21 Gž R-39/2023-2

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                               Poslovni broj: 21 Gž R-39/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. L. iz Z., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Z. o. u. F. G. i A. O., Z., …, protiv tuženice Z. p. d. o. o. za p., t. i u., Z., …, OIB: …, koju zastupa predsjednik uprave, a ovoga punomoćnik O. P., odvjetnik u O. d. T. i P. d.o.o., Z., …, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1547/2022-73 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tuženice Z. p. d. o. o. za p., t. i u., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1547/2022-73 od 22. prosinca 2022. u dijelu pod t. I., II. i VI. (ispravno IV.) izreke za dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 35.125,00 kn (4.661,88 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

II Preinačuje se djelomično ista presuda u dijelu pod t. III. i VI. (ispravno IV.) izreke i sudi:

 

1. Nalaže se tuženici Z. p. d. o. o. z. p., t. i usluge, Z. da tužitelju L. L. isplati daljnji bruto iznos plaće od 1.101,90 EUR (8.302,31 kn) mjesečno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa sve do vraćanja tužitelja na posao.

 

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 2.446,81 EUR (18.435,50 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev radi naknade troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 28. prosinca 2018. godine, broj: Odup – …, nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku Z. P. d.o.o. Z., …, OIB:… vratiti tužitelja L. L. iz Z., …, OIB:… na radno mjesto Prodajnog predstavnika u H. kanalu u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku Z. P.d.o.o. Z., …, OIB:… da tužitelju L. L. iz Z., …, OIB:… isplati bruto plaću u ukupnom iznosu od 347.614,11 kn / 46.136,32 eur1 sa zateznim kamatama na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 7.219,40 kn / 958,18 eur za mjesec svibanj 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec lipanj 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec srpanj 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec kolovoz 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec rujan 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec listopad 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec studeni 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2019.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec prosinac 2019.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec siječanj 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec veljaču 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec ožujak 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec travanj 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec svibanj 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec lipanj 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec srpanj 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec kolovoz 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec rujan 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec listopad 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec studeni 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec prosinac 2020.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec siječanj 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec veljaču 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec ožujak 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec travanj 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec svibanj 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec lipanj 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec srpanj 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec kolovoz 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec rujan 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec listopad 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2021.g. do isplate

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec studeni 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2021.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec prosinac 2021.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec siječanj 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec veljaču 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec ožujak 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec travanj 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec svibanj 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec lipanj 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec srpanj 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec kolovoz 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec rujan 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2022.g. do isplate,

- na iznos od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur za mjesec listopad 2022.g. sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2022.g. do isplate

sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos dospijeva svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec, sve to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu daljnjeg bruto iznosa plaće od 8.302,31 kn / 1.101,90 eur mjesečno, počev od studenog 2022. godine, pa sve do vraćanja tužitelja na posao, kao neosnovan.

 

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 35.125,00 kn / 4.661,88 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv navedene presude u t. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva u kojem se traži isplata daljnjeg bruto iznosa plaće od 8.302,31 kn počevši od studenoga 2022. pa do vraćanja tužitelja na posao, t. VI. (ispravno t. IV.) izreke u dijelu u kojem nije dosuđen cjelokupno zatraženi trošak od 96.687,50 kn, preko iznosa od 35.125,00 kn, odnosno protiv svih dijelova s kojim u cijelosti nije uspio u sporu, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači uz dosudu troška žalbe.

 

3. Protiv navedene presude u t. I., II. i VI. (ispravno t. IV.) izreke, tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženice s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u t. I. i II. izreke.

 

5. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. 

 

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

7.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od dana 28. prosinca 2018. nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženice nije prestao, nalog tuženici da vrati tužitelja na radno mjesto prodajnog predstavnika u H. kanalu, kao i zahtjev za isplatu plaće za razdoblje od travnja 2019. pa sve do povratka tužitelja na posao s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je Odlukom o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 28. prosinca 2018. utvrđeno da se tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu prodajni predstavnik u H. kanalu, Službi specijalnih kanala prodaje u Sektoru prodaje otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. lipnja 2007., kao i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 11. lipnja 2010., kao i svi pripadajući aneksi navedenih ugovora, jer zbog osobno uvjetovanih razloga, trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa pa mu se predlaže sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima tako da mu se nudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pomoćni radnik I u Pogonu delikatesa, Službi proizvodnje margarina i delikatesa, Sektor proizvodnje, dakle, otkaz s ponudom novog ugovora,

- da je iz obrazloženja citirane odluke o otkazu razvidno da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga te se u tom smislu navodi da tužitelj zbog trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, da su neposredno nadređeni utvrdili da tužitelj u većini segmenata svog radnog mjesta kontinuirano ne zadovoljava, što traje dulje vrijeme te se nastavlja i nakon razgovora i zaprimljenih uputa nadređenih, a što upućuje na zaključak kako ne postoji više opravdana nada u eventualno poboljšanje i pozitivnu promjenu njegova načina rada, da neposredno nadređena N. J., direktorica Službe specijalnih kanala prodaje u Sektoru prodaje navodi da je iz radnih rezultata vidljivo da radnik nije uspio realizirati zadane ciljeve koji je bio zadužen za "Z. područje" što pokriva puno širi dio, točnije cijelu Hrvatsku, skupa s kolegom F., obzirom da je riječ o specifičnom području, razvijenijem dijelu Hrvatske od koje se očekuje najveća prodaja, da je za 2017. radnik prodao ukupno 10.845 kg robe, dok je za isto razdoblje i područje djelovanja kolega F. ostvario 244.374 kg prodane robe, što predstavlja ozbiljan podbačaj tužitelja nakon što se njegov rezultat usporedi s rezultatima njegovog kolege, da radnik, u usporedbi i prema ostalim kolegama (S.-210.321 kg, U.-130.402 kg, K.-155.988 kg), je ispod prosječnih rezultata, da je u više navrata razgovarala s tužiteljem i odlazila s njim kod kupaca kako bi pokušala kod njega razviti pregovaračke vještine neophodne za obavljanje poslova u prodaji, međutim, da su iste ostale na razini koja nije dostatna za rad u prodaji, dakle da i nadalje izostaju pregovaračke i komunikacijske sposobnosti neophodne i nužne za rad s kupcima, a potaknuta lošim rezultatima tužitelja za 2017. J. je u 2018. s ciljem poticanja i motivacije tužitelja te kako bi ga dodatno zainteresirala za obavljanje radnih zadataka na traženoj razini, dogovorila poslovanje s kupcem K. d.d., ugostiteljstvo i dodijelila tog kupca tužitelju, čime je učinila i više no što je trebalo te mu na navedeni način, bez njegove aktivne zasluge, podigla prodaju te je zauzvrat očekivala brigu o kupcu i dodatno povećanje prodaje što je izostalo, da je radnik zadane radne zadatke izvršavao polovično, nezainteresirano te ga je učestalo morala podsjećati na njih i obvezu urednog izvršavanja istih, a jedan od bitnih zadataka koje je neuredno obavljao odnosi se na podnošenje mjesečnih izvješća o obilascima i stanju na terenu, da ni u jednom segmentu potrebnom za obavljanje svojih glavnih odgovornosti i radnih zadataka nije pokazao proaktivnost, odgovornost i/ili brigu za realizaciju planova, prihoda i naplate od kupaca, da je iz analitike rada Radnika, vidljivo kako isti uvelike zaostaje za svojim kolegama u obavljanju radnih zadataka i ostvarivanju ciljeva, dok se u isto vrijeme njegovi kolege pokazuju uspješnima u ostvarenju zadanih ciljeva što dovodi do zaključka da su ciljevi bili ostvarivi i realno postavljeni, slijedom čega se navedeni rezultati tužitelja jedino mogu pripisati njegovim osobinama i trajnom pomanjkanju sposobnosti za rad na mjestu prodajnog predstavnika,

- da je svjedok N. B. u svom iskazu naveo kako je radio kod tuženice na radnom mjestu nacionalnog rukovoditelja za ugostiteljstvo za cijelu Hrvatsku, u razdoblju od kraja 2013. do kraja 2018. bio je nadređeni tužitelju, a razlozi otkaza tužitelju poznati su mu iz neposredne komunikacije, s tim da je u to vrijeme bilo dosta otkaza jer se uprava rješavala radnog kontingenta ljudi uslijed reorganizacije. Zna da se tužitelju stavilo na teret manjak rezultata te da koliko zna da je bio zaposlen na mjestu unaprjeđivača prodaje što znači da nije bio vezan za neke brojke, odnosno volumen realizacije zbog toga što je tada A., kao krovna organizacije imala politiku da se sve prodaje preko veleprodaje i malo su imali direktnih kupaca Z. kao kompanije, da u to doba tužitelj nije imao lošije rezultate i poslove koje mu je on delegirao, a koji su se trebali odraditi u interesu kompanije, odnosno njegovog radnog mjesta, su bili odrađeni. Nadalje, da je bio pod pritiskom od strane pravne službe, odnosno od nadređenog Z. J. da mu napiše upozorenje, iako razlozi nisu bili za udaljavanje s posla te daje od strane pravne službe upozoren da tužitelj što manje dolazi u firmu, a u tom vremenu je i on sam bio na listi za otkaz. Upozorenje je bilo vezano za neku banalnu situaciju, zvali su iz nekog restorana da majoneza nije od Z. nego neke druge kompanije, da prodajni predstavnik nema kontrolu nad procesom kupnje od strane npr. restorana jer vlasnik može sam ići u nabavu tako da se takve stvari dešavaju svima. Osim toga, navodi da nije bilo ničega specijalnog da se tužitelja upozoravalo, prodajni predstavnici su radili tjedne i mjesečne planove te bi otišao na teren kod kupca i provjerio da li je prodajni predstavnik bio na tom mjestu kako je i napisao te da je kontrolirao tužitelja, nije utvrdio ništa što bi trebao istaknuti kao grešku, nešto što se nije napravilo danas bi se napravilo sutra. Sa tužiteljem je radio i F. i njemu je također bio nadređeni. Preklapali su se u jednom djelu, ali nisu radili na istim područjima te da F. nije imao isti radni zadatak, imao je različite kupce, vodio je industriju npr. P. P., D., što tužitelj nije imao, tužitelj i F. nisu usporedivi što se tiče rezultata jer nemaju iste kupce i radne zadatke te da je F. mogao cca 20-ak puta veće rezultate ostvariti te da mu je isti direktno bio odgovoran za brojke i naplatu kod kupaca koje je vodio. Ukoliko radnik povrijedi neki radni kodeks ili nešto ne napravi ne dobije stimulaciju taj mjesec, a stimulacija se dobiva ako se sve odradi i ako nema nekih odskakanja. Koliko je stekao dojam s tužiteljem su kupci bili zadovoljni, da je sa tužiteljem 4-5 puta godišnje išao na teren kod kupaca. Nakon njega nadređena tužitelju je bila gđa N. J. te da koliko zna ona nije išla s tužiteljem na teren,

- da je svjedokinja N. J., koja je radila na radnom mjestu direktora službe specijalnih kanala prodaje kod tuženice od 2017. do 1. veljače 2021., a nakon čega je pomoćnica direktora Službe specijalnih kanala prodaje i koja je bila nadređena tužitelju, da je upravo ona u dogovoru s direktorom predložila drugo radno mjesto tužitelju te da mu je na osnovi njegovih rezultata, ponuđeno drugo radno mjesto u proizvodnji, pošto je mišljenja da on nije zadovoljavao radno mjesto prodajnog predstavnika. Kad je preuzela radno mjesto tužiteljevi radni zadaci su bili da zadrži postojeće kupce i nađe nove, da povećava promet i da kod postojećih kupaca širi asortiman te da to sve bude transparentno. Tužitelj je 2017. završio na 10 tona, F. na 218 tona, S. na 204 tone, U. na 124 tone, K. na 140 tona i G. na 6,884 tona, a on također više ne radi kod tuženice, dok svi ostali rade. U 2018. tužitelj je imao 55 tona i od toga je 36 tona K., odnosno jedan kupac, F. 355 tona, S. 290 tona, U. 256 tona, K. 290 tona i G. 30 tona da su svi imali iste zadatke i mogućnosti, da je sama otvorila kupca K. i dala tužitelju da ima bolje rezultate, na kraju je zaključila da tužitelj ne posjeduje dovoljno vještina za ovaj posao prodaje,

- da je svjedok T. F., inače voditelj prodaje u kanalu H., u svom iskazu naveo da je tužitelj radio u istom prodajnom kanalu kao i on, međutim da je on imao velike kupce i bio je voditelj, da im je šef prvo bio N. B. koji je bio voditelj H., a nakon toga je bila N. J. U tom kanalu je npr. M. veliki kupac, a veliki kupac se gleda po volumenu tj. po kilogramu, odnosno financijski. Misli da je tužitelj imao restorane, dok je on imao poneki restoran te da ne zna koji su razlozi otkaza tužitelju niti kakvi su bili rezultati rada tužitelja, jer nije pratio njegove izvještaje te ne zna da li je tužitelj dobivao kakva upozorenja vezano za radne obveze,

- da je svjedok H. K. u svom iskazu naveo da je bio voditelj za Rijeku za industriju i ugostiteljstvo, da u Dalmaciji H. rade M. U. i O. S., a za područje Zagreba su bili zaduženi tužitelj i svjedok, da je tužitelj imao restorane A., V. i . dok je on imao . A. D., M. P., Ž. Ž., P. p. i A. G. te da je A. D. također veliki kupac, da je A. G., ako radi ulje, veliki kupac, a ako radi samo majonezu tada nema volumena, da je P. p. bio distributer, a ako je uzimao na veleprodaju onda je bio veliki kupac, da se restorani A., V. i B. po ovom principu ne bi mogli svrstati pod velike kupce, da mu je poznat kupac K. te misli da je tužitelju K. dodijeljen, a predstavnik ima mogućnost da sam bira kupce. Tužitelj je bio prodajni predstavnik za ugostiteljstvo, a za industriju je bio A. G., te se rezultati velikih kupaca ne mogu usporediti s rezultatima restorana,

- da je svjedok M. R. inače direktor sektora prodaje od 1. listopada 2016., koji nije direktno bio nadređen tužitelju, u svom iskazu naveo da postoji hijerarhija u sektoru prodaje u kojemu postoje ispod direktora sektora prodaje četiri službe i četiri direktora koji su kao direktori službi odgovorni direktoru sektora prodaje tj. njemu, da su od strane J. bili prezentirani loši rezultati tužitelja i nezadovoljstvo njegovim radom, odnosno odnosu prema obvezama i obzirom da je to direktno njezina odgovornost i rezultat njezine službe, dala je prijedlog nezadovoljstva radom te da se tužitelj preusmjeri, odnosno da mu se ponudi drugo radno mjesto, da je tužitelj radio u slastičarstvu i pekarstvu. Ne zna je li netko obavljao poslove istog radnog mjesta kao i tužitelj niti točno naziv radnog mjesta T. F. Nadalje navodi da tužitelj nije imao iste kupce kao T. F., da postoji razlika između velikih i malih kupaca te da svatko ima određeni broj malo većih i malo manjih kupaca, da je tužitelju od strane J. određen jedan veći kupac, a to je K. Ne zna da li je tužitelj osim K. imao još kojeg velikog kupca, a da je T. F. od kupaca imao S., a to je srednje veliki kupac,

- da je svjedokinja M. U., inače voditeljica prodaje u H. kanalu, u bitnome, navela da ne postoji razlika između velikih i malih kupaca, da je razlika samo u volumenima, da ona ima kupce od "fast food-ova" do nacionalnog parka te da je isti princip prodaje te da radi područje srednje i sjeverne Dalmacije, a tužitelj, koliko zna, radi područje Zagreba, da su principi prodaje i širenja isti bez obzira na područje, da postoje mehanizmi rada i širenja, ne postoji princip po kojemu poslodavac daje određene kupce te da su na neki način prepušteni sami sebi te sve isključivo ovisi o radniku. Nadalje, da se G. A. sastoji od šest firmi, a realizacija od G. A. kompletna ide njoj, jer dogovara uvjete i operativno odrađuje tog kupca,

- da je svjedok O. S. viši prodajni predstavnik u H. kanalu, Prodajni centar S., u bitnome, naveo kako postoji razlika između velikih i malih kupaca u iznosima i obimu poslova, a što se tiče pristupa, kupcima se pristupalo na isti način i

- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo kako nije imao lošiju realizaciju ciljeva od ostalih kolega, da je radio od početka u H. kanalu, isto kao i F., međutim da je imao velike kupce, npr. A. g., p. D. i D., P. P., a tužitelj je imao restorane, manje obiteljske hotele i "fast food-ove", da im je to dodjeljivao direktor prodaje zajedno s upravom. S. i U. su bili P. S., a K. P. R., da su se jednom godišnje nalazili na sastancima, a njihovi rezultati nisu usporedivi s njegovima jer je on radio "fast food-ove" i restorane (npr. V., B. M.). Nadalje, njegov posao je bio da dođe provjeriti narudžbu putem otpremnice i vidio bi da li uzimaju Z.-ine proizvode, ako bi bila neka akcija preko koje bi mogli dobiti nešto direktno od Z.-e povoljnije, onda bi im to ponudio, da bi ih upoznavao s novim proizvodima koji bi izlazili na tržište. Izričito tvrdi da N. J. nikada nije izlazila s njim do kupaca, nije mu dodijelila K. te da se to sve dogovara s direktorom prodaje, da je to bilo pod "retail" kupcima tj. dućanima koji u sklopu dućana imaju svoje menze, odnosno restorane. Nije nikada upozoravan na rezultate od strane nadređenih. Radilo se o razdoblju u kojemu su imali problema s naplatom, na par sastanaka je R., direktor prodaje, rekao da je bolje da idu s indirektnom prodajom i preko veleprodaje kontroliraju svoje kupce, nego da idu direktno. Osim toga, M. kao njihov najveći kupac, ima bolje uvjete nego da kupac direktno uzima od Z. te da ne može jedan restoran imati iste uvjete kao što ima npr. A. g. ili neka pekara npr. D., pošto oni uzimaju veći volumen od jednog restorana. Navodi da nije upozoravan na rezultate rada prije otkaza te da bi svaki ponedjeljak imali pisani izvještaj za prethodni tjedan, a to je podnosio svaki tjedan, da bi svakodnevno imali telefonsku komunikaciju ili uživo, da je na svaku plaću dobivao maksimalnu stimulaciju koja je bila 15-20 % te se po tome vidi da je bio uzoran djelatnik.

10. Slijedom navedenoga, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio da je pobijana odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita, temeljem odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14.; dalje ZR). 

11. Naime, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženica u svojoj odluci o otkazu, između ostalog, navodi loše prodajne rezultate tužitelja tijekom 2017. i 2018., dok iz iskaza saslušanog svjedoka N. B., koji je po stavu ovog suda najmjerodavniji svjedok za utvrđenje relevantnih činjenica u ovom sporu, budući je upravo on bio nadređen tužitelju tijekom 2017. pa do kraja 2018., a iz čijeg iskaza jasno proizlazi da tužitelj nije bio vezan za volumen realizacije zbog toga što je tada A. kao krovna organizacija imala politiku da se sve prodaje preko veleprodaje i da tužitelj u tom razdoblju nije imao lošije rezultate, čiji iskaz je u skladu s iskazom svjedoka T. F., koji je naveo da on i tužitelj nisu imali iste radne zadatke i nisu radili na istim područjima, već je svjedok, za razliku od tužitelja, imao različite i velike kupce iz čega jasno proizlazi da tužitelj i radnik T. F. nisu usporedivi, budući je ovaj drugi radnik upravo zbog toga što je imao veće kupce, a tužitelj je imao uglavnom restorane i radio na drugom području, mogao imati daleko veće (oko 20 puta) rezultate od tužitelja, kao i radnici K., M. U. i O. S., koji također nisu radili na istom području kao i tužitelj te da se rezultati velikih kupaca ne mogu usporediti s rezultatima restorana. Pored toga, suglasno su iskazali i saslušani svjedoci M. R. koji potvrđuje da tužitelj nije imao iste kupce kao T. F. i da postoji razlika između velikih i malih kupaca, svjedokinja M. U. potvrđuje da postoji razlika u volumenima između velikih i malih kupaca te da ona i tužitelj ne rade na istim područjima, jer ona ima velike kupce kao npr. G. A. te svjedok O. S. navodi da isti ne radi na istom području na kojem je radio tužitelj i da postoji razlika između malih i velikih kupaca u iznosima i obimu poslova.

11.1. Nasuprot iskazima naprijed navedenih svjedoka, sud opravdano nije povjerovao iskazu svjedokinje N. J. u dijelu u kojem je tvrdila da su svi imali iste zadatke i iste mogućnosti i da je na kraju zaključila da tužitelj ne posjeduje dovoljno vještina za posao prodaje.

12. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženica na kojoj je teret dokaza nije dokazala da tužitelj nije sposoban obavljati poslove za koje je sklopio Ugovor o radu, odnosno da on ne postiže odgovarajuće rezultate kakve postižu ostali radnici koji rade na istim poslovima zbog nekog svojeg psihičkog ili fizičkog nedostatka (čl. 115. st. 1. t. 2. ZR) tim više što tuženica u odluci o otkazu uspoređuje rezultate rada drugih radnika (F., S., U. i K.) sa rezultatima rada tužitelja, koji nisu radili na istom području niti su imali istu vrstu kupaca pa se nisu mogli uspoređivati rezultati rada tužitelja sa rezultatima rada navedenih radnika koji su radili na sasvim drugom području i imali "velike" kupce za razliku o tužitelja koji je ima restorane i druge, slične kupce koji se po veličini i ostvarenom prometu sasvim jasno ne mogu stavljati u isti kontekst, dok iz materijalnih dokaza, odnosno evidencija tuženice jasno proizlazi da je tužitelj u godini u kojoj mu je otkazan ugovor o radu imao bolje rezultate rada, odnosno bolji indeks uspješnosti nego u prethodnoj godini i to za 604%, zbog čega je očito tužitelju bila isplaćivana i stimulaciju koja se isplaćuje radnicima koji kvalitetno i efikasno obavljaju poslove i zadatke.

13. Sud je nadalje visinu potraživanja tužitelja utvrdio financijskim vještačenjem provedenim po stalnom sudskom vještaku L. T. G. koja je utvrdila iznos prosječne mjesečne plaće tužitelja ostvarene u posljednjih šest mjeseci u iznosu od 8.302,31 kn te je temeljem čl. 95. st. 3. ZR prihvatio zahtjev radi isplate  plaće u ukupnom iznosu od 347.614,11 kn (46.136,32 EUR) sa zateznim kamatama na pojedine iznose.

13.1. Međutim, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži isplatu daljnjeg bruto iznosa plaće od 8.302,31 kn (1.101,90 EUR) mjesečno, počev od studenoga 2022. pa sve do vraćanja tužitelja na posao primjenom odredbe čl. 326. st. 1. ZPP, tim više što je odlukom ovog suda konačno potvrđena odluka prvostupanjskog suda tako da tužitelju zasigurno pripada isplata plaće do vraćanja na njegov posao.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP.

15. S obzirom na konačni uspjeh tužitelja u ovom sporu istome pripada trošak na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP te je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, priznao trošak tužitelju za radnje provedene u postupku u visini od 2650 bodova pa tako i u odnosu na sastav obrazloženih podnesaka, međutim pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je uzeo vrijednost boda u visini od 10,00 kn, već je pravilnom primjenom materijalnog prava, sukladno Tbr. 48. u vezi s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 126/22.), trebao uzeti vrijednost boda u visini od 15,00 kn što znači da 2650 bodova iznosi 39.750,00 kn, a što s PDV-om iznosi 49.685,50 kn na što se ima dodati trošak vještačenja te trošak sastava žalbe, budući je tužitelj uspio sa svojim žalbom, a što sveukupno iznosi 53.560,50 kn (7.108,69 EUR) pa je, pored dosuđenog iznosa od 35.125,00 kn (4.661,88 EUR), valjalo priznati daljnji trošak u visini od 2.446,81 EUR (18.435,50 kn).

U Zadru 15. ožujka 2023.

 

 

                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                       Sanja Prosenica, v.r.