1              Poslovni broj: Gž-1077/2022-2

 

 

 

                                                                                                               

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1077/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB:..., K., kojeg zastupa punomoćnica G. P. T., odvjetnica u O., protiv tuženika: 1. N. Š., OIB: ... Š.,  2. T. L., OIB:..., R., 3. D. Š., OIB:..., R., 4. I. Š., A., zastupanog po 1. tuženiku N. Š. i 5. R. L., OIB:... K.,  radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Orlić i suradnici d.o.o., odvjetnici u Rijeci,  protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću,poslovni broj P-384/2014-64 od 4. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se, u pobijanom dijelu, u odnosu na k.č.br. 1858 k.o. L. Š., presuda Općinskog suda u Gospiću,poslovni broj P-384/2014-64 od 4. kolovoza 2022.,tako da ista, preinačena u tom dijelu, sada glasi:

 

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva na kč.br. 1858 kuća br.51 i zgrada, pašnjak površine 1554 m2, kuća broj 51 i zgrada površine 181 m2, pašnjak površine 1373 m2 upisane u zk.ul.br. 478 k.o. L. Š., što su 1-5 tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja temeljem ove presude, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka"

 

II.              Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi troškove žalbe u iznosu od 311,07 eura / 2.343,75 kuna[1], u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva k.č.br. 1858 kuća broj 51 i zgrada, pašnjak, površine 1554 m2, kuća broj 51 i zgrada površine 181 m2, pašnjak površine 1373 m2 upisana u zk.ul. 478 k.o. L. Š., te na k.č.br. 1859 zgrada Š., površine 31 m2, upisana u zk.ul. 632 k.o. L. Š., a što da su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, temeljem te presude, a rješenjem je dopuštena objektivna preinaka radi utvrđenja prava vlasništva na k.č.br. 1859 zgrada Š., površine 31 m2, upisana u zk.ul. 632 k.o. L. Š., te je tuženicima naloženo da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 9.597,80 kuna i pripadajuće zatezne kamate, koje na taj iznos teku od 4. kolovoza 202., pa do isplate.

 

2.              Protiv te presude i odluke o troškovima postupka, pravovremeno i dopuštenu žalbu podnose tuženici, isto pobijanu u cijelosti i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U žalbi, u bitnome, tuženici navode da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu te da je tu presudu sud prvog stupnja donio bez da je izvršio uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige, da bi iz tog uvida bilo razvidno da su tuženici kao suvlasnici u po 1/6 dijela, bili upisani temeljem presude istog suda prvog stupnja poslovni broj P-99/07 od 14. listopada 2008., da je tuženik N. Š. iskazao da je tužitelj sudjelovao u tom postupku i da se onda radi o presuđenoj stvari, da je onda prekršeno načelo iz čl. 354. st. 2. toč. 9., ali i da je povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer da pobijana presuda ne sadrži razloge i ne može se ispitati, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i činjenično stanja kada je zaključio da je tužitelj izgradio kuću na k.č.br. 1858 k.o. L. Š., da nije pravilno utvrđeno ni kada je gradnja vršena, da su tuženici iskazivali da su otac i majka došli na more izgraditi kuću, a da su svi oni pomagali u gradnji, da dokumentacija koja glasi na tužiteljevo ime je dokumentacija koja nastala nakon smrti oca, da tužitelj nije dokazao da bi on svojim sredstvima i radom izgradio kuću, pa tuženici predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a potražuju i trošak postupka te trošak žalbe.

 

3.              Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4.              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženika je osnovana.

6.              Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na k.č.br. 1858 i k.č.br. 1859 obje k.o. L. Š., tuženici su obvezni to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenjima da je tužitelj svojim sredstvima i radom izgradio predmetne građevine, da je bio u njihovom poštenom posjedu preko 20 godina, barem od 1983. pa nadalje, te stoga, a pozivom na odredbe čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15  – dalje u tekstu: ZV) te donosi pobijanu presudu.

 

7.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, a pazeći, dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da se pobijana presuda, u njenom pobijanom dijelu, temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

8.              Naime, obzirom na navode iz tužbe, objektivne preinake tužbe tužitelja (110,114), očitovanja tuženika N. Š. na objektivnu preinaku tužbe te navode žalbe tuženika, očito je da je među strankama sporno je li tužitelj na valjani način, građenjem, odnosno dosjelošću stekao pravo vlasništva na k.č.br. 1858 k.o L. Š. dok to oni ne spore glede k.č.br. 1859 iste k.o., iako je u zapisnik sa očevida od 8. srpnja 2020. očito omaškom uneseno da tuženik N. Š. priznaje tužbeni zahtjev u odnosu na k.č.br. 1858 k.o. L. Š., jer se to, očito, odnosi na k.č.br. 1859 k.o. L. Š..

 

9.              Po pravilu o teretu dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP-a), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokaza (čl. 221.a ZPP-a).

 

10.              Primijenjeno na konkretan slučaj to znači da je tužitelj imao za dokazati da je građenjem stekao pravo vlasništva na k.č.br. 1858 k.o. L. Š., za što da je imao ponuditi dostatne dokaze da je prvostupanjski sud mogao prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučiti koje činjenice smatra utvrđenim (dokazanim), a te činjenice sud mora utvrditi u visokom spoznajnom stupnju, u stupnju sigurnosti.

 

11.              Po navodima tužbe gradnja kuće je započeta 1960. godine, a završena je 1969. (1-3), u svom iskazu tužitelj navodi da je gradnja kuće započeta 1965., a da je završena 1969. (150,151), a u zapisniku broj ABC reg. 478. tužitelj navodi da je kuću sagradio 1965., iz čega proizlazi da je sporna gradnja vršena između 1960. i 1969. godine.

 

12.              Također, među strankama nije sporno da je gradnja vršena na nekretnini koja je tada bila u društvenom vlasništvu (ONI) da se tužitelj 1989. u postupku osnivanja zemljišne knjige, a u kojem nisu sudjelovali tuženici, upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine (22),a da su tuženici njegova braća i sestre, odnosno njihovi nasljednici (R. L.) naknadno uspjeli osporiti taj upis tako da su isti upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u po 1/6 dijela (5).

 

13.              Sam tužitelj u svom iskazu na zapisniku od 10. veljače 1989., u postupku poslovnog broja ABC reg.478, navodi da je zemljište na kojem je gradio kuću stekao nasljeđivanjem od pokojnog oca M. koji je umro 1970., a da je pokojni otac to zemljište stekao uzurpacijom (24), iz čega jasno proizlazi da je zemljište na kojem je izgrađena predmetna kuća "zauzeo" za svoje potrebe otac tužitelja, da je, dakle, barem zemljište zaposjednuto za potrebe  oca i djeda parničnih stranaka, a da nisu istiniti navodi tužitelja sa ročišta od 24. lipnja 2022. da je on (tužitelj) zauzeo to zemljište za gradnju kuće i da su roditelji u to vrijeme živjeli gore u planini, oni su moguće i živjeli gore, ali su, očito preuzeli u posjed predmetnu nekretninu.

 

14.              Nadalje, da bi tužitelj bio graditelj predmetne građevine, iskazuje, osim tužitelja (150,151) i svjedok P. D., čiji iskaz prihvaća i prvostupanjski sud (115), te svjedok S. Š., a čiji iskaz, obzirom na vrijeme gradnje (do 1969.) i njegova saznanja o tome jer je rođen 1966. nije relevantan, jer se odnosi na razdoblje nakon završene gradnje i nakon smrti oca i djeda parničnih stranaka (nakon 1970.).

 

15.              Nasuprot tome, osim iskaza tuženika N. Š. (152) i tuženice T. L. (153), navoda iz odgovora na tužbu tuženika D. Š. i I. Š. (19), iskazi nepristranih svjedoka I. D. sina Š. i I. D., sina N., upućuju da su gradnju kuće započeli roditelji M. i I. Š., da su zajedno gradili, da su svi sudjelovali u gradnji iste, a najviše J. i I. (I.) Š., odnosno da bi ta kuća bila roditeljska (115,116).

 

16.              Sve te činjenice ukazuju da tužitelj nije ponudio dostatne dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da bi on, a ne roditelji, bio graditelj predmetne kuće.

 

17.              Tužitelj je nedvojbeno sudjelovao u gradnji kuće, dijelom i više od drugih braće i sestara, ali posve izvjesno u gradnji su sudjelovali uz roditelje i ostala braća i sestre, svatko prema svojim mogućnostima, ali, očito, zajednički u ime i za račun roditelja i obitelji, a ne u ime i za račun tužitelja, a na što ukazuje i činjenica da su se po završetku gradnje kuće u nju uselili roditelji i ostatak obitelji, a ne samo tužitelj.

 

18.              Kada, dakle, nije utvrđeno da bi tužitelj bio graditelj predmetne građevine, već da je ona građena u ime i za račun roditelja, to onda, donošenje odluke suda iz 1989. o uknjižbi i tužiteljevom pravu vlasništva na predmetnoj nekretnini, ne može imati značaj početka tijeka dosjedanja, a to zbog toga što tužitelj tada nije bio savjesni stjecatelj te onda nije ni mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, pozivom na odredbu čl. 159. i 160. ZV-a, a kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

19.              Tužitelj je, očito, nakon smrti oca i poduzimao određene pravne radnje u svezi predmetne nekretnine (upis u posjedovni list, priključenje na elektromrežu i slično) te radnje je, očito, poduzimao u svoje ime, ali te su radnje poduzete jednostrano, bez znanja i suglasnosti ostalih sunasljednika, i te radnje tužitelja ne mogu imati stvarno pravne učinke glede predmetne nekretnine.

 

20.              Slijedom svega navedenog valjalo je uvažiti žalbu tuženika, u pobijanom dijelu preinačiti pobijanu presudu, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a.

 

21.              Preinačenjem odluke o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o trošku postupka, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a), a tuženicima je dosuđena naknada troška sastava žalbe u iznosu od 311,07 eura / 2.343,75 kuna (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola 15. ožujka 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

                      Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.