21 Gž-1590/2019-5

 

 

 

                   

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                 Poslovni broj: 21 Gž-1590/2019-5

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) B. & M. o. d. d.o.o., Z., …, OIB: …, koje zastupaju zakonski zastupnici D. B. i M. M., 2) D. B. iz Z., …, OIB: … i 3) M. M. iz Z., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnica J. N., odvjetnica u Z., S…, protiv tuženika V. L. d.o.o., Z., OIB: …, Z., …, koga zastupa direktor, a ovoga punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-78/2018-31 od 27. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-78/2018-31 od 27. rujna 2019. i sudi:

 

1. Odbijaju se tužbeni zahtjevi kao neosnovani, a koji glase:

 

"I) Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. platiti tužitelju pod 1) B. & M., o. d. d.o.o. iznos od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

II) Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. platiti tužitelju pod 2) D. B. iznos od 70.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

III). Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. platiti tužiteljici pod 3) M. M. iznos od 40.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana."

 

2. Nalaže se tužiteljima pod 1) B. & M. o. d. d.o.o., Z., 2) D. B. i 3) M. M. naknaditi tuženiku V.  L. d.o.o., Z. parnični trošak u iznosu od 2.903,31 EUR (21.875,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev radi naknade troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I) Nalaže se tuženiku V. list d.o.o. platiti I. tužitelju B. & M., o.d. d.o.o. iznos od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

II) Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. platiti II. tužitelju D. B. iznos od 70.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

III). Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. platiti III. tužiteljici M. M. iznos od 40.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

IV) Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 15.920,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na plaćanje parničnih troškova, uz dosudu troška na ime sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili žalbene navode tuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. 

 

4. Žalba i dopuna žalbe su osnovane.      

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 12. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP) jer tužbeni zahtjev nije prekoračen, a pobijana odluka je utemeljena na činjeničnoj osnovi na koju su se tužitelji u tužbi pozvali.

 

5.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi sa čl. 186. ZPP, budući predmetna tužba sadrži sve elemente propisane citiranom odredbom te su tužitelji dovoljno određeno naveli informacije koje su im nanijele štetu, odnosno činjenični navodi su dovoljno jasni i određeni tako da sud može ocijeniti na koje informacije iz predmetnog članka se tužba odnosi.

 

5.2. Isto tako, sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

             

5.3. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete tužiteljima radi povrede prava osobnosti nastalih informacijama objavljenim u medijima.

 

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tužitelj pod 1) prvotno sa Z. p. p. c. z. imao sklopljen Ugovor o pružanju pravne pomoći od 1. lipnja 2010. koji se odnosio na uslugu pravnog savjetovanja u vezi s nekretninom  k.č.br. … k.o. G. Z. i odnosa koje je Z. p.imao s društvom I. d.o.o. vezano uz tu nekretninu,

 

- da je tužitelj pod 1) zastupao četiri prebendarske kurije u postupcima utvrđenja prava vlasništva na nekretninama temeljem izdanih punomoći,

 

- da je Z. p. dopisom od 25. ožujka 2014. obavijestio tužitelje da nakon isteka Ugovora 1. lipnja 2014. ne namjeravaju nastaviti daljnju suradnju te da im stoga vrate spise,

 

- da su tužitelji vratili zatražene spise tek u kolovozu 2014.,

             

- da je nakon isteka Ugovora o zastupanju tužitelj pod 1) nastavio zastupati prebendarske kurije u prethodno navedenim postupcima te je temeljem donesenih presuda izvršen upis prava vlasništva u korist kurija na nekretninama koje su bile predmet tih postupaka,

 

- da je između Z. p. i tužitelja bilo sporno pravo na daljnje zastupanje prebendarskih kurija nakon prestanka mandatnog odnosa između tužitelja pod 1) i Z. p.,

 

- da su tužitelji svoje pravo na zastupanje kurija temeljili na tvrdnji da se radi o društvima koje imaju posebnu pravnu osobnost  te da otkazom ugovora o zastupanju od strane Z. p. nije prestala i punomoć koju su tužiteljima izdale kurije,

 

- da se istovremeno, kad je prestao mandatni odnos između tužitelja pod 1) i Z. p., postavilo i pitanje naknade troškova tužiteljima za zastupanje prebendarskih kurija u gore navedenim postupcima,

 

- da je tužitelj pokrenuo parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi naplate tih troškova te je upisao zabilježbe spora na nekretninama prebendarskih kurija,

 

- da je u studenom 2014. Z. p. zastupan po monsinjoru M. G., dekanu Z. p., podnio H. o. k. (dalje H.O.K.) disciplinsku prijavu protiv tužitelja pod 2) i 3),

 

- da je postupajući po navedenoj prijavi, a nakon očitovanja tužitelja pod 2) i 3), koji su u cijelosti osporili navode iz prijave, disciplinski tužitelj H.O.K.-a A. J. podigao optužnicu protiv tužitelja pod 2) i 3) po tri točke optužnice,

 

- da se prvom točkom optužnice tereti tužitelje pod 2) i 3) da su propustili po pozivu Z. p. odmah vratiti sve spise predmeta u kojima su zastupali pravne prednike Z. p. i da nisu vratili iskorištene punomoći, već su nastavili zastupati stranke protivno njihovoj uputi da ne poduzimaju više nikakve daljnje neodgodive radnje i to na način da su Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnijeli prijedlog radi upisa prava vlasništva na nekretninama kao punomoćnici četiri prebendarske kurije, kao i da nisu u roku od 30 dana od otkaza punomoći izdali stranci račun za zastupanje čime su nesavjesno obavljali odvjetničke poslove,

 

- da se drugom točkom optužnice tereti tužitelje pod 2) i 3) da su, unatoč tome što je Z. p. u cijelosti podmirio svoje obveze s osnove plaćanja troškova zastupanje sukladno Sporazumu o uređenju prava i obveza sklopljenog između tužitelja pod 1) i Z. p. od 23. siječnja 2013., podnijeli tužbu na isplatu troškova zastupanja koji su im već podmireni, čime su nesavjesno obavljali odvjetničke poslove,

 

- da ih se trećom točkom optužnice tereti da su postupili suprotno odredbi koja ne dopušta punomoćniku da za sebe ugovori nagradu koja je predmet ili dio predmeta iz spora koji mu je povjeren za zastupanje jer su u tužbama podnesenim radi isplate troškova zastupanja podredno zahtijevali utvrđenje prava vlasništva na nekretninama stranke, a koja su bile predmet zastupanja, čime su nesavjesno obavljali odvjetničke poslove,

 

- da je donesena presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 21. studenoga 2016. kojom su tužitelji pod 2) i 3) oglašeni krivima samo po dijelu točke jedan optužnice jer nisu po pozivu stranke odmah vratili spise predmeta u kojima su temeljem izdanih punomoći zastupali četiri prebendarske kurije, kao i da stranci nisu vratili neiskorištene punomoći, već su im iste vratili tek 19. kolovoza 2014. i 21. kolovoza 2014., dok su po ostalim točkama optužnice oslobođeni svih optužbi,

 

- da su protiv presude žalbu podnijeli tužitelj A. J. te ovdje tužitelji pod 2) i 3),

 

- da je presudom Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 26. listopada 2017. ukinuta presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 21. studenoga 2016. i predmet vraćen na ponovni postupak,

 

- da su tužitelji pod 2) i 3) podnijeli kaznenu prijavu protiv M. G. zbog klevete povodom čega je vođen kazneni postupak kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-943/17 u kojem se M. G. na raspravi 6. prosinca 2017. ispričao tužiteljima zbog navoda iznesenih u podnesku od 13. svibnja 2015. koji je podnesen Hrvatskoj odvjetničkoj komori, a u kojima se ponavljaju navodi iz disciplinske prijave HOK-u te su nakon isprike okrivljenog tužitelji odustali od privatne tužbe, slijedom čega je kazneni postupak obustavljen,

 

- da je M. G. u isto vrijeme povukao i prijavu koju je podnio Poreznoj upravi radi provođenja inspekcijskog nadzora nad poslovanjem tužitelja,

 

- da je Z. p. P. c. z. dopisom od 6. studenoga 2017. upućenog HOK-u povukao disciplinsku prijavu podnesenu protiv tužitelja pod 2) i 3),

 

- da se disciplinski postupak protiv tužitelja pod 2) i 3) vodi te u njemu nije donesena odluka,

 

- da je u dnevnom izdanju V. l. od 26. siječnja 2018. objavljen članak autora D. P. pod naslovom "D. t. H.-a traži veću kaznu za odvjetnika" s podnaslovom "B. se na imovinu crkve uknjižio bjanko punomoćima" u kojem je pored teksta članka objavljena fotografija tužitelja pod 2), da iznad teksta članka stoji preslikani dio žalbe disciplinskog tužitelja J. iznad kojeg je naslov "Ž. t. H. otkriva detalje spora" i tekst "Dakle, disciplinski okrivljenici D. B. i M. M. bi, postupajući na taj način, neistinito tvrdili da polažu pravo na vlasništvo predmetnih nekretnina i temeljem takvog neistinitog navoda podnijeli tužbe radi utvrđenja prava vlasništva i potom ishodili zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, a što sam po sebi predstavlja težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva ..." i

 

- da se u predmetnom članku iznose slijedeći navodi: "Nakon što su Prebendari otkazali Ugovor za zastupanju odvjetniku B. i nakon što je on, prema njihovom mišljenju, prekoračio svoje ovlasti i zastupao ih i nakon tog vremena, Z. P. podnio je tužbu Hrvatskoj odvjetničkoj komori, HOK je kaznio B., ali premalom kaznom, kako misli disciplinski tužitelj HOK-a A. J., koji je Disciplinskom sudu HOK-a 17. svibnja 2017. podnio žalbu, koja, zapravo, otkriva ključne detalje o razlazu odvjetnika B. i Z. P. Prvi i ključni je zasigurno onaj kad su Prebendari od odvjetnika B. i odvjetnice M. 25. ožujka 2014. zahtijevali da u ime njihovih Prebendi bilo kakve daljnje neodgodive radnje poduzimaju isključivo uz prethodno odobrenje stranke te su im u podnescima upućenim sudovima pred kojima su ih zastupali 16. travnja 2014. stranke opozvale punomoći za daljnje zastupanje u svim postupcima, da ispod podnaslova odlomka "Tvrde da su prevareni" stoji daljnji tekst "Disciplinski okrivljenici (B. i M.) protivno uputi stranke i bez njezinog prethodnog odobrenja 23. travnja 2014. kao punomoćnici kurija, a sve kao pravni prednici Z. P., podnijeli su prijedlog radi upisa prava vlasništva – objašnjava tužitelj HOK-a J., dodajući da su 7. svibnja odvjetnici kao punomoćnici istih stranka podnijeli podnesak Trgovačkom sudu u Zagrebu koji se vodi pod brojem P-295/14 te da stranci nisu u roku od opoziva punomoći izdali račun s obračunatim troškovima za zastupanje, da u

nastavku teksta stoji "to je ključno za razumijevanje onoga što Prebendari govore, da su ih njihovi dojučerašnji odvjetnici prevarili. Naime, Prebendari su im uskratili punomoći, a oni su ih i dalje nastavili zastupati! Zacijelo su imali bjanko potpisane punomoći, kako se to radi u odvjetničkoj praksi i s njima su upisali nekretnine Z. P. u gruntovne knjige, a onda se na njih uknjižili sa svojom tražbinama – kažu nam na zagrebačkom K., dok nam jedan ugledni zagrebački odvjetnik tvrdi kako su odvjetnici B. i M. tražili udio u udjelima svojih stranaka na takav način, što grubo krši odvjetnički kodeks", "Tako je Disciplinski sud HOK-a u osuđujućem dijelu presude oglasio krivima okrivljenike B. i M. Iako su dopisom Z. P., zastupanog po monsinjoru M. G. od 25. ožujka 2014. pozvani da odmah vrate sve spise predmeta u kojima su temeljem punomoći zastupali Prebendare, kao i sve neiskorištene punomoći, strankama nisu odmah na poziv vratili spise u kojima su ih zastupali nego su to učinili tek 19. kolovoza 2014. i 21. kolovoza 2014. piše disciplinski tužitelj J. objašnjavajući da se radi o težim povredama dužnosti i ugleda odvjetništva propisanih Statutom HOK-a, jer je "propisano da se težom povredom smatra i nesavjesno obavljanje odvjetničkih poslova", da se dalje navode dijelovi žalbe tužitelja J. "s obzirom na navedeno smatramo da neizdavanje računa u roku od 30 dana od opoziva punomoći, koja dužnost je propisana Zakonom o odvjetništvu, svakako predstavlja nesavjesno obavljanje odvjetničkih poslova", "Zbog gore navedenog, kako se doznaje, u O. u. B.-M. traje inspekcijski nadzor Porezne uprave", da se citiraju navodi tužitelja J. i žalbe "ujedno je neprihvatljivo i neutemeljeno stajalište suda da svaki odvjetnik po vlastitom navođenju odlučuje hoće li ispostaviti račun za svoje usluge ili neće, odnosno hoće li ih naplatiti i kako ili neće te da pitanje naplate računa nije u djelokrugu HOK-a, nego tijela državne vlasti, Porezne uprave i drugih zbog čega je potrebno ukinuti pobijanu presudu na navedene točke te predmet vratiti na ponovni postupak", da se navodi "Hrvatska odvjetnička komora još nije odgovorila na tu žalbu disciplinskog tužitelja A. J".

 

8. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima (Narodne Novine, broj 59/04., 84/11. i 81/13.) da se nakladnik oslobodi od odgovornosti, jer suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ovaj sud drži da je tuženik tijekom postupka dokazao da su navedene informacije istinite, tim više što velik dio teksta zapravo sadrži dijelove žalbe disciplinskog tužitelja J.

 

9. Na oslobođenje tuženika od odgovornosti od utjecaja je upravo činjenica što je autor teksta samo prepisao dijelove žalbe disciplinskog tužitelja A. J. bez da je iznosio svoje osobne stavove, odnosno iznosio bilo kakve komentare. Činjenica što autor članka D. P., saslušan u svojstvu svjedoka, nije htio iznijeti izvore svojih informacija ne znači da te informacije nije provjerio, dapače imao je na uvid cijeli disciplinski spis i upravo na temelju podataka iz istog napisao sporni članak, odnosno čak stavio preslikani dio žalbe disciplinskog tužitelja J., što znači da je provjerio sporne informacije i imao opravdani razlog vjerovati svojim izvorima, a to su očito bili monsinjor M. G. i žalbeni navodi A. J., kako to proizlazi iz samog članka te je autor u spornom članku samo prenio stavove i razmišljanja svojih izvora pa se tako u tekstu jasno navodi: „prema njihovom mišljenju, kažu nam na zagrebačkom K.“, „kako misli disciplinski tužitelj HOK-a A. J.", "objašnjava tužitelj HOK-a J. dodajući" i dr.

 

9.1. Dakle, u spornom članku se navodi "Disciplinski tužitelj HOK-a traži veću kaznu za odvjetnika", što je točna informacija, a iznad teksta članka stoji preslikani dio žalbe disciplinskog tužitelja J., vjerodostojnost koje nitko nije doveo u pitanje. Nadalje, točna je informacija da su Prebendari otkazali ugovor za zastupanje odvjetniku B. i u tekstu se dalje navodi da je, prema njihovom mišljenju, ovaj prekoračio svoje ovlasti i zastupao ih i nakon tog vremena. Istinita je informacija da je Z. P. podnio tužbu HOK-u te je točno da je HOK kaznio B., a u daljnjem tekstu se navodi mišljenje disciplinskog tužitelj HOK-a A. J. kako je kazna premala, zbog čega je Disciplinskom sudu HOK-a 17. svibnja 2017. i podnio žalbu, koja otkriva ključne detalje o razlazu odvjetnika B. i Z. P. Pored toga, iz spisa predmeta jasno proizlazi da je točno da su tužitelji nakon otkaza punomoći kao odvjetnici Z. P. podnijeli prijedlog radi upisa prava vlasništva na njihovim nekretninama i da su 7. svibnja odvjetnici "kao punomoćnici istih stranka podnijeli podnesak Trgovačkom sudu u Zagrebu koji se vodi pod brojem P-295/14" te da "stranci nisu u roku od opoziva punomoći izdali račun s obračunatim troškovima za zastupanje". Isto tako, točna je informacija da tužitelji svojim strankama nisu odmah na poziv vratili spise u kojima su ih zastupali, nego su to učinili tek 19. kolovoza 2014. i 21. kolovoza 2014.

 

9.2. Informacija da u O. u. B. & M. traje inspekcijski nadzor porezne uprave je također točna, jer iz spisa predmeta jasno proizlazi kako je monsinjor M. G. podnio prijavu poreznoj upravi radi provođenja inspekcijskog nadzora nad poslovanjem tužitelja, a u spisu ne postoji podatak da bi taj nadzor bio obustavljen, bez obzira što bi prijavitelj naknadno prijavu povukao.

 

10. Pored toga, valja reći da svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske - Narodne novine, broj 56/91., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.; dalje Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba čl. 8. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje EKLJP).

11. Međutim, nasuprot ovom pravu tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba čl. 38. st. 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba čl. 10. st. 1. EKLJP koje nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (st. 2. čl. 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta (čl. 8. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

 

11.1. U ovom se slučaju upravo i radi o sukobu između tuženikovog prava na slobodu izražavanja s jedne strane i prava tužitelja na zaštitu prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo s druge koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

11.2. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelji potražuju naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva nastale informacijama, koje se odnose na njih kao odvjetničko društvo i odvjetnike koji su pružali pravnu pomoć crkvi, odnosno zastupali je u vrlo vrijednom i velikom financijskom projektu, za što je zasigurno postojao veliki interes javnosti.

 

11.3. Ovaj sud smatra da granice u kojima se ostvaruju prava na slobodu izražavanja s obzirom na prihvatljivost javne kritike, moraju biti šire u odnosu na javne osobe, nego za privatne osobe.

 

11.4. U tom smislu, tužitelji kao javne osobe, budući se radi o renomiranom odvjetničkom društvu koje je kao takvo poznato široj javnosti upravo zbog zastupanja crkve u velikim financijskim projektima i slično, moraju biti spremni na kritiku u medijima i to sa šireg aspekta, nego privatne osobe, ali povezano s njihovim javnim funkcijama i dužnostima te izvršavanjem poslova zbog njihove realizacije, a posebno zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP.

 

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP te čl. 166. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19., 80/22. i 114/22.), a s obzirom na konačni uspjeh tuženika u ovom sporu istome je valjalo priznati trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12.) i to na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7/1), zastupanja na ročištima 4. rujna 2018., 9. listopada 2018., 18. veljače 2018., 28. ožujka 2018., 17. lipnja 2018. i 2. rujna 2019. u iznosu od po 2.500,00 kn za svako (Tbr. 9/1) što uvećano za PDV, iznosi 2.903,31 EUR (21.875,00 kn), dok je zahtjev radi naknade troška na ime sastava podneska od 26. kolovoza 2019. odbijen, jer se ne radi o obrazloženom podnesku koji se tiče glavne stvari.

 

                                              U Zadru 15. ožujka 2023.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                                                  Sanja Prosenica