1

Poslovni broj: 27 Gž R-5/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž R-5/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M., OIB:... iz Z. D., zastupane po punomoćniku I. R.-M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. d.o.o. u Z. protiv tuženika O. š. Z., Z., zastupanom po ravnateljici B. Ž., a ona po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-38/2022 od 1. prosinca 2022., na sjednici vijeća dana 16. ožujka 2023.

 

p r e s u d i  o  i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-38/2022 od 1. prosinca 2022.:

 

- potvrđuje u točki I. i II. izreke,

 

- preinačuje u točki III. izreke i rješava:

 

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku, pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 EUR[1] (slovima: dvijetisućepetsto kuna/tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan eurocent), i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn/829,51 EUR1 (slovima: šesttisućadvjestopedeset kuna/osamstodvadesetdevet eura i pedesetjedan eurocent) u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 389,06 kn/51,64 EUR1 u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

 

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka u cijelosti glasi:

 

''I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, klasa: 112-03/22-02/2, urbroj: 2198-1-46-22-1, od 11. veljače 2022. godine, kao i odluka tuženika kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, klasa: 007-04/22-02/3, urbroj: 2198-1-46-22-2, od 1. ožujka 2022. godine, slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao na temelju pobijane odluke o otkazu.

 

II. Sudskim putem se raskida ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između tužitelja i tuženika dana 13. prosinca 2021. godine, klasa: 112-02/21-01/10, urbroj: 2198-1- 46-21-1, s danom zaključenja glavne rasprave.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete bruto iznos od 55.268,08 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana. "

 

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.500,00 kuna, a do zatraženog iznosa.''

 

2. Navedenu presudu pravodobnim i dopuštenim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, i to tužiteljica u točkama I. i II. izreke presude, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženik u točki III. izreke, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki i obvezati tužiteljici na naknadu ukupnog troška prema troškovniku u spisu.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 11. veljače 2022. i odluke kojom je odbijen njezin zahtjev za zaštitu prava od 1. ožujka 2022., utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika nije prestao, sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme s danom zaključenja glavne rasprave, te isplate s osnova naknade štete iznosa od 55.268,08 kn.

 

6. Prvostupanjski sud, na temelju sljedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužiteljica s tuženikom dana 13. prosinca 2021. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto kuharice, uz ugovoreni probni rad u trajanju od dva mjeseca,

- da je tuženik dana 11. veljače 2022. donio odluku o otkazu ugovora o radu jer tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu,

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu ugovora o radu dana 15. veljače 2022. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je zahtjev tuženik Odlukom od 2. ožujka 2022. odbio kao neosnovan,

- da su saslušani svjedoci B., D., S., S. i P., a čije iskaze je sud prihvatio, suglasno iskazivali o ponašanju i radu tužiteljice za vrijeme probnog rada,

 

zaključuje da je tuženik osnovano tužiteljici otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom roku sukladno odredbi čl. 53. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZoR) i čl. 114. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (''Narodne novine'' broj 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 126/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019 i 64/2020, dalje: ZOOOSŠ), slijedom čega je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

7. Tužiteljica u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP) navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama vezano za činjenice i okolnosti koje su prethodile donošenju odluke o otkazu, obzirom da tuženik po pozivu suda nije dostavio kompletnu dokumentaciju temeljem koje je Školski odbor tuženika dao suglasnost za donošenje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu, radi čega ni činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno. Navodi da je ostvarena i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud provedene dokaze površno ocijenio bez dovođenja istih u međusobnu vezu. Navodi da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbama čl. 135. st. 3. ZoR i čl. 7. ZPP-a, obzirom je na tuženiku bio teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu te isto nije moglo biti ispunjeno bez prilaganja dokumentacije na kojoj se temelji odluka o otkazu, a što predstavlja minimun da bi se tužiteljici omogućilo kontradiktorno raspravljanje, čime je indirektno došlo do povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužiteljica u žalbi jer presuda sadrži obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi proizlaze iz provedenih dokaza i nisu proturječni istima. Protivno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Ovdje valja istaknuti da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa koristeći se tim ovlaštenjem, ocjenom da dokumentacija, čiju je pribavu od tuženika zahtijevala tužiteljica, nije od značaja za meritorno odlučivanje, prvostupanjski sud nije onemogućio tužiteljicu  u raspravljanju pred sudom, te nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Prvostupanjski sud je, na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

10. Naime, nesporno je među strankama da je u čl. 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2021. ugovoren probni rad u trajanju od dva mjeseca. Svrha ugovaranja probnog rada je omogućavanje poslodavcu provjere radnikovih stručnih i drugih sposobnosti za obavljanje posla za koji se sklapa ugovor o radu.

 

11. Odredbom čl. 53. st. 1. ZoR-a propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, koji ne smije trajati duže od šest mjeseci (st. 2. istog članka), te da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (st. 3. istog članka). Otkazivanje ugovora  o radu s ugovorenim probnim radom uređeno je odredbom čl. 115. st. 1. toč. 4. ZoR, kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako radnik nije zadovoljio na probnom roku.

 

12. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, tuženik kao poslodavac koji je donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu, tijekom ovog parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti takvog otkaza ugovora o radu, nije dužan dokazivati iz kojih je razloga ocijenio da tužiteljica kao radnica nije zadovoljila na probnom radu. Imajući u vidu da prema odredbi čl. 53. st. 3. ZoR-u ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZoR-u, prvostupanjski sud, tijekom parničnog postupka, nije ovlašten ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje, pa stoga nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Ovo pravno shvaćanje je suglasno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudama poslovni broj Revr-889/2017-2 od 19. prosinca 2017., poslovni broj Revr-663/2017 od 2. listopada 2018. i poslovni broj Revr-688/2018 od 11. prosinca 2018.

 

13. Prvostupanjski sud je o troškovima parničnog postupka odlučio primjenom odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, dok je visinu odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022 – dalje u tekstu: Tarifa), dosudivši tuženiku sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife jednokratnu nagradu u iznosu od 2.000,00 kn uvećanu za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 500,00 kn, zaključivši da se u ovom konkretnom slučaju radi prvenstveno o radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke poslodavca o otkazu, a ne o procjenjivom predmetu, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbio kao neosnovan.

 

14. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, u žalbi navodi da tužiteljica, pored zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu i zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, zahtijeva i naknadu štete u iznosu od 55.268,08 kn, zbog čega se tužbeni zahtjevi tužiteljice u ukupnosti imaju smatrati procjenjivim pa je o trošku parničnog postupka trebalo odlučiti primjenom Tbr. 7. točke 1. Tarife, te ujedno ukazuje da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snagu stupila Izmjena i dopuna Tarife prema kojoj je vrijednost boda s dosadašnjim 10,00 kn povećana na 15,00 kn.

 

15. Osnovani su navodi tuženika da je u ovom konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je uz zahtjeve za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudski raskid ugovora o radu, istaknut i novčani zahtjev za naknadu štete, o troškovima parničnog postupka trebalo odlučiti primjenom Tbr. 7. točke 1. Tarife, obzirom se radi o procjenjivom predmetu u radnom sporu.

 

16. Točno je da je Izmjena i dopuna Tarife stupila na snagu prije donošenja prvostupanjske presude, no međutim, punomoćnik tuženika je na ročištu glavne rasprave 2. studenoga 2022. određeno zatražio trošak specificiran u troškovniku (list 98) prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn iako je u tom trenutku navedena Izmjena i dopuna Tarife već bila donesena i objavljena u Narodnim novinama, pa imajući u vidu da sud odlučuje u okviru zahtjeva stranaka, to je i tuženiku trošak za svaku poduzetu radnju obračunat prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn.

 

17. Tuženiku kao opravdan i nužan trošak za vođenje parnice pripada pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 25. travnja 2022., 25. svibnja 2022., 27. srpnja 2022., 7. listopada 2022. i 2. studenoga 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 29. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak PDV-a od 25% u iznosu od 1.750,00 kn. Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, tužiteljica mu je dužna naknaditi parnični trošak u cijelosti u iznosu od 8.750,00 kn.

 

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. svibnja 2022. jer takvog podneska nema u spisu, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe jer nije određeno zatražen.

 

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke, dok je žalbu tuženika valjalo prihvatiti kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke i tuženiku, pored dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn/331,81 EUR, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, što preračunato u sada važeću valutu iznosi 829,51 EUR prema tečaju 1 E = 7,53450 kn.

 

20. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom.

 

21. Kako je po žalbi tuženika preinačena odluka o trošku (točka III. izreke), valjalo je tužiteljicu obvezati da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 7.500,00 kn i Tbr. 10. toč. 5. Tarife iznosi 375,00 kn/49,77 EUR uvećano za PDV od 25% u iznosu od 93,75 kn/12,44 EUR odnosno sveukupno 468,75 kn/62,21 EUR. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 83%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u tom postotku uspjeha, a što iznosi 389,06 kn, što preračunato u sada važeću valuti iznosi 51,64 EUR prema tečaju 1 E = 7,53450 kn, a za više zatraženi trošak odbiti zahtjev tuženika kao neosnovan. 

 

U Varaždinu 16. ožujka 2023.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

       Sanja Bađun v.r.