- 1 -              Poslovni broj: Usž-3454/22-2

Poslovni broj: Usž-3454/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja W. A. I. 17-17 B.V. – Podružnica Z. za poslovanje nekretninama, Z., kojeg zastupa M. K. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3156/2021-8 od 14. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3156/2021-8 od 14. lipnja 2022.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/213, urbroj: 513-04-21-2 od 11. lipnja 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog  ureda Z., klasa: UP/I-471-02/20-01/121, urbroj: 513-07-01/21-08 od 15. ožujka 2021. godine.

2.               Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda  Z., klasa: UP/I-471-02/20-01/121, urbroj: 513-07-01/21-08 od 15. ožujka 2021. godine kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dobit za 2018. godinu u iznosu od 11,943.198,99 kn.

3.              Osporenu presudu tužitelj pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da mu je onemogućen pristup sudu jer da mu poziv za raspravu održanu 6. lipnja 2022. godine nikada nije dostavljen pa je samim time presuda nezakonita i ništetna jer se temelji samo na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost izjašnjavanja. Dodatno navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao na navode u smjeru dokaznih prijedloga oko imenovanja vještaka jer da sud ne raspolaže tehničkim znanjima vezanim za računovodstvene postupke a onda i postupke uvećavanja odnosno umanjenja porezne osnovice. Radi toga tužitelj smatra da je prvostupanjski sud nezakonito proveo sudski postupak. Nadalje smatra da sud nije doveo u pitanje niti je preispitivao i analizirao propuste koje je počinio tuženik već ih bez imalo kritike prihvaća. Stoga predlaže Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu troškova upravnog spora kao i troškova žalbe u cijelosti, podredno, da poništi prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7.              Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama, u smislu članka 6. ZUS-a, dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.              Tužitelj presudu pobija zbog povrede prava na pristup sudu. Pravo na pristup sudu važan je aspekt "prava na sud" kao jednog od čimbenika prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji propisuje da "svatko ima pravo da zakonom ustanovljen neovisni i nepristrani sud (…) ispita njegov slučaj." To, prema tumačenju Konvencije, nužno ne mora biti "raspravni sud" već to mogu biti i tijela koja nisu sudovi u klasičnom smislu, ali mogu vršiti funkcije koje bitno utječu na građanska prava. Pravo na pristup sudu dakle ne znači samo da svatko ima pravo pokrenuti postupak pred sudom, nego i da ima pravo na zakonom ustanovljen neovisan i nepristrani sud pred kojim će imati stvarnu mogućnost osporavanja akta kojim su povrijeđena njegova prava jer mu u protivnom ne bi bilo osigurano pravo na pristup sudu. Sukladno praksi Europskog suda pravo na pristup sudu ne obuhvaća samo pravo na pokretanje postupka nego obuhvaća i pravo na "rješavanje spora od strane suda tj. donošenje i provedbu konačne odluke u sudskom postupku". To stajalište Europski sud je izrazio i u presudi Lesjak protiv Hrvatske (2010.) u kojoj je sud ponovio da je pravo na pristup sudu tj. pravo na pokretanje postupka pred sudom u građanskim stvarima jedan od vidova prava na sud. Da bi pravo na pristup bilo djelotvorno pojedinac mora imati jasnu i stvarnu mogućnost osporavanja akta kojim se narušavaju njegova prava.

8.1.              U konkretnom slučaju tužitelj je pred poreznim tijelima imao mogućnost sudjelovanja u postupku, imao je mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i dokazima važnim za donošenje poreznih rješenja, predlagati dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve, pružena mu je mogućnost izjavljivanja prigovora na zapisnik o provedenom poreznom nadzoru, mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka – žalbe protiv prvostupanjskog poreznog rješenja te podnošenja tužbe protiv rješenja tuženika. U svim tim postupcima tužitelj je imao stvarnu mogućnost osporavanja akta kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja da mu je onemogućen pristup sudu u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije.

8.2.              Pored toga, nije osnovan prigovor tužitelja da nije pozvan na raspravu zakazanu za 6. lipnja 2022. na koju nije pristupio, jer spisu predmeta prileži dokaz da je tužitelj na raspravu pozvan putem e-komunikacije.

9.              Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja da se osporena presuda temelji na činjenicama i dokazima o kojima tužitelju nije bila dana mogućnost izjašnjavanja. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz žalbu, tužitelj je u prigovoru na zapisnik i u žalbi protiv prvostupanjskog poreznog rješenja imao mogućnost očitovanja i izjašnjavanja o svim činjenicama i dokazima utvrđenim u postupku nadzora a koju priliku je iskoristio. Sud je svoju odluku utemeljio kako na dokazima utvrđenim u upravnom postupku o kojima je tužitelju dana mogućnost očitovanja tako i na činjenicama utvrđenim u sudskom postupku tj. očitovanju tuženika u odgovoru na tužbu. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja da se presuda temelji na činjenicama i dokazima o kojima se tužitelj nije očitovao pa da bi zbog toga presuda bila nezakonita.

10.              Iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz žalbu proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor u kojem je sačinjen zapisnik, klasa: UP/I-471-02/20-01/121, urbroj: 513-07-01/21-06 od 8. veljače 2021. godine. Protiv tog zapisnika tužitelj je izjavio prigovor koji je kao neosnovan odbijen.

10.1.              U provedenom postupku nadzora utvrđeno je da je tužitelj 30. travnja 2019. godine podnio prijavu poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine u kojoj je, među ostalim, na rednom broju 1 evidentirao kao prihod povećanje knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne materijalne imovine – zemljišta i poslovnih zgrada (račun glavne knjige 784000 – prihod od ukidanja gubitaka i revalorizacije u ukupnom iznosu od 89,671.006,48 kn). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj u svojoj ispravci Prijave poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. umanjio iskazane prihode evidentirajući na rednom broju 1 prihod povećanja knjigovodstvene vrijednosti materijalne imovine iskazujući samo zemljište (račun glavne knjige 784000 – prihodi od ukidanja gubitaka i revalorizacije, u ukupnom iznosu od 25,324.240,99 kn).

10.2.              Prvostupanjsko je tijelo uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrdilo da je tijekom 2018. godine tužitelj povećao knjigovodstvenu vrijednost dugotrajne materijalne imovine – građevina, kao rezultat naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine tj. u poslovne prostore S. K. S., M. K. K. i M. K. D. S. u ukupnom iznosu od 66,351.105,52 kn.

10.3.              Slijedom iznijetog porezno je tijelo tužitelju uvećalo prihode na rednom broju 1/1 prijave poreza na dobit za 2018. godinu za povećanu vrijednost dugotrajne materijalne imovine – poslovnih zgrada u ukupnom iznosu od 66,351.105,52 kn sukladno članku 13. stavku 3. Pravilnika o porezu na dobit te sukladno HSFI 7 ulaganje u nekretnine i HSFI 15 prihodi.

11.              Člankom 5. stavkom 1. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj 177/04. – 106/18.) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovog Zakona. Smanjenje porezne osnovice propisano je odredbom članka 6. Zakona dok je povećanje porezne osnovice propisano odredbom članka 7. Zakona. Odredbom članka 32. istog Zakona propisano je da se porez na dobit utvrđuje za porezno razdoblje prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama ovog Zakona, a odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o porezu na dobit je propisano da se porezna osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitaka) ako ovaj Zakon ne određuje drukčije.

11.1.              Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit ("Narodne novine", broj 95/05. – 2/18.) propisano je da se prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez smatraju bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra i usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja tog razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva.

12.              Tužitelj činjenice utvrđene u provedenom postupku, nije ničim doveo u sumnju pa stoga nije osnovan niti njegov prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega bi se trebalo provesti dodatno knjigovodstveno vještačenje.

13.              Sud je slijedom ocjene cjelokupno provedenog upravnog postupka utvrdio da tužitelj ni u upravnom postupku a ni upravnim sporu nije dokazao da bi prvostupanjsko tijelo odnosno tuženo tijelo koje je odbilo žalbu tužitelja netočno utvrdili da tužitelj kao porezni obveznik ne bi bio u obvezi platiti manje obračunati porez na dobit za 2018. godinu u iznosu od 11,943.198,99 kn na poreznu osnovicu od 66,351.105,52 kn za koji iznos je tužitelj povećao vrijednost dugotrajne materijalne imovine – poslovnih zgrada.

14.              Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo a nisu utvrđene niti povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

15.              Što se tiče zahtjeva tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora valja reći da taj zahtjev nije osnovan budući da tužitelj nije uspio u sporu.

16.              Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.