1              Poslovni broj: Kž-244/2022-4

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika S. S. protiv presude Općinskog suda u  Novom Zagrebu broj K-212/2022-5 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženika S. S. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu, na temelju čl. 508. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.  – dalje ZKP), ostavio je na snazi presudu istoga suda broj K-503/2016 od 11. veljače 2022. te je  opt. S. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. i 1. Kaznenog zakona (KZ/97.) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. veljače do 23. svibnja 2022.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a ošt. TD „S. E.“ d.o.o. Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 209.471,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koji je dužan platiti optuženik u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP-a protiv optuženika odbijena je optužba zbog kaznenog djela krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn.

 

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju I. G., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, optuženik navodi da se presuda ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, razlozi o odlučnim činjenicama uopće nisu navedeni, a razlozi o ostalim činjenicama nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nastavno žalitelj ističe kako nije bilo uvjeta da se optuženiku sudi u odsutnosti, jer mu se moglo suditi u R. S., pa isti nije bio u bijegu niti nedostižan državnim tijelima. Kako optuženik bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti pristupiti sudu i aktivno se braniti, nije imao odgovarajuće pravo na obranu i pravičan postupak, što je zajamčeno čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

7. Istaknutim žalbenim navodima bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a nije obrazložena ni konkretizirana pa ovdje treba reći da je izreka pobijane presude potpuno jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži valjanu analizu i ocjenu izvedenih dokaza te jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, među kojim razlozima nema nikakvog, a pogotovo ne znatnog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U odnosu na povredu prava na pravično suđenje, koja povreda u smislu odredbe čl. 468. st. 2. ZKP-a, mora biti teške naravi, netočni su žalbeni navodi kako optuženik nije bio u bijegu, već je bio dostupan državnim tijelima R. H., jer suprotno proizlazi iz podataka u spisu, a posebice iz pravomoćnog rješenja O. suda u N. Z. broj Kv-20/2021-5 od 12. travnja 2021., kojim je optuženiku određeno suđenje u odsutnosti. Iz obrazloženja tog rješenja vidljivo je da je protiv optuženika, koji je diplomatskim putem primio optužnicu, podignutu još 2014.,  te je znao da je protiv njega pokrenut kazneni postupak, bio određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP-a, raspisana tjeralica i međunarodna potraga, a izdan je i Europski uhidbeni nalog, jer je na temelju niza provedenih provjera, utvrđeno da se optuženik ne nalazi na prijavljenoj adresi u R. S. niti ima  prijavljeno boravište u R. H., dok je I. B. izvijestio sud da se optuženik 2010. odselio u S., a u njihovim evidencijama zabilježeno je da je 8. srpnja 2016. na aerodromu u B. izašao iz S. i nakon toga nije zabilježen njegov ulazak u S..

 

9. Drugostupanjski sud stoga ističe da je, suprotno žalbenim navodima, optuženiku opravdano i zakonito određeno suđenje u odsutnosti, na temelju pravomoćnog rješenja izvanraspravnog vijeća, jer optuženik nije bio dostižan državnim tijelima RH, a zbog proteka vremena i težine djela, postojali su osobito važni razlozi da mu se sudi. Nakon što je  26. veljače 2022.  bio uhićen na graničnom prijelazu Z. i izručen u RH, optuženik je po izabranom branitelju podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, koji je žurno proveden te je dopuštena obnova kaznenog postupka, a na raspravi održanoj u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, optuženik je iznio svoju obranu i aktivno sudjelovao u postupku te su, uz suglasnost stranaka, pročitani svi dokazi izvedeni u ranijem postupku. Dakle, ocjena je ovoga vijeća da su potpuno promašene i neutemeljene tvrdnje žalitelja o povredi prava optuženika na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 468. st. 2. ZKP-a niti je na održanim raspravama bilo povrijeđeno njegovo pravo obrane, što je moglo utjecati na presudu (čl. 468. st. 3. ZKP-a).

 

10. Žalbenim prigovorima činjenične prirode optuženik ponavlja svoju obranu, u kojoj poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, navodeći da je kritične zgode u banci otvorio tekući račun na koji je trebao primati plaću, jer mu je zetov poznanik D. obećao posao vozača i odveo ga u banku, gdje su svi papiri bili pripremljeni, a on nije gledao što sve potpisuje. Prvostupanjski sud takvu obranu optuženika opravdano nije prihvatio, već je na temelju materijalne dokumentacije u spisu, provedenog grafološkog vještačenja i iskaza svjedokinje M. P., zaposlenice Z. banke P. S. pouzdano utvrdio da su u postupanju optuženika, kako ga se tereti optužnim aktom, ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97.

 

11. Tako je provedenim grafološkim vještačenjem nesporno utvrđeno da je optuženik vlastoručno potpisao Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu u iznosu od 26.000,00 eura od 6. lipnja 2011., Izjavu o suglasnosti od 8. lipnja 2011. te Izjavu o pristupanju ugovoru o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita, dok je vrlo vjerojatno, gotovo sigurno ispisao sporne potpise u upisniku javnog bilježnika, dok nije ispisao sporni potpis na prethodno pripremljenoj dokumentaciji od 24. svibnja 2011. - Izjavi za Hrvatski registar obveza po kreditima i Zahtjevu za gotovinski nenamjenski kredit / pristupnici. Svjedokinja M. P.,  osobna bankarica, u svom je iskazu decidirano navela da su svi korisnici kredita, pa tako i optuženik, osobno pristupili u P. S. i predali zahtjeve za nenamjenske gotovinske kredite te su vlastoručno potpisali Ugovore o kreditu i popratnu dokumentaciju, time da su im krediti odobreni na temelju dokumentacije poslodavaca kod kojih su bili zaposleni sa mjesečnim primanjima u iznosu od najmanje 7.500,00 kn.

 

12. Iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi da optuženik nikada nije bio zaposlen u  TD „O.“ d.o.o. Z. niti je u 2011. godini imao aktivno osiguranje pa kada je osobno pristupio u P. S., što ni sam ne poriče i vlastoručno potpisao Ugovor o nenamjenskom kreditu i Izjave osiguranja i suglasnosti te se potpisao u upisnik kod javnog bilježnika, što nesporno proizlazi iz rezultata provedenog grafološkog vještačenja, pravilan je i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik postupao sa prijevarnom namjerom da si pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist,  dovodeći zaposlenicu banke u zabludu da će kredit uredno otplaćivati, jer je zaposlen u TD „O.“, što nije bilo točno, a kada je na njegov tekući račun 13. lipnja 2011. isplaćen iznos odobrenog kredita, isti nikada nije vratio niti je započeo sa mjesečnim otplatama rata kredita.

 

13. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97.

 

14. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra izrečenu kaznu zatvora prestrogom, ukazujući na niz olakotnih okolnosti na njegovoj strani, zbog kojih se svrha kažnjavanja može ostvariti i blažom sankcijom.

 

15. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za blaže kažnjavanje optuženika, jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te ih je doveo u vezu sa nađenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika i osudio ga na bezuvjetnu kaznu zatvora u minimalnom trajanju od šest mjeseci.

 

16. Imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela, njegovu težinu i pogibeljnost te visinu pribavljene imovinske koristi, koja višestruko premašuje iznos od 60.000,00 kn, kao i osobna svojstva optuženika, koji je starije životne dobi i neosuđivan, uz okolnost da je bijegom iz RH i izbjegavanjem kaznenog progona znatno doprinio duljini trajanja kaznenog postupka, drugostupanjski sud smatra da će se relativno blagom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ/97.

 

17. Iz navedenih razloga žalba optuženika ocjenjena je neosnovanom te je presuđeno kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

Bjelovar, 15. ožujka 2023.

                                                                                                                   Predsjednica vijeća

                                                                                                                   Milenka Slivar v. r.