1

                            Poslovni broj Gž-79/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-79/2022-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar u pravnoj stvari tužiteljice K. M., T., K. G. OIB: ...., zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku iz OD G. & G. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 69 P-2341/19-24 od 16. studenog 2021., 15. ožujka 2023.

 

r i j e š i o   j  e

 

Ukida se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 70 P-9279/19-19 od 17. ožujka 2022. u točkama I do III i u točki IV izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od isplati iznos od 9.046,05 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.700,00 kn sa  zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP).

 

3. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a jer da nije naveo odlučne razloge o osnovanosti tražbine i nije dopustio preinaku tužbe, a sudio je o tužbenom zahtjevu iz preinačene tužbe. Sud prvog stupnja da nije utvrđivao nepoštenost ugovornih odredbi u konkretnom predmetu. Razliku isplaćenog da je temeljio na fiksnoj kamatnoj stopi iako stranke postupka nisu ugovorile fiksnu kamatu te da je pogrešno utvrdio tužitelja nesavjesnim stjecateljima i tužitelju dosudio zatezne kamate od dana plaćanja svakog iznosa. Tvrdi i da se ništetnost ne može isticati nakon ispunjenja ugovora jer da se radi o zabrani manjeg značaja. Osporava utvrđenje suda o neosnovanosti prigovara zastare i tvrdi da je u svakom slučaju nastupila zastara u pogledu preinačenog dijela tužbe. Sud prvog stupnja da je propustio cijeniti ponašanje tuženika jer promjena tržišnih uvjeta i cijene novca zasigurno predstavlja opravdan razlog  za promjenu kamatne stope.

 

       4. Predlaže uvaženje svoje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

 

6. Žalba je osnovana.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 9. 046,05 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine.

 

10. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., prvostupanjski sud, pozivajući se na temelju članka 502.c ZPP-a i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP) na pravna utvrđenja iz navedene presude u odnosu na tuženika, odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

 

8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da u tijeku ovog postupka utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da od tada počinje teći zastara, odnosno da zastara počinje teći pravomoćnošću odluke povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu jer je podnošenjem te tužbe sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014., cijeneći da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. svibnja 2007., utvrđuje da nije protekao zastarni rok od pet godina, u smislu odredbu članka 225. ZOO-a.

 

9. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud zauzima stav da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio s osnove promjenjive kamatne stope povrh prvotno ugovorene.

 

10. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope i anuiteta obračunatih primjenom kamatne stope koja se mijenjala odlukama tuženika iznosi 9. 046,05 kn, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju taj iznos.

 

11. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 29. i 1115. ZOO-a.

 

12. Neosnovano tuženik navodi da bi bila ostvarena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti odnosno na koje se poziva tužitelj jer je presuda razumljiva, neproturječna i može se ispitati. Nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a ni prekoračio tužbeni zahtjev kada je sudio po preinačenom tužbenom zahtjevu jer je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe nakon provedenog vještačenja, u smislu odredbe članak 190. stavak 2. i 3. ZPP-a i ispunjeni su razlozi dopustivosti preinake jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu prije vještačenja.

 

13. Ni činjenicom što je sud odbio dokazni prijedloge radi saslušanja tužitelja nije ostvarena apsolutna bitna, kao ni relativno bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, ali je zbog odbijanja tog dokaznog prijedloga nepotpuno utvrđeno  činjenično stanje.

 

14. Naime, iz sadržaja odluke Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita (analogno i saslušanje tužitelja), ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

15. Kao je tuženik na okolnosti tih tvrdnji, je li u ovom konkretnom ugovoru dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, o kojima  nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu, predložio saslušanje tužitelja, odbijanjem tog dokaznog prijedloga, sud prvog stupnja je za sada nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

16. Iz navedenih razloga je valjalo ukinuti pobijanu presudu kako bi prvostupanjski sud u nastavku postupka prihvati dokazni prijedlog tuženika i proveo dokaz saslušanjem tužitelja te imajući u vidu citirane odrede Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO-a/05 o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu, kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio, izveo ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu.

 

17. Zaključno je za istaknut da ne bi bilo prihvatljivo ni utvrđenje sud prvog stupnja o početku tijeka zastarnog roka  utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu (osim toga sud prvog stupnja nije ni utvrđivao  ništetnost odredbi ugovora kroz tužbeni zahtjev već je o ništetnosti odlučivao kroz prethodno pitanje) jer je na sjednici  Građanskog odjela Vrhovnog sud RH od 31. siječnja 2022. zauzeto objedinjeno pravno shvaćanje prema kojemu bi zastarni rok, počeo teći danom pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

18. Stoga bi sud prvog stupnja kod ponovnog odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebao voditi računa o eventualnoj osnovanosti prigovora zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe jer se glede tog dijela tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek od dana kada je taj novi zahtjev istaknut (tako i VSRH u odlukama Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., Rev-x 848/14 od 25. veljače 2015.).

 

19. Iz navedenih razloga žalba tuženika je uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a te je predmet je vraćen na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave, u smislu odredbe članka 377. stavak 1. ZPP-a, a ukinuta je  i odluka o troškovima postupka primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a kako bi sud prvog stupnja i o troškovima postupka donio novu zakonitu odluku.

             

             

U Rijeci, 15. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja

Brankica Malnar