Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž R-1100/2022-3
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj: Gž R-1100/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice O. Š. iz G., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Dom V. M. P., zastupanog po punomoćnici M. B. V., odvjetnici iz P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-331/19-68 od 8. rujna 2022., na sjednici održanoj 15. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-331/19-68 od 8. rujna 2022..
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena, nezakonita i ništetna Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) tuženika klasa …, ur. br. … od 9. rujna 2019. i Odluka tuženika od 9.listopada 2019. klasa … ur. br. … te da ne proizvode nikakve pravne učinke. Točkom II. izreke, utvrđeno je da nije prestao radni odnos zasnovan Ugovorom o radu klasa … od 1. rujna 2010. sa svim aneksima ugovora, te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad i obavljanje poslova "glavna medicinska sestra" ugovorene u navedenom ugovoru o radu i anexu br. 8, u roku od petnaest dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je točkom IV. izreke tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99. 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, jer je suprotno žalbenim navodima, izreka presude razumljiva i neproturječna razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i međusobno neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i tih isprava i zapisnika. Pri tome, žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da Odluka tuženika koja se navodi u izreci presude datira sa 7. listopada 2019., a ne 9. listopada 2019. kako je to navedeno izreci, nisu osnovani. Naime, izrekom presude utvrđena je nedopuštenom, nezakonitom i ništetnom Odluka tuženika oznake klasa …, ur. br. … od 9. listopada 2019., a koja odluka datira upravo sa tim danom (list 6 spisa), a ne sa 7. listopada 2019. sa kojim danom je datirana Odluka tuženika iste klase, ali drugog ur. broja … (list 122 spisa), dakle odluka različita od one navedene u izreci presude.
6. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 9. rujna 2019. i Odluka od 9.listopada 2019. (kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava) nedopuštene, nezakonite i ništetne te da stoga nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto glavne medicinske sestre.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme spornog otkazivanja ugovora o radu bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre te da joj je tuženik 09. rujna 2019. otkazao ugovora o radu redovitim otkazom uzrokovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Također, nije sporno da je tužiteljica u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu imala preko navršenih 50 godina života i 25 godina neprekidnog radnog staža kod tuženika, zbog čega spada u zaštićenu kategoriju radnika sukladno odredbama čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine 61/2018, dalje:KU) u vezi s čl. 9. i 151. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje:ZR), prema kojima joj tuženik nije mogao bez suglasnosti radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika koji obavlja funkciju radničkog vijeća sukladno čl. 153. st. 3. ZR-a otkazati ugovor o radu. Nesporno je i da su kod tuženika u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu djelovala dva sindikata kojih je tužiteljica bila član te da je tuženik zatražio prethodnu suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljici od oba sindikata, s time da je Sindikat1 dao izričitu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu.
9. U ovoj fazi postupka i nadalje je sporno da li je Sindikat2 obrazloženo uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljici te da li je za slučaj da je suglasnost uskraćena, odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici usprkos tome zakonita.
10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i to uvida u dopis Sindikata2 od 28. kolovoza 2019. utvrđuje da je taj sindikat zaprimio dopis tuženika od 22. kolovoza 2019. kojim se traži suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici te da se sindikalni povjerenik podružnice Doma V. M. protivi i uskraćuje suglasnost namjeravanom otkazivanju ugovora o radu. Također, utvrđuje da sindikalni povjerenik navodi kako se samo dostavljena odluka odnosno obavijest sa zatraženom suglasnošću ne može smatrati dostatnim za traženje suglasnosti ili uskratu o namjeravanom otkazu, a osim toga da smatraju da za namjeravani otkaz nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o radu jer da nije dokazano da se u ovom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, da se samo paušalno navodi da radnica krši obveze iz radnog odnosa, a da nisu iznesene niti činjenice temeljem kojih se to zaključuje.
11. Imajući u vidu sadržaj dopisa Sindikata2 prvostupanjski sud zaključuje da je taj sindikat izričito uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljici, pri čemu je obrazložio svoje protivljenje otkazu, sliejdom čega zauzima stav da je tuženik u situaciji kada su postojala oprečna mišljenja dva sindikata o namjeravanom otkazu, trebao sukladno čl. 151. st. 4. ZR-a od suda tražiti da suglasnost Sindikata2 nadomjesti sudska odluka, s obzirom da poslodavac nije taj koji je ovlašten ocjenjivati i po svom nahođenju prihvaćati ili odbijati uskratu suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu, a što tuženik nesporno nije zatražio.
12. Stoga, cijeneći da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije postupio u skladu sa čl. 150. st. 1. u vezi sa st. 4. ZR-a, prvostupanjski sud zauzima stav da je odluka o otkazu nezakonita zbog proceduralnih propusta tuženika, zbog čega nije niti ulazio u pitanje opravdanosti razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.
13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici priznaje troškove zastupanja po odvjetniku i to u visini jednokratne nagrade sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).
14. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, te pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
15. Tuženik žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da Sindikat2 nije obrazloženo uskratio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, jer je prvostupanjski sud analizirajući sadržaj dopisa tog sindikata od 28. kolovoza 2019. , pravilno ocijenio da se isti izričito i obrazloženo usprotivio otkazu ugovora o radu tužiteljici.
16. Pri takvom utvrđenju, kada je jedan od sindikata koji su djelovali kod tuženika u vrijeme spornog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, uskratio suglasnost za otkaz, to i prema stavu ovog suda, suprotno žalbenim navodima, nisu ispunjeni uvjeti za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
17. Naime, sudjelovanje radničkog vijeća u postupku otkazivanju ugovora o radu sastoji se od savjetovanja i suodlučivanja, s time da je pravo suodlučivanja propisano odredbom čl. 151. ZR-a i odnosi se na postupak otkazivanja ugovora o radu pojedinim kategorijama radnika, na način da poslodavac za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu mora tražiti prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Dakle, pravo suodlučivanja ograničeno je na posebno zaštićene kategorije radnika za koje u postupku otkazivanja ugovora o radu nije dovoljno samo savjetovanje sa radničkim vijećem sukladno čl. 150. ZR-a, već je potrebna prethodna suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Propust poslodavca da ishodi prethodnu suglasnost za otkaz, odnosno u slučaju uskrate takve suglasnosti da ishodi odgovarajuću odluku suda ili arbitraže ima za posljedicu ništetnost odnosno nedopuštenost odluke o otkazu. Stoga, imajući u vidu takav značaj suodlučivanja radničkog vijeća u postupku otkazivanja ugovora o radu pojedinim posebno zaštićenim kategorijama radnika, za zaključiti je da je u situaciji kada kod poslodavca djeluje više sindikata potrebna prethodna suglasnost svih sindikata na otkaz ugovora o radu pa izostanak suglasnosti jednog od sindikata, ukoliko nije nadomještena sudskom odlukom u posebnoj parnici, onemogućuje donošenje valjane odluke o otkazu ugovora o radu.
18. Kako je u konkretnom slučaju jedan od sindikata koji su djelovali kod tuženika u vrijeme spornog otkaza, uskratio suglasnost na otkaz ugovora o radu tužiteljici, a tuženik u skladu sa čl. 151. st. 4. ZR-a nije zatražio da tu suglasnost nadomjesti sudska odluka, to je pobijana odluka o otkazu donesena povredom pravila o suodlučivanju radničkog vijeća odnosno sindikata u otkazivanju ugovora iz čl. 29. KU-a u vezi s čl. 9. i 151. st. 1. ZR-a, slijedom čega je sporna odluka o otkazu ništetna odnosno nezakonita, a time i nedopuštena te kao takva ne proizvodi pravne učinke, a posljedično tome i odluka kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava pa je tuženik sukladno čl. 124. st.1 . ZR-a dužan vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto na kojem je radila u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, kao osnovan.
19. Sudske odluke na koje se tuženik poziva u žalbi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da su donesene u predmetima drugačije činjenične i pravne naravi (otkaz ugovora o radu usprkos uskrate suglasnosti jednog od više sindikata u postupku savjetovanja, a ne u postupku suodlučivanja).
20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke ove presude.
22. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, budući da se ne radi o trošku koji je u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci 15. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan, v.r.