1                             Poslovni broj I KŽ-rz-34/2022-7

 

Poslovni broj: I Kž-rz-34/2022-7

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin, Tomislava Juriše, mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH) odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu broj K-Rz-4/2021-27 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog M. V. i optuženog J. Z. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu je u odsutnosti proglasio krivim optužene M. V. i J. Z. da su na način i pod okolnostima pobliže opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH. Na temelju istog zakonskog propisa optuženi M. V. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci, a optuženi J. Z. na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom M. V. i optuženom J. Z. naknaditi troškove kaznenog postupka i to iznos od po 625,00 kuna/82,95 eura svaki na ime troškova sudsko medicinskog vještačenja te svaki optuženik po 4.000,00 kuna/530,89 eura na ime paušalne svote, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi M. V. i optuženi J. Z..

 

2.1. Optuženi M. V., se po branitelju odvjetniku M. B., žali iz svih žalbenih osnova, a optuženi J. Z. se po branitelju odvjetniku R. P. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, obojica s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženike oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i uputi predmet na ponovno suđenje dok je branitelj optuženog M. V. ujedno zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je bio sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. S obzirom da je branitelj optuženog M. V., odvjetnik M. B. u žalbi zahtijevao da se, u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP/08., izvijesti o sjednici vijeća, na istu su pozvani odvjetnik M. B. i zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske koji nisu pristupili, a uredno su obaviješteni.

 

6. Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

7. Oba optuženika smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da se presuda ne može ispitati tvrdeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

 

8.1. Međutim, obrazlažući u čemu se sastoje ove povrede, optuženici upiru na zaključak prvostupanjskog suda da su djelo počinili s izravnom namjerom tvrdeći da o tome nisu navedeni konkretni i jasni razlozi.

 

8.2. Suprotno tim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je razmatrao krivnju optuženika prema odredbama materijalnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela te iznio jasne i konkretne razloge da su optuženici M. V. i J. Z., kao supočinitelji, počinili predmetno kazneno djelo s umišljajem, bili su svjesni svog djela odnosno protupravnog ponašanja i htjeli su njegovo izvršenje te je razloge izložio u točkama 35.1. i 35.2. pobijane presude, a tu argumentaciju u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.

 

8.3. Nadalje, oba optuženika smatraju da prvostupanjski sud nije postupio sukladno članku 459. stavak 5. ZKP/08., odnosno izložio činjenice koje stranke nisu osporile, a zatim razloge iz kojih nalazi sporne činjenice dokazanim ili nedokazanim što je posljedično rezultiralo s naprijed citiranom bitnom povredom odredaba kaznenog postupka pri čemu se žalbama zanemaruje da je ovaj kazneni postupak proveden u odsutnosti optuženika, kada se smatra da optuženici osporavaju sve činjenične tvrdnje iz optužnice, pa prvostupanjski sud nije niti mogao izložiti činjenici koje stranke nisu osporavale već je presumirao da su sve činjenice sporne.

 

8.4. Stoga nisu u pravu optuženici kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je sud prvog stupnja, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude kao i dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da su optuženici počinili kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1 točka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud  nije utvrdio je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nije u pravu optuženi V. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da je u odnosu  na krivnju optuženika trebalo primijeniti Kazneni zakon (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17,. 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), citirajući pri tome tekst odredbe članka 23. KZ/11., međutim, pravilno je prvostupanjski sud primijenio OKZRH kao najblaži zakon te isto detaljno obrazložio pod točkama 33. i 34. pobijane presude.

 

9.1. Osim navedenog, povredu kaznenog zakona optuženi Z. ističe kao tzv. posrednu povredu smatrajući da je trebalo utvrditi da optuženik nije počinio kazneno djelo iz članka 120. stavak 1. OKZRH, kojom tvrdnjom ne ukazuje na povredu zakona iz članka 469. ZKP/08. već optuženik tvrdi da je sud na temelju onog činjeničnog stanja koje po stavu žalbe proizlazi iz provedenih dokaza, a ne onog koje je utvrdio prvostupanjski sud, trebao donijeti drugačiju odluku.

 

9.2. Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi na štetu optuženog V. i optuženog Z. bio povrijeđen kazneni zakon.

 

10. Optuženici žalbom u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju na iskaz Lj. L., koji je naveo da se ne može sjetiti je li bio nazočan događaju kada je oštećeni D. L. bio ozljeđivan dok je oštećenik naveo da je Lj. L. bio nazočan, zbog čega je prvostupanjski sud, prema stavu žalitelja, trebao postupiti u skladu s odredbom članka 3. stavak 3. ZKP/08. kao i provesti dokaznu radnju suočenja oštećenika i svjedoka.

 

10.1. Međutim, sukladno odredbi članka 289. stavak 4. ZKP/08., svjedok se može suočiti s drugim svjedokom ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama pa u situaciji kao što je konkretno slučaj, kada se jedan svjedok ne sjeća događaja, nisu ispunjeni uvjeti za suočenje jer ne postoje okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu. Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da sadržajno iskaz svjedoka Lj. L. ne osporava navode oštećenog D. L., koji sigurno i detaljno opisuje inkriminirani događaj jer svjedok Lj. L. tvrdi da se događaja ne sjeća, pa žalitelji pogrešno iz toga zaključuju da ''neistinito iskazuju ili oštećenik D. L. ili svjedok Lj. L. (optuženi V.) odnosno da postoji ''nesklad tvrdnji'' (optuženi Ž.).

 

10.2. Oba žalitelja smatraju relevantnim činjenicu da je oštećenik zadobio ozljede i prilikom lišenja slobode u B., i to ozljedu lubanje prema iskazu oštećenika, koje nisu bile obuhvaćene vještačenjem i koje prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje. Međutim, na te žalbene tvrdnje je odgovoreno rješenjem ovog suda broj I Kž-rz-3/2021. od 28. travnja 2021., kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda u ovom predmetu, pa valja ponoviti da činjenični opis predmetne inkriminacije ne sadrži ozljedu glave oštećenika, već obuhvaća ozljede nastale nožem u odnosu na koje su medicinskom dokumentacijom konstatirane ozljede u vidu ''blijedih ožiljaka pravilnih rubova'' što je bilo predmetom vještačenja u ovom postupku, a povezano s iskazom oštećenika da je optuženi J. Z. imao nož i njime mu zadao ozljede, pa je ispravno prvostupanjski sud samo te ozljede razmatrao i analizirao dok ozljede koje je oštećenik zadobio nakon ovog događaja, a vezane su uz njegovo lišenje slobode i kasniji boravak u K. l., nisu odlučne činjenice u ovom postupku.

 

10.3. Jednako se odnosi i žalbenu tvrdnju optuženog V. da je prvostupanjski sud propustio utvrditi oštećenikov ''doprinos nastanku štete'' koji je s lakim osobnim naoružanjem prešao liniju razdvajanja i time stvorio osjećaj straha za vlastiti život na strani optuženog V., na koju je također odgovoreno citiranim rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pa se ponavlja da iz iskaza oštećenog D. L. proizlazi da je stao, digao ruke i sam ukazao na pištolj koji su mu optuženici oduzeli pa, da je i prijetila kakva opasnost, ista je neutralizirana takvom reakcijom oštećenika i njegovo ponašanje zasigurno nije predstavljalo opasno ili ugrožavajuće ponašanje za optuženike.

 

10.4. Iz svih naprijed navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Zbog odluke o kazni žali se optuženi V. navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao olakotne okolnosti jer sve okolnosti ukazuju da nije postojala unaprijed donesena odluka za počinjenje kaznenog djela pa je izrečena kazna prestroga.

 

11.1. Optuženi Z. se ne žali zbog odluke o kazni, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana po žalbi tog optuženika na temelju članka 478. ZKP/08. jer žalba zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

 

11.2. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne cijeneći optuženom V. olakotnim njegovu neosuđivanost te činjenicu što je od počinjenja kaznenog djela prošlo 30 godina, a otegotnim da oštećenik D. L. zbog mučenja i nečovječnog postupanja i danas trpi posljedice, što je razvidno iz dostavljene liječničke dokumentacije u kojoj se navodi da zbog predmetnog traumatskog iskustva oštećenik ima dijagnosticiran PTSP kao i bezobzirnost te ustrajnost pri počinjenju kaznenog djela prema oštećeniku kojeg je od ranije poznavao. Nadalje, pravilno je u odnosu na optuženog Z. olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost te činjenicu što je od počinjenja kaznenog djela prošlo 30 godina, a otegotnim da oštećenik D. L. zbog mučenja i nečovječnog postupanja i danas trpi posljedice te mu je dijagnosticiran PTSP i ordinirana terapija pri čemu je optuženom J. Z. otegotnim cijenio i izrazitu bešćutnost i bezobzirnost te ustrajnost pri počinjenju kaznenog djela prema oštećeniku D. L. (kojeg je od ranije poznavao) u vidu nanošenja ozljeda nožem po glavi te izbijanjem dva zuba oštećeniku uporabom noža.

 

12.3. Pri tako utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima prvostupanjski sud optuženicima izriče kazne koju prihvaća i drugostupanjski sud smatrajući da će se njima ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije i takva odluka nije žalbenim navodima optuženog V. s uspjehom osporena.

 

13. Slijedom izloženog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 15. ožujka 2023.