Poslovni broj: 20 Gž Ob-12/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                                     Poslovni broj: 20 Gž Ob-12/2022-2

                                          U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B., OIB: …, iz R., …, zastupane po punomoćniku I. P., odvjetniku iz R., …, protiv tuženice I. K., OIB: …, iz R., …, zastupane po punomoćniku J. P., odvjetniku iz R., …, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-117/2020-33 od 23. lipnja 2022., u sjednici održanoj 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice I. K. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-117/2020-33 od 23. lipnja 2022.

    Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I.Utvrđuje se da je između tužiteljice L. B. iz R., …, OIB: … i sada pokojnog I. K., OIB: … postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 20. ožujka 2012. pa sve do njegove smrti 15. lipnja 2018.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici namiri parnične troškove u iznosu od 9.462,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prva uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud navodi kako su izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1 Ob-16/2021 i ovaj parnični postupak dva odvojena postupka koja ne isključuju jedan drugog, a što nije točno. Naime, u izvanparničnom predmetu R1 Ob-16/2021 utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice sa pok. I. K., kao i u ovom parničnom postupku, s jedinom razlikom što se u izvanparničnom postupku postojanje izvanbračne zajednice utvrđuje i u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tj. u odnosu na ostvarenje prava na mirovinu iza pok. I. K.. Kako je izvanparnični postupak pokrenut prije ovog postupka to je tužbu u ovom parničnom postupku trebalo odbaciti zbog litispedencije, a podredno prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka. U ovom slučaju je najprije trebalo pričekati da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice u postupku koji je pokrenut ranije, u ovom slučaju izvanparničnom postupku, pa tek onda pokrenuti, odnosno, nastaviti postupak u ovoj pravnoj stvari. Tuženici su nastali nepotrebni troškovi jer se paralelno vode dva identična postupka u kojima se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da se izvanparnični postupak vodi isključivo radi ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu u upravnom postupku, a ne i drugih imovinskih prava te da ukoliko izvanbračna udovica/udovac smatra da mu postojanje izvanbračne zajednice omogućuje ostvarenje i nekih drugih imovinskih prava potrebno je da pokrene parnični postupak. To je točno, ali u oba postupka je potrebno utvrditi isto prethodno pitanje tj. postojanje izvanbračne zajednice pa stoga nije svrsishodno istu stvar utvrđivati u dva postupka koji se paralelno vode i u oba postupka nepotrebno provoditi iste dokaze. Ukoliko bi se u izvanparničnom postupku, koji je pokrenut ranije, utvrdilo postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. I. K., posljedično bi se onda utvrdila izvanbračna zajednica i u ovom parničnom postupku jer ne postoji situacija da se u jednom postupku nešto utvrdi, a u drugom ne utvrdi. Stoga se sud trebao voditi načelom ekonomičnosti te ne stvarati strankama nepotrebne troškove. Nadalje, tužiteljica je vrlo jasno isticala tijekom cijelog postupka da je njezin jedini cilj utvrđenja izvanbračne zajednice radi ostvarivanje prava na mirovinu te da nema nikakva druga imovinska prava zbog kojih je bilo potrebno pokretanje ovog postupka, a što prvostupanjski sud uopće nije cijenio niti utvrđivao koja svoja prava tužiteljica želi ostvariti pokretanjem ovog parničnog postupka. I. K. iza svoje smrti nije ostavio nikakvu imovinu koja bi se mogla naslijediti već samo dugove, pa tako i dugove prema tuženici s osnova neplaćenog uzdržavanja koja ona nikad neće moći naplatiti. Bez obzira na to ovaj postupak se provodi i obvezuje tuženicu na naknadu parničnog troška. Nadalje, tuženica je u svom iskazu navela da se ne sjeća da bi tužiteljica vodila domaćinstvo pok. I. K., da joj nikada nije predstavio tužiteljicu te da je za vrijeme kada je tuženica živjela kod oca tužiteljica odlazila i dolazila pa je stoga jasno da tuženica nije mogla shvatiti u kakvom su odnosu bili tužiteljica i otac tuženice. Da je pok. I. K. smatrao da se njegov odnos sa tužiteljicom može smatrati trajnom zajednicom te da će kao takva i potrajati zasigurno bi tužiteljicu predstavio tuženici kao svoju novu partnericu. Tijekom cijelog postupka tužiteljica je tvrdila da je ista sa pok. I. K. bila u izvanbračnoj zajednici od 2006. kada je tuženica imala svega 10 godina pa zasigurno tada nije mogla shvatiti o kakvom se odnosu radi te stoga, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iskaz tuženice niti u jednom dijelu nije nelogičan niti kontradiktoran, a kako to pogrešno zaključuje sud. Saslušani svjedoci su očigledno instruirani od strane tužiteljice pa tako svjedok B. M. tvrdi da je jako dobro upoznat sa životom I. K. i tužiteljice, a zanimljivo je da niti ne zna razlog smrti svog vjenčanog kuma I. K. jer je naveo da je isti preminuo kod kuće, da nije bio u bolnici, da mu je u grlu pukla kapilara pa da se ugušio, a što nije točno jer je pok. I. K. preminuo u bolnici i to od raka jetre. Taj svjedok tvrdi da su sprovod financirali vojska, I. sestra i tužiteljica, dok svjedok Ž. F. navodi da su sprovod financirale sestra I. K. i L. (tužiteljica) ali se postavlja pitanje kako bi to svjedoci mogli znati osim ako nisu instruirani o tome. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP) a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22, dalje ZID ZPP) jer da se u pogledu iste pravne stvari (utvrđenje izvanbračne zajednice) vodi pred prvostupanjskim sudom izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1 Ob-16/2021 koji je pokrenut prije ovog parničnog postupka te da je tužbu trebalo odbaciti zbog litispendencije, a podredno prekinuti parnični postupak do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka.

5.1. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan prigovor litispendencije s obrazloženjem da ovaj parnični postupak i izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1 Ob-16/2021 predstavljaju dva odvojena postupka koji ne isključuju jedan drugog jer se izvanparnični postupak vodi isključivo radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice radi eventualno kasnijeg ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu u upravnom postupku, ali ne i drugih imovinskih prava. Nadalje, ukoliko izvanbračni drug smatra da mu postojanje izvanbračne zajednice omogućuje ostvarenje i nekih drugih imovinskih prava (vlasništva na nekretninama, pokretninama, ušteđevini, pravu korištenja stana i dr.) tada da je potrebno pokrenuti parnični postupak kako je to u konkretnom slučaju tužiteljica i učinila.

5.2. S obzirom na činjenicu da je ovaj parnični postupak pokrenut nakon što je tužiteljica rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-2343/2018-5 od 2. siječnja 2019.,  kojim je određen prekid ostavinskog postupka iza pok. I. K., upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv zakonske nasljednice I. K. radi utvrđenja da je između L. B. i ostavitelja u trenutku njegove smrti postojala izvanbračna zajednica (rješenje na listu spisa 24 i 25 predmeta O-2343/2018), ovaj drugostupanjski sud nalazi da je stajalište prvostupanjskog suda pravilno.

5.3. Ovo tim više što ostavinsku imovinu iza pok. I. K., a kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 2. kolovoza 2018. ( list spisa 14 i 15 ostavinskog predmeta), čine sredstva na bankovnom računu ostavitelja. Radi toga nije točna tvrdnja žaliteljice da ne postoje imovinska prava radi kojih je tužiteljica pokrenula ovaj parnični postupak.

5.4. S druge strane, izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1 Ob-16/2021 vodi se temeljem posebnog propisa tj. čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21). S obzirom na činjenicu da se između parničnih stranaka u ostavinskom postupku iza pok. I. K. pojavio spor o činjenici radi čega je isti prekinut i imajući u vidu zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. da se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u skladu s odredbama čl. 434. i čl. 438. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje ObZ) te da u tom slučaju prijedlog treba odbaciti, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti nalazi pravilnim stajalište prvostupanjskog suda da se radi o dva postupka koja su međusobno odvojena i koja ne isključuju jedan drugog slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.9. ZPP,  a niti je u konkretnom slučaju valjalo prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6.1. Stoga žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud na temelju navoda stranaka te ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP utvrđuje da su tužiteljica i I. K. živjeli u istom stanu i imali zajedničko domaćinstvo, da su zajedno išli na izlete, putovanja, ljetovanja i zabave, da je tužiteljica bila opunomoćena na bankovnom računu I. K. te da je imala ovlaštenje za preuzimanje njegovih raznih dokumenata (punomoć na listu spisa 58), da su dijelili kućanske poslove, da su zajedno namještali i uređivali stan kojeg je dobio I. K., da su upoznali rodbinu onog drugog i posjećivali je, da se tužiteljica brinula o I. i kad je bio zdrav i kad je bio bolestan te da ga je njegovala i sahranila pa da sve ukazuje da su tužiteljica i otac tuženice živjeli u izvanbračnoj zajednici i konzumirali je u svakom pogledu u razdoblju od šest godina, dva mjeseca i dvadeset pet dana tj. od 20. ožujka 2012. do 15. lipnja 2018. radi čega je temeljem odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13) i čl.11 ObZ utvrdio da je između njih do smrti pokojnog I. K. zaista postojala izvanbračna zajednica, da su u tom razdoblju njih dvoje živjeli kao neudana žena i neoženjen muškarac a koja je zajednica ispunjavala sve zakonske pretpostavke kao izvanbračna zajednica neoženjenog muškarca i neudate žene koja je trajala više od šest godina.

8. Svojim žalbenim navodima tuženica nije dovela u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Prvenstveno valja istaći da se tuženica u žalbi bavi preocjenom iskaza saslušanih svjedoka B. M. i Ž. F., kao i stranačkih iskaza tužiteljice i tuženice premda je sukladno odredbi čl. 8. ZPP ocjena dokaza rezervirana isključivo za sud, a ne i za ostale sudionike u postupku.

10. Glede navoda žalbe u pogledu toga da li je tuženica, s obzirom na svoju životnu dob, mogla ili ne shvatiti značaj odnosa između njezinog oca i tužiteljice ovaj drugostupanjski sud nalazi da taj žalbeni navod nije pravno relevantan stoga što je u konkretnom slučaju, s obzirom na predmet spora, valjalo nedvojbeno utvrditi je li zajednica tužiteljice i pok. I. K. predstavljala izvanbračnu zajednicu ili ne pa stoga nemogućnost percipiranja karaktera te zajednice od strane tuženice nije relevantna činjenica koja bi imala utjecaja u ovom konkretnom slučaju.

11. Nadalje, tuženica u žalbi navodi da su saslušani svjedoci instruirani od tužiteljice ne konkretizirajući pritom kada je to i na koji način eventualno učinjeno.

12. Osim toga, glede iskaza svjedoka B. M. ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije toliko bitno da li taj svjedok kao kum pokojnog I. K. ne zna razlog njegove smrti, kao i okolnosti oko toga jer se pojedine osobe u identičnim okolnostima različito ponašaju pa tako i u bolesti te je notorna činjenica da postoje ljudi koji ni ne žele da se išta zna o njihovom zdravstvenom stanju.

13. Osim toga, iskaz svjedoka B. M. u tom dijelu nije ni odlučan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer se, kao što je to prethodno navedeno, u ovakvoj vrsti sporova trebaju utvrđivati činjenice u svezi odlika intimne, životne i ekonomske zajednice eventualnih izvanbračnih drugova te da li su ispunjene zakonske pretpostavke da bi se određena intimna zajednica smatrala izvanbračnom zajednicom kod koje, pored emotivne povezanosti, mora postojati životna i egzistencijalna povezanost, a što je u ovom konkretnom sporu tužiteljica dokazala te o čemu govori i svjedok B. M..

14. U odnosu na iskaz svjedoka Ž. F. da su sprovod pok. I. K. financirali njegova sestra i tužiteljica, a da svjedok B. M. navodi da su sprovod financirali vojska, I. sestra i tužiteljica, navesti je da oba svjedoka izričito tvrde kako je u financiranju sprovoda pok. I. K. sudjelovala tužiteljica a na koji način su oni za to doznali nije u konačnici ni relevantno jer tuženica u žalbi ne pobija činjenicu i utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo tužiteljica sudjelovala u sufinanciranju troškova pogreba pok. I. K..

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem - čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Zadar, 15. ožujka 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Sanja Dujmović, v.r.