1

Poslovni broj: Gž R-52/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-52/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T., OIB…, iz S., zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika RH, ministarstva, OIB…, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-64/2018-20 od 30. ožujka 2022., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-64/2018-20 od 30. ožujka 2022. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe isplati novčani iznos od oko 90.000,00 kuna bruto (koji iznos će se naknadno specificirati nakon provedenog vještačenja, a sve sukladno odredbama članka 186.b stavak 3. ZPP-a) zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa neisplaćene razlike bruto plaće koju je tuženica trebala platiti i bruto plaće koju je tuženica isplatila tužitelju pa sve do isplate (a što će se specificirati nakon provedenog vještačenja), a za period od 16. rujna 2014. godine pa sve do 31. 7. 2016. godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe isplati novčani iznos od oko 20.000,00 kuna (koji iznos će se naknadno specificirati nakon provedenog vještačenja, a sve sukladno odredbama članka 186.b stavak 3. ZPP-a) zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa razlike bruto naknade plaće tijekom korištenja godišnjeg odmora koju je tuženica trebala platiti i bruto plaće koju je tuženica isplatila tužitelju pa sve do isplate (a što će se specificirati nakon provedenog vještačenja) a za period od 16. rujna 2014. godine pa sve do 31.7.2016.godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi parnični trošak."

II. Nalaže se tužitelju T. T. iz S., OIB…, da tuženoj R. H.-ministarstvo, OIB…, naknadi parnične troškove u iznosu od 5.750,00 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. do isplate, i to po stopi po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je u razdoblju od 16. rujna 2014. do prestanka radnog odnosa 31. srpnja 2016. bio zaposlen kod tuženika i da je obavljao poslove razminiravanja. Tvrdi da se ti poslovi sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju mogu obavljati najviše pet sati na dan i da se to vrijeme računa kao puno osmosatno radno vrijeme. Međutim, nakon odrađenih pet sata rada na razminiravanju tužitelj je radio još tri sata na drugim poslovima tako da je radio ukupno jedanaest sati dnevno, a plaću je primio samo za redovito radno vrijeme od osam sati dnevno pa je stoga oštećen prilikom isplate plaće jer mu nije plaćen prekovremeni rad. Također je naveo da je radio noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenskom radu i da mu taj rad također nije plaćen. Zbog toga je tužbenim zahtjevom zatražio razliku neisplaćene bruto plaće u iznosu od 90.000,00 kn te još 20.000,00 kn na ime razlike manje isplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora budući da je tuženik zbog isplate manje plaće od one koja je tužitelju pripadala u manjem iznosu izračunao prosjek osnovne plaće koju je tužitelj primio u zadnja tri mjeseca prije odlaska na godišnji odmor.

 

5.1. U utuženom razdoblju je do 21. listopada 2015. bio na snazi Zakon o humanitarnom razminiranju ("Narodne novine" br. 153/05., 63/07., 152/08., 110/15.; dalje: ZHR) koji je u članku 27. stavak 5. propisivao da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana, a u stavku 6. je propisivao da pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. ovoga članka smatra se punim radnim vremenom.

 

5.2. Dana 21. listopada 2015. je stupio na snagu Zakon o protuminskom djelovanju ("Narodne novine" br. 110/15.; dalje: ZPD) koji je u članku 52. stavak 1. propisivao da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima dopunskog općeg izvida, tehničkog izvida i razminiranja, mogu provesti najviše pet sati tijekom jednog dana, a u stavku 2. je propisivao da radno vrijeme iz stavka 1. ovoga članka počinje teći dolaskom pirotehničara na početnu točku unutar radilišta, prema rasporedu radnog vremena poslodavca te nije dozvoljen prekovremeni rad. Dakle, taj zakon nije sadržavao odredbu poput ZHR-a da pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme od pet sati smatra punim radnim vremenom.

 

5.3. Međutim, Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 23/2015.) je izmijenjena Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014.; dalje: Odluka) na način da joj je dodana točka XXIII.a i naslov iznad nje koji glase:

»V.a RADNO VRIJEME PIROTEHNIČARA

XXIII.a

(1) Svakih pet sati koje djelatna vojna osoba provede obavljajući poslove neposrednog razminiranja u minskom polju, poslove pretraživanja ili poslove tehničkog izvida u skladu s propisima kojima je uređeno humanitarno razminiranje, u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati smatra se kao da je radila osam sati, odnosno kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

(2) Ako djelatna vojna osoba obavlja druge poslove nakon pet sati obavljanja poslova iz stavka 1. ove točke, takav se rad smatra radom duljim od redovnoga radnog vremena, odnosno radom izvan redovnoga radnog vremena i sati takvoga rada preraspodjeljuju se na način utvrđen u točkama VI. i VII. ove Odluke.«. Takva Odluka je ostala na snazi do kraja utuženog razdoblja.

 

5.4. Ovaj sud smatra da kao materijalno pravo u ovom postupku treba primijeniti ZHR i Odluku te stoga proizlazi da tužiteljev rad na razminiravanju od pet sati dnevno treba smatrati kao da je toga dana radio osam sati, odnosno kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

 

5.5. Zbog toga, ukoliko je tužitelj, u dane kada je pet sati radio na razminiravanju, obavljao još neke radne zadatke, vrijeme provedeno na izvršavanju tih radnih zadataka treba smatrati radom duljim od redovnog radnog vremena i takav rad se je trebao rasporediti na način utvrđen u točkama VI. i VII. Odluke.

 

6. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđivao da li je tužitelj, u dane kada je pet sati radio na razminiravanju, obavljao još neke radne zadatke te je uvidom u dokumentaciju o tužiteljevom radnom vremenu i na temelju iskaza svjedoka utvrdio da se je na razminiravanju radilo propisanih pet sati, a nakon toga su pripadnici postrojbe bili slobodni što znači da tužitelj nije radio prekovremeno pa je stoga dio tužbenog zahtjeva po osnovi rada duljeg od redovnog radnog vremena u dane kada je tužitelj radio na razminiranju pobijanom presudom odbijen kao neosnovan.

 

6.1. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu za neisplaćenu plaću po osnovi noćnog rada, rada subotama, nedjeljama, blagdanima te za smjenski rad, prvostupanjski sud je odbio i taj dio tužbenog zahtjeva pozivom na točku IV. Odluke.

 

6.2. Točkom IV. Odluke je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18). Kako tužitelj niti ne tvrdi da mu dodatak za vojnu službu nije isplaćen, a kako mu ne pripada pravo za uvećanje plaće za prekovremeni rad po osnovi noćnog rada, rada subotama, nedjeljama, blagdanima te za smjenski rad, prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva po toj osnovi.

 

6.3. Međutim, što se tiče dijela tužbenog zahtjeva po osnovi rada duljeg od redovnog radnog vremena u dane kada je tužitelj radio poslove razminiranja, za sada se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da tužitelj u te dane nije ostvario rad dulji od redovnog radnog vremena. Tužitelj je radi dokazivanja te činjenice predložio izvođenje dokaza svojim saslušanjem u svrhu dokazivanja, a prvostupanjski sud je odbio izvesti taj dokaz obzirom na utvrđeno činjenično stanje. No, svjedok I. M. je u svom iskazu navodio da su pirotehničari u dane kada se je radilo razminiranje obavljali još neke stvari poput čišćenja opreme, a tužitelj tvrdi da je osim toga čistio oružje i prostorije, obavljao je obavezne motoričke i fizičke vježbe i vodio je dokumentaciju. Obzirom da svjedoci nisu izričito zanijekali da je tužitelj obavljao i te radnje, činjenično stanje se u tom dijelu za sada ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, a kako tužitelj nije naznačio koji dio tužbenog zahtjeva od zahtjeva za plaćanje 90.000,00 kn se odnosi na plaćanje po toj osnovi, pobijana presuda je ukinuta u cijelosti na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja te će nakon toga ponovno utvrditi što je sve tužitelj radio tijekom dana kada je vršeno razminiranje, ocijeniti će da li te radnje spadaju u obavljanje radnih zadataka koji se obavljaju u radnom vremenu i da li je tužitelj u danima kada je radio poslove razminiranja ostvario rad dulji od redovnog radnog vremena te će potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Koprivnica, 16. ožujka 2023.