Poslovni broj14 Gž-946/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina člana vijeća i suca izvjestitelja te Vesne Gašparuš - Horvat člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice K. L. F., OIB: … iz K., zastupane po punomoćniku R. R., odvjetniku iz K., protiv 1. tuženice Lj. F., OIB: … iz K., i 2. tuženika A. F., OIB: … iz K., oboje zastupani po punomoćniku K. V., odvjetniku iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-387/2021-59 od 3. kolovoza 2022., u sjednici vijeća 15. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba 1. tuženice Lj. F. i 2. tuženika A. F. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-387/2021-59 od 3. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i točkom III. izreke.

 

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu žalbenog troška kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici Lj. F., da tužiteljici isplati iznos od 23.152,40 kn, a tuženiku A. F., da tužiteljici isplati iznos od 7.717,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženica Lj. F. isplati preostali iznos od 11.347,60 kn, a tuženik A. F. iznos od 3.782,53 kn  sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženicima  da tužiteljici  naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 7.659,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

 

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Izričito pobijaju presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke. Predlažu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška nastalog sastavom žalbe.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava žalbe koju je podnijela tijekom predmetne parnice protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-348/16 od 14. veljače 2020. (list 97. spisa), u iznosu od 1.000,00 kn i troška pristojbe na odgovor na žalbu tuženih protiv pobijane presude u iznosu od 325,00 kn.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice Katarine Lacković Foruglaš (dalje: tužiteljica) protiv tuženih Lj. F. i A. F. (dalje: tuženici) radi isplate ukupnog iznosa od 46.000,00 kn. U ovoj fazi postupka sporan je zatraženi iznos od 30.869,87 kn (23.152,40 kn u odnosu na 1. tuženicu i 7.717,47 kn u odnosu na 2. tuženika). Parnične stranke, naime, žalbom ne pobijaju dio presudu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.347,60 kn u odnosu na tuženu Lj. F. i u iznosu od 3.782,53 kn u odnosu na tuženika A. F. (ukupno: 15.130,13 kn) sa zateznim kamatama. Stoga taj dio pobijane presude, budući je postao pravomoćan, neće biti predmet razmatranja u ovoj drugostupanjskoj odluci (čl. 333. st. 1. ZPP).

 

6. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je, za vrijeme dok je bila u braku sa bivšim suprugom M. F., sinom tuženih, svoju vlastitu imovinu, ulagala u izgradnju nekretnine u vlasništvu tuženih. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je njezin otac A. L. „u njezino ime i za njezin račun“ plaćao izvođače i materijal za uređenje prizemnog  dijela predmetne kuće, u suvlasništvu tuženih, u kojoj nekretnini je živjela svega pet dana te je istu napustila nakon prekida zajednice sa bivšim suprugom.  

 

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

8. Jednako tako, sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu zakona izričito ukazuju žalitelji. Presuda, naime, ne sadrži takve nejasnoće odnosno proturječnosti zbog kojeg nedostatka ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost. Suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži jasne i činjenično pravno argumentirane razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

 

9. Nakon pravilno provedenog postupka odnosno valjane ocjene dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da u zemljišnoj knjizi kao vlasnici predmetne nekretnine, u naravi kuće u K., …, u kojoj su izvedeni predmetni građevinski radovi te je uređen predmetni stan, dolaze upisani kao suvlasnici tuženici, i to tuženica Lj. F. i u ¼ dijela, a tuženik A. F. u ¼ dijela,

- da su tuženici tužiteljici i njezinom bivšem suprugu dozvolili da se za potrebe njihovog stanovanja urede (adaptiraju) navedeni prostor u prizemnom dijelu kuće,

- da je u vrijeme uređenja navedenog prostora tužiteljica bila u braku s M. F.,

- da su radovi započeli 2012., a završili 2013., dok se tužiteljica sa bivšim suprugom i zajedničkom maloljetnom kćeri starosti 6 mjeseci uselila u navedeni prostor početkom prosinca 2013.,

- da je tužiteljica živjela pet dana u tom prostoru te da više ne stanuje u istom,

- da je brak između tužiteljice i M. F. pravomoćno razveden na temelju presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-232/14-28 od 14. svibnja 2015.,

- da je u vrijeme uređenja prizemnog dijela predmetne kuće, tužiteljica bila na porodiljnom dopustu te je primala naknadu u iznosu od 1.636,00 kn, dok je njezin bivši suprug jedno vrijeme bio zaposlen i primao je plaću od oko 3.000,00 kn, a jedno vrijeme nije bio zaposlen,

- da se, sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke dipl. ing. D. K., koji sud prvog stupnja ocjenjuje vjerodostojnim, izvedenim radovima na uređenju prizemnog dijela predmetne kuće povećala prometna vrijednost cijele nekretnine za iznos od 54.487,67 kn, a da se unutar te vrijednosti, iznos od 45.756,23 kn odnosi na vrijednost kupljenog građevinskog materijala,

- da je sve radove na kući tuženika izvodio osobno tuženik A. F. uz pomoć sina M. F., E. P. (zeta tuženika), P. F. (nećaka tuženika) i Z. H. (suprug vjenčane kume M. F.),

- da za izvedene radove, s obzirom da su u njima uglavnom sudjelovale osobe po prijateljskoj odnosno rodbinskoj vezi, nije bila isplaćivana nikakva naknada, osim D. S. i to u iznosu od 2.800,00 kn koji je iznos platio M. F., a njemu da je isti dao njegov otac, ovdje tuženik A. F., pa da tužiteljica nije sudjelovala u tim troškovima,

- da su kablovi za elektroinstalacije nabavljeni „preko firme M… d.o.o.“ u kojoj je bio zaposlen tuženik A. F. pa da tužiteljica nije vlastitom imovinom sudjelovala u troškovima nabave tog materijala u iznosu od 3.220,00 kn,

- da tužiteljica nije vlastitom imovinom sudjelovala u kupnji radijatora za boravak i kuhinju u iznosu od 2.704,13 kn, jer su njezinom bivšem suprugu taj novac osobno darovali njegovi stric i strina,

- da je tužiteljica vlastitom imovinom sudjelovala u plaćanju preostalih troškova građevinskog materijala za uređenje navedenog dijela kuće,

- da je po odbitku stavki za navedene materijale u kojima nije sudjelovala tužiteljica (3.220,00 kn + 2.704,13 kn), tužiteljica sa vlastitom imovinom, za kupovinu građevinskog materijala potrebnog za uređenje prizemlja predmetne kuće sudjelovala u iznosu od 39.832,10 kn, odnosno po odbitku iznosa koji se odnosi na amortizaciju (22,5 %), sukladno izračunu imenovanog sudskog vještaka, u iznosa od 30.869,87 kn.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica ulaganjem vlastite imovine u navedenom iznosu, a sve uz suglasnost tuženih, povećala prometnu vrijednost predmetne nekretnine te da su tuženici time stekli dio imovine tužiteljice (iznos 30.869,87 kn). Budući da je tuženica Lj. F. suvlasnica te nekretnine u ¾ dijela, ona je prema utvrđenju prvostupanjskog suda dužna, na temelju stjecanja bez osnove, tužiteljici naknaditi novčani iznos od 23.152,40 kn, dok je 2. tuženik A. F. koji je suvlasnik u ¼ dijela dužan s iste osnove stjecanja bez osnove tužiteljici naknaditi novčani iznos od 7.717,47 kn, pa je za navedene iznose glavnice prihvatio tužbeni zahtjev. 

 

11. Također sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata na dosuđenu glavnicu tekuću od presuđenja tj. od 3. ožujka 2021. do isplate. kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom, sve temeljem čl. 1111., čl. 1115 i čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

 

12. Ocjenjujući prigovor tuženih da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka, jer da je sporna plaćanja izvršio svojim novcem otac tužiteljice, sud prvog stupnja prihvaća iskaz svjedoka A. L. koji je naveo da je svojoj kćeri, ovdje tužiteljici, darovao novac koji je bio namijenjen za uređenje predmetnog stana tako da je ona ili novcem ili njegovom karticom vršila plaćanja za kupnju materijala (navedenih u računima koji je tužiteljica dostavila u spis).

 

13. Iznesena činjenično pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud kao pravilna.

 

14. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza, pravilnom ocjenom dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužiteljica u iznosu od 30.869,87 kn pridonijela ulaganju u nekretninu tuženih na način da je kupila građevinski materijal te vrijednosti, potanko opisan u pobijanoj presudi). Pravilno sud na temelju potpune i kritične ocjene svih provedenih dokaza (nalaz i mišljenja imenovanog sudskog vještaka, uviđaj na licu mjesta, iskazi svjedoka i parničnih stranaka i isprave tj. računi koje je u spis priložila tužiteljica) zaključuje da je tužiteljica taj materijal platila novcem koji joj je darovao njezin otac bilo na način da joj je predao novac bilo da joj je predao svoju kreditnu karticu. Iz dokaza koji su provedeni pravilno je sud zaključio da je svrha predaje navedenog novca tužiteljici bila da se tužiteljicu obdari odnosno da ona uz pomoć tog novca za svoju korist nabavi navedeni materijal kojim je trebalo urediti stan tada namijenjen za život tužiteljice i njezine obitelji. I prema ocjeni ovog suda, svrha kupovine navedenog materijala, nije bila za korist njezinog oca, tj. svjedoka A. L. nego isključivo za korist tužiteljice.

 

15. Prema odredbi čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 dalje: ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme spornog ulaganja, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina dok prema stavku 2. tog članka vlastitu imovinu predstavlja i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od bračne stečevine (npr. nasljeđivanje, darovanje i sl.).

 

16. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka sa sada bivšim suprugom M. F. uložila svoju vlastitu imovinu u iznosu od 30.869,87 kn, koju joj je darovao njezin otac, u nekretninu tuženih. Za taj je iznos predmetnoj nekretnini, između ostalog, povećana vrijednost.

 

17. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO ukoliko dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

18. S obzirom na navedene zakonske odredbe, pravilno je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio da isti ima pravni osnov.

 

19. Uz pomoć stručno kompetentne osobe tj. na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke dipl.ing. D. K., na koji su tuženici istaknuli prigovore, a koji su tijekom provedenog postupka valjano otklonjeni, sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada je utvrdio da je visina postavljenog zahtjeva u iznosu od 30.869,87 kn (23.152,40 kn u odnosu na 1. tuženicu i 7.717,47 kn u odnosu na 2. tuženika osnovana). Na navedene dosuđene iznose, tužiteljici u smislu odredbe čl. 1115. u vezi s čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO pripadaju zatezne kamate, i to od utuženja budući da se u konkretnom slučaju radi o savjesnom stjecanju tuženih. Kako je sud vezan granicama tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), a tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, pravilna je odluka suda prvog stupnja i u pogledu tijeka zatezne kamate.

 

20. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP). Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu primijenio materijalno pravo kada je trošak provedenog vještačenja u iznosu od 3.387,50 kn priznao tužiteljici u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha stranaka u sporu, jer se radi o nužno potrebnom trošku bez kojeg ne bi bilo moguće donijeti odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

21. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženih trebalo je odbiti kao neosnovanu i presudu u pobijanom dijelu potvrditi kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

22. Žalbeni navodi tuženih predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta niti u stanju spisa,a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama. Ovim navodima tuženici ponavljaju tijekom postupka iznesene materijalnopravne prigovore u pogledu nedostatka aktivne legitimacije koje je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi valjano otklonio i pritom iznio pravno argumentirane razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća te žalitelje na iste upućuje. Također žalitelji iznose vlastitu ocjenu dokaza koja je, međutim, subjektivna i fragmentarna i koja nema uporišta u cjelokupnom stanju spisa. Stoga ti žalbeni navodi nisu doveli u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda koja se temelji na sveobuhvatnoj i kritičkoj analizi svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

23. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP budući da tuženici nisu uspjeli sa žalbom, dok trošak odgovora na žalbu koji zahtijeva tužiteljica nije potreban trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Zatraženi trošak sastava žalbe protiv prethodno donesene presude u ovoj parnici (list 97. spisa), tužiteljici ne pripada, vodeći računa o konačnom uspjehu tužiteljice u ovoj parnici tj. o njezinom uspjehu u odnosu na dio presude koji je navedenom žalbom bio pobijan.

 

24. Prvostupanjska presuda u dijelu koji se ne pobija žalbom (pod točkom II. izreke), temeljem čl. 365. st. 1. ZPP nije ispitivana. 

 

 

U Velikoj Gorici 15. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                                        Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                              Nikola Ramušćak, v.r.