1

                            Poslovni broj: Gž R-259/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-259/2022-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića, kao predsjednika vijeća, te Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., OIB: …, iz S. P., zastupanog po punomoćnici K. P., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika Dom S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A.-M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-405/2021-17 od 14. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-405/2021-17 od 14. listopada 2022. u dosuđujućem dijelu u točki I. i II. izreke.

 

II. Točka III. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku Dom S. B., OIB: …, da tužitelju B. B. iz S. P., OIB: … isplati razlike manje isplaćenih plaća, u iznosu od 9.988,32 kn (slovima: devet tisuća devetsto osamdeset osam kuna i trideset dvije kune) / 1.325,68 eura1 (slovima: tisuću tristo dvadeset pet eura i šezdeset osam centi) bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- na iznos od 699,74 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 695,53 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 695,53 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 695,53 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 695,53 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 701,47 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 701,94 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 724,34 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 719,20 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 719,20 kn od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 729,47 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 730,79 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 730,79 kn od 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 749,26 kn od 16. veljače 2017. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Dom S. B., OIB: …, naknaditi tužitelju B. B. iz S. P., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.780,40 kn, (slovima: pet tisuća sedamsto osamdeset kuna i četrdeset lipa) / 767,19 eura2 ( sedamsto šezdeset sedam eura i devetnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja ( 14. listopada 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj B. B. iz S. P., OIB: … sa zahtjevom za isplatu iznosa od 184,76 kn ( slovima sto osamdeset četiri kune i sedamdeset šest lipa) /24,52 eura (dvadeset četiri eura i pedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 16,41 kn od 16. siječnja 2016.

- na iznos od 15,94 kn od 16. svibnja 2016.

- na iznos od 96,34 kn od 16. srpnja 2016.

- na iznos od 10,27 kn od 16. listopada 2016.

- na iznos od 13,59 kn od 16. studenog 2016.

- na iznos od 18,47 kn od 16. siječnja 2017.

- na iznos od 14,19 kn od 16. veljače 2017."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i odbaci tužbu odnosno da je preinači u cijelosti na način da u cijelosti odbije tužbu tužitelja, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve to uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka u cijelosti zajedno s troškom žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženik je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz koje se ne vidi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa je na temelju članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) ovaj sud uzeo da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i u dijelu u kojem je odlučeno o trošku postupka (točka II. izreke).

 

5.1. Ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4., 6. i 11. ZPP-a i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi nije utvrdio da su takve povrede počinjene niti je našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

5.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4. i 6. ZPP-a zbog kojih se žali tuženik, a koje pobliže ne obrazlaže. Naime, sud prvog stupnja nije utemeljio svoju odluku protivno odredbama ZPP-a na nedopuštenim raspolaganjima stranaka u smislu članka 3. stavak 3. ZPP-a da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4. ZPP-a niti je tijekom postupka tuženik onemogućen da raspravlja pred sudom iz postupka pa isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

 

6. Tužitelj tužbom traži isplatu 10.174,00 kn bruto na ime razlike plaće od prosinca 2015. do zaključno s plaćom za siječanj 2017. (list 188-189). Tvrdi da je u tom periodu bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu liječnika opće obiteljske medicine i da mu je tuženik pogrešno obračunavao plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn. Isplatu razlike plaće traži na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune 2011.) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

 

7. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev polazeći od slijedećih utvrđenja:

- tuženik je u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao prema osnovici za obračun plaće od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. prema osnovici od 5.211,02 kn,

- tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbi Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01.),

- aritmetička sredina uzastopnog realnog tromjesečnog BDP za drugi i treći kvartal 2015. iznosi prosječno 2 % i razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario prema osnovici od 5.415,37 kn i plaće koju je doista ostvario u spornom razdoblju iznosi bruto 5.776,32 kn,

- u utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12.; dalje: TKU) i Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.,

- prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao pa je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2 %.

 

7.1. Zaključak je suda prvog stupnja da su se ispunili uvjeti da se tužitelju od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn te da prema obračunu razlike plaće obračunate po osnovici od 5.415,37 kn tužitelju pripada ukupno 10.174,00 kn, ali da je dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće od 184,76 kn u zastari.

 

7.2. Na temelju tih činjenica sud prvog stupnja naložio je tuženiku da plati tužitelju 9.988,32 kn/1.325,68 eura i dosudio tužitelju parnični trošak od 5.780,40 kn/767,19 eura, a odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži 184,76 kn/ 24,52 eura.

 

8. Tuženik se žali navodeći u bitnom da je sud prvog stupnja prekoračio granice tužbenog zahtjeva i prekoračio svoje ovlasti jer je samovoljno i samoinicijativno promijenio istovjetnost predmetnog tužbenog zahtjeva koji je specificiran podneskom od 31. kolovoza 2022. Tvrdi da sud prvog stupnja uopće nije donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbenog zahtjeva, već je preinaku prešutno usvojio unatoč protivljenju tuženika. Smatra da je nastupila zastara preinačenog tužbenog zahtjeva, a ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev jer su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

 

8.1. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da izreka pobijane presude proturječi razlozima pobijane presude i dokazima na kojima se temelji. Naime, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, razumljiva je i može se ispitati i nema nedostataka na koje se poziva tuženik u žalbi.

 

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u vezi prekoračenja ovlasti suda prvog stupnja i zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev uredio tužbeni zahtjev nakon što je tuženik tužitelju dostavio isplatne liste za utuženo razdoblje i zatražio isplatu 10.110,31 kn (list 79) te nakon toga u skladu s dostavljenim obračunom povisio, odnosno preinačio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu 10.174,00 kn (list 188-189). Sud prvog stupnja obrazložio je u točki 22. prvostupanjske odluke da je dopustio preinaku jer je svrsishodna za konačno rješenje spora između stranaka, a to je ocjena i ovog suda. U odnosu na dosuđenih 9.988,32 kn nema prekoračenja niti je tužbeni zahtjev izmijenjen. Naime, sud prvog stupnja odbio je zbog zastare tužbeni zahtjev za 184,76 kn, a to je veći iznos od onoga za koji je nastupila zastara jer je tužbeni zahtjev povišen za 63,69 kn pa je suđeno na štetu tužitelja koji žalbu nije izjavio. Što se tiče dosuđene kamate, ona odgovara iznosu dosuđene glavnice pa je i u tom dijelu žalba neosnovana. Konačno, u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja naložio je tuženiku isplatu razlike neisplaćene plaće za utuženo razdoblje na temelju tužbenog zahtjeva, odnosno njegova uređenja i specifikacije pa nema niti prekoračenja granice ovlaštenja.

 

8.3. U vezi žalbenih navoda da je nastupila zastara preinačenog tužbenog zahtjeva, već je rečeno da je sud prvog stupnja zbog zastare djelomično odbio tužbeni zahtjev, a žalbeni navodi da tužba podnesena tek 31. kolovoza 2022. nisu osnovani. Podneskom od 31. kolovoza 2022. (list 188-189) tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev prema dostavljenim isplatnim listama nakon što ih je tuženik dostavio (list 149-173) pa budući da je tužba je u ovom predmetu podnesena 15. siječnja 2021., a najstarije potraživanje tužitelja dospjelo je 16. siječnja 2016., nije protekao zastarni rok od 5 godina od dana podnošenja tužbe za potraživanja iz radnog odnosa propisan člankom 139. Zakona o radu.

 

9. Nadalje, sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju 9.988,32 kn/ 1.325,68 eura bruto na ime razlike plaće za plaće od prosinca 2015. do zaključno s plaćom za siječanj 2017. na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. sukladno izračunu tuženika.

 

9.1. Naime, TKU u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća, a prema stavku 4. tog članka ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2 %; od 1. srpnja 2008. 2,1 %; od 1. srpnja 2009. 2,2 %; od 1. srpnja 2010. 2,2 %; od 1. srpnja 2011. 2,2 % i od 1. srpnja 2012. 2,3 %, a uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine. Prema članku 9. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14.; dalje: ZR) za radnika će primijeniti najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. U članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune 2011. kojima je u članku III. ugovoreno da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna 2011. propisano je da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Izmjene i dopune 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se članak III. mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna. Člankom IV. Izmjena i dopuna 2011. uređen je način usklađivanja pariteta tako da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna 2011. ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a člankom V. Izmjena i Dopuna 2011. određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i Dopuna 2011. Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13.), kojom je umanjila koeficijente za 3 %, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

 

9.2. Prema tome, Izmjena i dopune 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor (dalje: KU) sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine " broj 39/09., 124/09.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te  članku 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama i članku 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12.), kojim je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) bilo je propisano i da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i člankom 51. stavak 4. TKU ("Narodne novine" broj 141/12.).

 

9.3. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da Izmjene i dopune 2011. na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

9.4. Dakle, u konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna 2011., koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. do IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III. do V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a te da BDP stalno rastao. Članak VII. stavak 1. Izmjena i dopuna 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV. stavak 5. izmjena Dodatka sporazumu i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je člankom IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto) kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

 

9.5. S tim u vezi, prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopune iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti nisu osnovani.  Naime, iako navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), da bi to utjecalo na valjanosti tih Izmjena, odnosno da bi zbog toga bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz pregovaranja o navedenim Izmjenama, a to tuženik u ovom postupku nije dokazao pa stoga ovaj sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. U tom pravcu, tuženik se upućuje na identična pravna shvaćanja zauzeta u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr- 408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr-847/10-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012.), kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

 

10. Polazeći od prethodnih utvrđenja, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Koprivnica, 16. ožujka 2023.