1                                          Poslovni broj: Gž-675/2021-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-675/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr.sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice A. R. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K. odvjetnik u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u  Splitu, OIB ..., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 54 P-4564/18 od 16. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 54 P-4564/18 od 16. studenoga 2020.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica A. R. iz S., OIB: ... isključivi vlasnik nekretnina označene čest.zem. 4555/7 i čest.zem. 4555/13 upisane u zk.ul. 4220, k.o. M. za cijelo te čest.zem. 45557/12 zk ul.4220 k.o. M. za 1/2 dijela prava vlasništva, pa se tužiteljica temeljem ove presude ovlašćuje da se u nadležnu zemljišnu knjigu upiše kao vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 4555/7 i čest.zem. 4555/13 upisane u zk.ul. 4220, k.o. M. za cijelo te čest.zem. 4555/12 zk.ul. 4220 k.o. M. za 1/2 dijela prava vlasništva, uz istovremeno brisanje tuženika Republike Hrvatske za isti omjer koji stječe tužiteljica.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.422,80 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve to u roku od 8 ( osam ) dana, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena sve u roku od 8 ( osam ) dana."

 

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući presudu u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba nije utemeljena.

 

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava (su)vlasništva na nekretninama označenima kao čest. zem. 4555/7 i čest. zem. 4555/13, zk. ul. 4220, k.o. M. za cijelo te čest. zem. 45557/12 zk ul. 4220 k.o. M. za 1/2 dijela prava vlasništva te zahtjev na ovlaštenje uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi.

 

6.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:

-kako tužiteljica navodi da su nekretnine označene kao čest. zem. 4555/7 oranica u L. površine 448 m2, čest. zem. 4555/12 pašnjak u L. površine 407 m2 i čest. zem. 4555/13 voćnjak u L. površine 386 m2, sve k.o. M., Z.U. 4220, od 2009. godine upisane kao tuženikovo vlasništvo za cijelo, a u posjedovnom listu broj 452 k.o. M. upisan je otac tužiteljice pok. S. R. za cijelo, kako je tužiteljica isključivi vlasnik i posjednik navedenih nekretnina koje je stekla temeljem Ugovora o darovanju od oca S. R. te da uključujući pravne prednike  uživa, održava i koristi predmetne nekretnine već više od 100 godina, a ona niti njezini prednici nisu nikada ni od koga bili ometani u izvršavanju posjeda,

-kako iz navoda tužiteljice proizlazi i da su se na tim nekretninama ranije nalazile voćke i vinograd, dok se danas nalaze masline, prednici tužiteljice vlasništvo da su stekli temeljem agrarne reforme, dok su u posjedu ovih nekretnina bili i više godina prije toga jer su ih obrađivali i koristili, kao i da je vlasništvo nekretnina ona stekla temeljem izvanredne dosjelosti,

-kako tužena navodi da tužiteljica nije dostavila valjane dokaze kojima bi potkrijepila svoje navode o stjecanju prava vlasništva, a iz zk izvatka Z.U. 519 k.o. M. proizlazi kako predmetne nekretnine pripadaju 15 zk tijelu, na kojemu je zabilježena agrarna prijava 1931. godine i 1937.g. i to 1937. godine na ime I. R. L. pok. A. i kako su sve agrarne prijave brisane 1946. godine i izvršen upis u korist tadašnje države FNRJ,

-kako iz iskaza svjedoka J. P. pok. V., N. R. pok. S. i M. R. pok. L. i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo M. R., tužiteljičina pradjeda, koji je sa svojim bratom J. izvršio diobu 20-ih godina prošlog stoljeća, a koje nekretnine su naslijedili od svog otca F., da je svaki ušao u posjed tako što je pradjed tužiteljice iskrčio predmetnu nekretninu vinograd te je, osim djeda tužiteljice, imao i kćer J., a da je K. naslijedio sin S. i kćer Ika s tim što je otac tužiteljice S. za života predmetnu nekretninu darovao tužiteljici,

-kako iz navedenih dokaza proizlazi da je nekretnina bila ograđena sa svih strana suhozidom, neometana od bilo koga, a vinograd zamijenjen maslinama, što je utvrđeno i očevidom, kako je predmetna nekretnina u posjedu obitelji tužiteljice više od 100 godina, kako proizlazi iz pregledanih isprava,

-kako je pregledom spisa broj AGR-3660/31 utvrđeno da su predmetne nekretnine, koje čine 15 zk tijelo Z.U. 519, u posjedu M. R. pok. F., pradjeda tužiteljice i njegovog brata J. još prije 1878. godine, a koji odnos je nastao isplatom vlasništva,

-kako je odbijena agrarna prijava pradjeda tužiteljice i njegovog brata baš iz razloga što je težački odnos prestao 1896. godine, kada je težak otkupio od erara vlasništva, a što potvrđuje navode tužiteljice i svjedoka kako se pradjed tužiteljice M. vratio iz Amerike te kupio mnoge nekretnine među kojima i ovu još 1896. godine od crkve i postao vlasnik te je nakon diobe s tom nekretninom raspolagao prema njezinoj gospodarskoj namjeni, kao vinogradu, kasnije masliniku, a ista je bila predmet nasljeđivanja i diobe,

-kako je očevidom utvrđeno da se dotična nekretnina nalazi u P., predio G., do nje se pristupa makadamskim putem širine oko 3 m, koji je u trenutku očevida zarastao u nisko raslinje ali je prohodan, nekretnina je položena jugoistočno u odnosu na makadamski put i sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidima i na njoj je zatečeno petnaestak starih stabala maslina te je u naravi maslinik, nekretnina čini jednu cjelinu, a uvidom u katastarski plan je utvrđeno da se između čestica njih nalazi put koji nije "materijaliziran na terenu", već je samo ucrtan u katastarske planove,

-kako je sudski vještak uvidom u uklopljeni plan i katastarski plan s DOF-om identificirao nekretnine kao kat. čest. 4555/7, 4555/12, 4555/13, sve za cijelo k.o. M., dok je u pisanom nalazu i mišljenju čest. zem. 4555/7 identificirao za cijelo likom ABCDA, kat. čest. 4555/12 za cijelo likom EFGHE i kat. čest. 4555/13 za cijelo likom HGIJH.

 

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je zaključio kako je predmetna nekretnina još od 1896. godine "ušla u nesmetano vlasništvo" prednika tužiteljice, njezina pradjeda M. koji ju je kupio od osobe koja je "otkupila od erara" i koji je u diobi s bratom J. negdje 20-ih ili 30-ih godina prošlog stoljeća, a što proizlazi iz iskaza svjedoka N. R. čiji je pradjed J. R., dobio ovu nekretninu, a nakon njega ona je pripala sinu K., djedu tužiteljice, kojeg je naslijedio njegov sin S. i koji je 2002 .godine nekretninu darovao svojoj kćeri, tužiteljici. Kako se radilo o zakonitom, kontinuiranom i poštenom posjedu koji je korišten prema namjeni pa je tužiteljica vlasništvo ovih nekretnina stekla dosjelošću na temelju pravila iz paragrafa 1460 – 1472 bivšeg OGZ-a. Osim toga, kako je i djed tužiteljice K. ostvario 40-godišnji pošteni posjed do 6. travnja 1941. te je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, a tužiteljica je i dokazala da je stekla preko svojih pravnih prednika vlasništvo. Naposljetku, da se radi o posjedu koji je nesmetan, kontinuiran od davne 1896. godine što proizlazi iz posjedovnih listova gdje se kao prednik vodio otac tužiteljice S. R. K., od osnutka operata, te je on, posjedujući tu nekretninu više od 20 godina, mogao steći vlasništvo dosjelošću pa je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

 

8.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9.Sukladno članku 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

10.Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšega OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Osim toga, i prema odredbi članka 23. stavak 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina.

 

11.Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su tužiteljica i njezini pravni prednici bili posjednici predmetnih nekretnina, kat. čest. 4555/7, 4555/12, 4555/13 k.o. M., koje nekretnine zapravo predstavljaju jednu cjelinu, ograđene su suhozidima i sada se na njima nalazi petnaestak starih stabala maslina, još od konca XIX. stoljeća i taj posjed je nesmetan i kontinuiran još od 1896. godine, kada je tužiteljičin pravni prednik te nekretnine kupio. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljici, odnosno njezinim pravnim prednicima, rok dosjelosti od 40 godina protekao prije 1991. godine pa je i pravilan zaključak kako su ostvarene zakonske pretpostavke iz citiranih odredaba za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Ovi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

 

12.Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ-a također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati, a tuženik nije dokazao kako tužiteljičini pravni prednici ne bi bili pošteni, odnosno da ne bi bili savjesni posjednici.

 

13.Glede razdoblja posjedovanja, odnosno glede tijeka roka za dosjelost, valja posebno dodati kako utemeljeno prvostupanjski sud zaključuje da je u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljičini prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine, ali to se vrijeme u konkretnom slučaju ima računati i u razdoblju nakon II. Svjetskog rata (do 17. studenoga 1999.), a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj:22768/12) i Radomilja i dr. ( Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. Ovakav stav zauzet je i u novijoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.).

 

14.Naime, Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

 

15.Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenoga 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava i to: -da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i -da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava. S obzirom na navedeno stajalište, a polazeći od iznijetih konkretnih činjeničnih utvrđenja, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljici i njezinim pravnim prednicima, rok dosjelosti je u svakom slučaju protekao još i prije 1991. godine pa su ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

16.Glede žalbenih navoda valja istaći kako tužena u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka koji imaju valjana saznanja o svim odlučnim činjenicama, u onom dijelu koliko je to moguće s obzirom na njihovu životnu dob. Svjedoci imaju očito i određena posredna saznanja iz svakodnevnih životnih okolnosti u koje su dolazili, a koja saznanja su potpuno u skladu s drugim izvedenim dokazima, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju. Tužena neutemeljeno ističe i da bi odbijanje agrarne prijave predniku tužiteljice utjecalo na navedene zaključke, s obzirom da je ta prijava i odbijena iz razloga što je dotična nekretnina već ranije postala vlasništvo kupca koji ju je kupio ("otkupio od erara") još 1896. godine. Osim toga, naposljetku treba dodati i kako tužena u postupku nije imala daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza pa se žalitelj neutemeljeno poziva i na "kasnije propise" temeljem kojih je nekretnina mogla postati društveno vlasništvo, a iz rezultata provedenoga dokaznog postupka prvostupanjski sud i nije mogao izvesti drukčije zaključke od onih kako su prednici tužitelja posjedovali nekretninu u navedenom razdoblju prije 1991. godine te da su ostvareni zakonski razlozi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

17.Dakle, iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

 

18.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15).

 

19.Zbog navedenog trebalo je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

Split, 15. ožujka 2023.