1                                Poslovni broj 6 Gž-208/2023-2

 

 

  
     Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1                            Poslovni broj 6 Gž-208/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja A1 H. d.o.o. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. iz Z., OIB …, kojeg zastupa odvjetnica M. J. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-159/2021-26 od 31. siječnja 2023., 15. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o  j e

                                  

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A1 H. d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-159/2021-26 od 31. siječnja 2023.

 

II.  Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja A1 H. d.o.o. za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 202,40 eur/1.525,00 kn[1].

 

                                                     Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A1 H. d.o.o. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o. smetao tužitelja A1 H. d.o.o. u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, opisana kao zk.č.br. 1138/7 …-…, stambeno-poslovna zgrada 6,8 26-40 površine 2376 m2, upisana u zk. ul. 26068, k.o. 335649, T. i to na način da je tuženik provukao svoje optičke kabele kroz kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 6. kata stambene zgrade te kroz ormarić tužitelja u prizemlju stambene zgrade te je na takav način tužitelju onemogućeno neometano korištenje kanalica pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da tuženik ukloni provučene optičke kabele kroz kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 6. kata stambene zgrade te kroz ormarić tužitelja u prizemlju stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., Z., …, da tužitelju A1 H. d.o.o., Z., …, OIB: … naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana."

II Nalaže se tužitelju A1 H. d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka T. H. d.o.o. u svoti od 331,81 EUR / 2.500,02 kn1 u roku 15 dana."

 

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te tuženiku naloži da tužitelju naknadi parnični trošak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 202,40 eur/1.525,00 kn. Navodi da su u postupku utvrđene sve odlučne činjenice, ali da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe čl. 10., čl. 12., čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na telekomunikacijsku opremu – kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z., uspostavom posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, uklanjanjem postavljenih kabela kroz kanalice tužitelja te zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj  148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio, što tužitelj ne spori žalbom:

- da su predmetne kanalice plastične, a poklopac na njima se otvara rukom,

- da su postavljene na zidove unutar predmetne stambene zgrade,

- da je kanalice s telekomunikacijskim kabelima  u predmetnoj zgradi postavio tužitelj, a u tim kanalicama je i tuženik postavio svoje kabele,

- da u predmetnu stambenu zgradu tužiteljevi radnici ne mogu samostalno ući,

- da je predstavnik suvlasnika stambene zgrade suglasnošću od 15. srpnja 2021. dopustio tuženiku postaviti, koristiti i održavati svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade na tuženikov trošak,

- da su posjednici predmetnih kanalica suvlasnici predmetne stambene zgrade, koji posjeduju kanalice vršeći faktičnu vlast na zgradi, a da tužitelj nije posjednik.

 

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer tužitelj nije posjednik, niti je riječ o stvari na kojoj ima samostalan posjed, a tuženik je postupao s odobrenjem suvlasnika predmetne stambene zgrade. Sud prvog stupnja zaključuje da su kanalice u faktičnoj vlasti suvlasnika predmetne stambene zgrade, jer su trajno povezane s njom i dostupne svima njima, oni odlučuju o njihovoj uporabi i namjeni te kanalice služe nekretnini, a da postavljanje kanalica ne predstavlja faktičnu vlast. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 10. st. 1. i 4., čl. 12., čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

8. I ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem navodi da postavljanje kanalice samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalice, a i prema ocjeni ovoga suda, kanalice su pripadak zgrade u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZVDSP, neovisno o tome tko ih je postavio. Prema toj odredbi, pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Dok je jedna stvar pripadak druge, ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari onako kako je inače dijele odvojeni dijelovi stvari (čl. 6. st. 2. ZVDSP). Tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na onome što je njezin pripadak (čl. 5. st. 2. i 3. ZVDSP).

 

9. S obzirom na navedene odredbe, ukazuje se pravilnim zaključak prvostupanjskoga suda da tužitelj nije stekao posjed kanalica pa ni u smislu odredbe čl. 10. st. 4. ZVDSP, jer nije stekao faktičnu vlast, odnosno pravo i mogućnost faktičnog raspolaganja kanalicama u koje su položeni kablovi.

 

10. Na takav zaključak upućuje i sadržaj odredbe čl. 24.b Zakon o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'', broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 – dalje: ZEK), na koju se tijekom postupka poziva i tuženik, kojom je propisano da svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito (st. 1) te da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

 

11. Budući da je tuženik kabele u postojeće kanalice postavio na temelju suglasnosti suvlasnika predmetne zgrade, onda tuženik nije postupio samovlasno te su ispunjene pretpostavke iz čl. 20. st. 4. ZVDSP, kojom je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta, a u ovom slučaju čin polaganja kablova u postojeću infrastrukturu unutar zgrade propisan je odredbom čl. 24.b ZEK.

 

12. U odnosu na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se tuženik poziva, a koje se tiču posjedovne zaštite u odnosu na šahtove kanala podzemne distributivno-komunikacijske infrastrukture, treba reći da nije riječ o usporedivim pravnim situacijama pa u tom smislu nema mjesta ni primjeni pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012., prema kojem su šahtovi kanala distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari, a nasilno otvaranje šahtova te uvlačenje i postavljanje optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja smetanje posjeda. Ovo stoga što kanalice nisu stvari, kao što je to podzemna kabelska kanalizacija, već su pripadak stvari.

 

13. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP).

 

14. Na zakonu je osnovana i odluka o parničnom trošku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP). Tužitelj je izgubio parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

 

15. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

16. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

 

 

U Velikoj Gorici 15. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                                                        Sutkinja

 

                                                                                                                                        Verica Kos, v.r.