1              Poslovni broj: Gž-1688/2022-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1688/2022-4

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz Švicarske Konfederacije, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u R., protiv tuženice M. K. iz N. G., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem XXXII P-468/2020 od 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2023.,

 

riješio je

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem XXXII P-468/2020 od 27. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Opatiji, posl. br. Ovr-1633/2019 od 17. siječnja 2020. godine radi namirenja novčane tražbine tuženice (ovrhovoditeljice) M. K., u zatraženom iznosu od 39.150,00 kn, od tužitelja (ovršenika) Z. K., a na nekretninama upisanim u zk.ul. br. 297, k.o. V. i to k.č. br. 1225/2, kuća br. 67 i dvorište sa 769 m2; kuća br. 67 sa 95 m2 i dvorište sa 674 m2, vlasništvo tužitelja (ovršenika) Z. K., utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem tuženice (ovrhovoditeljice) M. K. iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, te zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje tuženici (ovrhovoditeljici) M. K. svih pokretnina tužitelja (ovršenika) Z. K. koje se nađu u njegovom posjedu, te prodajom tih pokretnina i namirenjem tuženice (ovrhovoditeljice) M. K. iz iznosa dobivenog prodajom.“

 

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženici iznos od 5.000,00 kuna (točka II. izreke prvostupanjske presude).

 

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1633/2019 od 17. siječnja 2020. radi namirenja novčane tražbine tuženice (ovrhovoditeljice) M. K. u iznosu od 39.150,00 kuna, koja se odnosi na uzdržavanje.

 

7. Prvostupanjski sud ocjenjuju neosnovanom tvrdnju tužitelja da je tražbina prestala ispunjenjem u cijelosti (dakle, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka), te zaključuju da je upravo ovdje tuženica, a tamo ovrhovoditeljica, bila ovlaštena tražiti ovrhu u predmetu Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-1633/2019 i to iz razloga jer je prijedlog za ovrhu podnijela na temelju pravomoćne i ovršne presude prema kojoj je ovdje tužitelj upravo tuženici kao ovrhovoditeljici dužan ispuniti tražbinu utvrđenu presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-51/2019 od 6. lipnja 2019., te uz daljnje obrazloženje da sudovi nisu ovlašteni preispitivati pravomoćnu presudu niti glede njezine pravilnosti, niti zakonitosti, odbija tužbeni zahtjev.

 

8. Među strankama nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji dana 18. ožujka 2020. pod poslovnim brojem Ovr-1633/2019 tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sve radi utvrđenja da je u cijelosti podmireno potraživanja o kojemu je u ovrsi bila riječ.

 

9. Također je nesporno da je tužitelj temeljem tog rješenja i podnio tužbu u ovom predmetu.

 

10. Pravilno je mišljenje prvostupanjskog suda da nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne sudske odluke, a slijedom toga niti u žalbenoj fazi postupka tužitelj ne može prigovarati materijalnoj zakonitosti ovršne isprave – presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-134/2016 od 16. listopada 2018., te poslovni broj P Ob- 51/2019 od 6. lipnja 2019.

 

11. Naime, opozicijskom i opugnacijskom tužbom ne tangiraju se egzistencija, sadržaj i pravomoćnost odluke na temelju koje je ovrha određena (ovdje se radi o opozicijskoj tužbi).

 

12. Međutim, osnovano žalitelj ističe da u konkretnom slučaju sud prvog stupnja navodi proturječne razloge u odnosu na visinu duga prema ovršnoj ispravi pa utoliko nije jasno od kojeg točno iznosa tražbine polazi kada dalje razmatra preostali iznos dugovanja, a obzirom na izvršene uplate.

 

13. Pored toga, nije jasan niti način obračuna izvršenih naknadnih uplata kako u pogledu njihovog vremenskog slijeda i visine, tako i redoslijeda uračunavanja ispunjenja.

 

14. Nadalje, što se tiče zaključka prvostupanjskog suda glede duga koji je preostao, razlozi pobijane presude su protivni provedenim dokazima iz kojih isti ne proizlazi.

 

15. Navedenim, za sada nije prihvatljiva ocjena suda prvog stupnja kako tražbina radi čije naplate je određena ovrha nije prestala.

 

16. Inače, Ovršnim zakonom („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) u odredbi članka 50. stavak 1. točka 9. propisao je kako protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javno bilježničke isprave.

 

17. Odredba članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a dakle kao bitan uvjet propisuje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, no ovu činjenicu ne vezuje uz sam trenutak podnošenja prijedloga za ovrhu, s time da je posebno za ukazati prvostupanjskom sudu kako sukladno odredbi članka 53. OZ-a je ovršenik mogao između ostalog zbog razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti (sve do dovršetka ovršnog postupka) ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

 

18. Iako je sud vezan u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom onim razlozima zbog kojih je stranka, ovdje konkretno ovršenik, upućena u parnicu bilo bi protivno načelu svrsishodnosti i ekonomičnosti, zahtijevati da ovršenik prilikom eventualno svakog naknadnog plaćanja nakon što je rješenje o ovrsi doneseno podnosi posebnu žalbu iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a za svaki pojedini iznos, jer bi tako praktično ovršenik mogao podnijeti čitav niz žalbi, i biti upućen u više parnica što nema nikakve razumne svrhe, a tim prije što se u naravi radi o istoj vrsti razloga.

 

19. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije puka deklaratorna tužba, koja dakle samo deklarira, utvrđuje da u vrijeme kada je rješenje o ovrsi doneseno isto nije dopušteno, već ova tužba ima u sebi i konstitutivnih elemenata, jer bez prihvaćanja tužbe pravomoćnom presudom ne bi bilo niti temelja za obustavu pokrenutog ovršnog postupka u smislu odredbe članka 72. OZ-a.

 

20. Stoga se može reći za tužbu kojom se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom kako je ista posredno konstitutivna, pa je stoga jasno kako se sud u parnici ne može ograničiti na trenutak donošenja rješenja o ovrsi, odnosno podnošenja ovršnog prijedloga. Granični bi moment nakon kojega bi morala nastati činjenica koja je dovela do prestanka tražbine morao biti onaj do kojeg bi za vrijeme trajanja sudskog postupka mogle nastati činjenice koje bi se odgovarajućim pravnim sredstvima mogle iznijeti u tom postupku i tako poslužiti kao osnova za donošenje meritorne odluke u parničnom postupku za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

21. Opisani nedostaci iz pobijane presude ukazuju na to da je ista opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što upućuje i žalitelj, zbog čega je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

22. U ponovljenom postupku sud će otkloniti uočenu procesnu povredu, te će imajući u vidu upute iz ovog ukidnog rješenja valjanom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja (suprotno mišljenju prvostupanjskog suda tužbeni zahtjev se može i djelomično prihvatiti ovisno o činjeničnim utvrđenjima), te time i o troškovima ovog postupka.

 

U Splitu 16. ožujka 2023.¸