1

          Poslovni broj Gž R-1030/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š., vl.Frizersko-trgovačkog obrta A. sa sjedištem na adresi K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S., protiv tužene Z. K., N., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1014/2019-21 od 4. srpnja 2022., 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1014/2019-21 od 4. srpnja 2022. potvrđuje u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

Obrazloženje

              1. Navedenom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se tuženoj naloži da joj na ime naknade štete isplati iznos od 8.849,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. studenoga 2018. godine do isplate te da joj naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

              2. Protiv navedene presude u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke žali se tužiteljica pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji te tuženicu obveže na naknadu prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice Frizersko-trgovačkog obrta A. da joj tuženica naknadi štetu na ime manjka utvrđenom u trgovini u mjestu K., prema odredbi čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR).

              6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, pa se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda iz odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ovog Zakona. Stoga je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nedopušten.

              7. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja u njenu donošenju počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP-a niti da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

              8. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje iz rezultata provedenog dokaznog postupka:

- tužena je na temelju sklopljenih ugovora o radu i aneksa ugovora o radu bila zaposlena kod tužiteljice na radnom mjestu trgovca prodavača u Poslovnoj jedinici u K., s time da joj je radni odnos prestao 3. studenoga 2019.

- u prodavaonici broj 4 u kojoj je radila tuženica 20. studenoga 2018. izvršena inventura stanja cjelokupne robe od strane tročlane komisije poslodavca i radnica-prodavačica zaposlenih u toj prodavaonici,

- po završenoj inventuri sačinjen je zapisnik koji je potpisan po članovima Komisije te tuženice i radnice I. Ž. koja je s njom radila u istoj prodavaonici,

- prema sadržaju zapisnika u prodavaonici je utvrđena inventurna razlika, manjak robe u iznosu od 17.699,20 kn, od čega je popisana roba kojoj je istakao rok u vrijednosti od 5.456,28 kn, a vrijednost robe koja nije zatečena na popisu u iznosu od 12.242,92 kn.

              9. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i to iskaze svjedoka T. Š., V. Č. i N. R. te iskaz tuženice kao i sadržaj priložene dokumentacije, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da bi do štete u navedenom iznosu došlo radnjom tuženice, odnosno da bi bila utvrđena njezina odgovornost za manjak. Navedeno u prvom redu iz razloga što utvrđuje da prilikom dolaska tuženice na rad u prodavaonicu broj 4 nije izvršen popis robe niti inventura, već je ista započela raditi a da nije utvrđeno pravo stanje imovine i obveza te prodavaonice. Iskaz svjedoka T. Š., sina tužiteljice i direktora obrta A. ne prihvaća kao objektivan i vjerodostojan jer da je zbog navedenog zainteresiran za ishod postupka. Osim toga da svoje tvrdnje kako su zalihe robe u prodavaonici prilikom početka rada tuženice u istoj bile utvrđene i da je do manjka došlo za vrijeme njena rada u prodavaonici, nije potkrijepio odgovarajućim dokazima niti kakvom pismenom dokumentacijom. Stoga prihvaća tvrdnje tuženice da inventura nije izvršena, da popis robe pa i onih zaliha kojima je istakao rok nije bio sačinjen niti popisan, da je u blagajni zatekla papire sa  popisom dužnika, osoba iz sela koji su dolazili svaki dan u kupnju u trgovinu. Smatra da bi za slučaj da je inventura doista izvršena prilikom primopredaje i početka rada tuženice i prestanka rada o tome tužiteljica priložila odgovarajuću dokumentaciju iz koje bi se to moglo nedvojbeno utvrditi, ali da tako nije učinila niti se to može zaključiti iz sadržaja dokumentacije koju je dostavila, posebno ne iz sadržaja zapisnika od 20. studenoga 2018. Zaključuje kako samo potpisom zapisnika, protivno tvrdnjama tužiteljice, tuženica nije priznala da bi njezinim nesavjesnim poslovanjem došlo do navedenog manjka pa da bi slijedom toga bila u obvezi tužiteljici isplatiti polovinu utuženog iznosa.

              10. Odredbom čl. 107. st. 1.-3. ZR-a propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, je štetu dužan naknaditi, a ukoliko štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao. Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima. Identična odredba sadržana je i u čl. 64. st. 2. Pravilnika o radu obrta u vlasništvu tužiteljice.

              11. Dakle, u konkretnom slučaju na tužiteljici je teret dokaza da je do navedenog manjka došlo namjernim postupanjem tuženice odnosno njenom krajnjom nepažnjom te u visini koju ista potražuje. Protivno žalbenim tvrdnjama  tužiteljice i prema mišljenju ovog suda, s obzirom na rezultate dokaznog postupka, tužiteljica to nije dokazala pa je konačno pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev odbijen.

              12. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja koja ovaj sud po žalbi nije ovlašten preispitivati, proizlazi da prilikom početka rada tuženice u Prodavaonici broj 4 u mjestu K. nije sačinjena inventura na način da bi bila utvrđena količina robe kojoj je istakao rok trajanja, odnosno da bi bile utvrđenje zalihe robe. Nadalje, ne proizlazi niti da bi bila sačinjena inventura prilikom prestanka rada tuženice a to je 3. studenoga 2018. Inventura je provedena i o tome je sačinjen zapisnik 20. studenog 2018., dakle po proteku više od 15 dana nakon što tuženica više nije radila u toj prodavaonici. Stoga se utvrđeni manjak prema sadržaju tog zapisnika, s obzirom na sve navedeno ne može pripisati postupanju tuženice odnosno da bi njenom krajnjom nepažnjom ili namjernim postupanjem došlo do štete koju tužiteljica trpi u vidu navedenog manjka, pa time niti ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR-a. Naime, tužiteljica od tuženice potražuje isplatu naknade štete u polovini iznosa manjka navedenog u zapisniku, jer da je preostalu polovinu navodno isplatila radnica I. Ž., s time da nije utvrđeno da li je i kada ona prestala raditi kod tužiteljice.

              13. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a.

              14. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

              15. Navedena presuda u odbijajućem dijelu točke II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 15. ožujka 2023.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić