Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1110/23-2

                           

Poslovni broj: Usž-1110/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Z., Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, radi produženja roka važenja oružnog lista, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-3229/21-14 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja A. K. iz Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-3229/21-14 od 12. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-3229/21-14 od 12. prosinca 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Z., Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, broj: 511-18-06-UP/I-106/2021 od 18. ožujka 2021.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je u ovom upravnom sporu po punomoćniku iz redova odvjetnika, odmah po primitku poziva na ročište u upravnom sporu, zatražio odgodu tog ročišta, zbog kratkoće vremena za pripremu i činjenice da uopće nije znao po kojem njegovu zahtjevu se vodi predmetni upravni spor. Naime, građanin ne može znati za okolnost da je po njegovoj tužbi pokrenut upravni spor, ako nikada tužbu u upravnom sporu nije predao sudu, a još manje može znati da je tuženik nakon primitka žalbe u upravnom postupku, tu žalbu tretirao kao tužbu u upravnom sporu, dostavljajući je nadležnom upravnom sudu, o čemu ga nije obavijestio, a što je sve rezultat povrede zakona na njegovu štetu, koje mu je tuženik kao građaninu, dao potpuno pogrešnu i nezakonitu pouku o pravnom lijeku. Smatra da ne može odgovarati za nezakonitosti u postupanju tuženika, pa i one koje se tiču pogrešne pouke o pravnom lijeku, radi čega da bi trebao putovati u S., radi uvida u spis, da bi saznao što je to on i kako tužio, ako nikada nije tužio pred Upravnim sudom u Splitu, posebice ukoliko sud ignorira zahtjev njegovog punomoćnika – odvjetnika, da mu se dostavi tužba po kojoj je pozvan u svojstvu tužitelja na raspravu, što sud očito odbija učiniti, sve do kraja ovog postupka. Ističe da sud zamjera njegovom punomoćniku da je ponovno zatražio odgodu zakazanog ročišta, zbog objektivne spriječenosti, koju je dokumentirao, ignorirajući da se pozivi punomoćniku dostavljaju preporučenim sudskim pošiljkama, a ne kako je to sud dužan, putem e-komunikacije, koja je uvedena u tome sudu početkom 2022., radi čega poziv punomoćnik dobiva, protivno zakonu, neposredno pred zakazana sudska ročišta.  Smatra da je postupajući na opisa način, prvostupanjski sud odlučivao samo i jedino prema podacima raspoloživim u spisu, koje je valjda dostavio tuženik, a koji nisu ni na koji način dostavljeni tužitelju, na očitovanje, na razmatranje i na valjanu procesnu reakciju. Za zaključiti je da se barata podatkom da bi osporavano rješenje u upravnom postupku bilo doneseno od strane tuženika, radi pravomoćne prekršajne kazne Prekršajnog suda u Zadru, što je suprotno podacima iz predmeta Prekršajnog suda u Zadru, kojeg je tužitelj predložio razgledati, a koji prekršajni postupak nesporno nije pravomoćan, te u kojem postupku se utvrđuje da je tužitelj prekršajno neosuđivana osoba. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj 3. srpnja 2020. i 25. kolovoza 2020. podnio zahtjev za povrat osobnog registriranog oružja H…, kal. …x… H., tvornički broj: C… s dva spremnika, ističući da mu je navedeno oružje oduzeto zapisnikom I. Policijske postaje Z. od 3. ožujka 2018. bez valjanog razloga te je zatražio pored povrata da se uredi i administrativni dio njegovog zahtjeva na način da predmetni pištolj bude legalno kod njega uz ispunjenje svih zakonskih uvjeta.  U spisu se nalazi i zahtjev tužitelja za produljenje oružnog lista za nošenje oružja od 13. kolovoza 2020. Nadalje, proizlazi da je tužitelju predmetni pištolj oduzet u prekršajnom postupku koji je vođen pred Prekršajnim sudom u Zadru pod poslovnim broje: Pp-21J-345/18 od 25. svibnja 2018. kojim je tužitelj oglašen krivim te mu je uz kaznu izrečena i zaštitna mjera oduzimanja predmetnog oružja.

7.              Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik podneskom od 7. rujna 2020. obavijestio tužitelja da je predmetno oružje oduzeto na temelju pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zadru od 25. svibnja 2018. i da je postalo vlasništvo Republike Hrvatske te mu se isto ne može vratiti, pa je samim time postalo bespredmetno i produženje oružnog lista, međutim, tužitelj podneskom od 24. veljače 2021. i dalje ustraje u svom zahtjevu da mu se produlji rok valjanosti oružnog lista kako bi mogao legalno držati oružje.

8.              Prema ocjeni ovoga Suda osnovano smatra prvostupanjski sud da je tuženik pravilno postupio kada je pozivom na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.), kojom je propisano kako će službena osoba kada utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem odbaciti zahtjev, u konkretnom slučaju odbacio zahtjev tužitelja za produženje važenja oružnog lista jer nisu postojale zakonske pretpostavke za vođenje predmetnog postupka.

9.              Kako je u provedenom prekršajnom postupku izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmetnog oružja tužitelju te kako je isto tužitelju oduzeto u navedenom prekršajnom postupku pred Prekršajnim sudom u Zadru, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je ocijenjeno da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za produljenje oružnog lista za predmetno oružje.

10.              Prigovor tužitelja koji se odnosi na njegov zahtjev za odgodu zakazanog ročišta pred prvostupanjskim sudom istaknut u žalbi, ne može se ocijeniti osnovanim jer je iz podataka u spisu vidljivo da je prvostupanjski sud održao raspravu 2. prosinca 2022. i strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke pa je rasprava održana bez prisutnosti tužitelja i tuženika, s tim da je opunomoćenik tužitelja podneskom koji je zaprimljen neposredno prije ročišta zatražio odgodu rasprave, koja je po njegovom zahtjevu već jednog odgođena, a bila je zakazan za dan 21. listopada 2022., a odgodu je zatražio zbog spriječenosti i ranije zakazanih rasprava koje nije mogao odgoditi. Prema tome prvostupanjski sud je osnovano ocijenio da nisu postojali opravdani razlozi za odgodu rasprave, a niti je ocijenio da je bilo potrebno provođenje dokaza koje je punomoćnik tužitelja predložio, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku i način na koji je riješen predmetni upravni spor, pa je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe članka 33. Zakona o upravnim sporovima odbio provođenje daljnjih dokaza u sporu jer je opravdano smatrao da su isti suvišni.

11.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

12.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 15. ožujka 2023.

 

                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                            mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu