1               Poslovni broj: Kž-181/2022-6

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-73/2022 od 5. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023., u odsutnosti Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, optuženog A. M. i branitelja  optuženika, B. Z., odvjetnika iz Z.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. M. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi A. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 54. KZ/11.  optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. listopada 2021. do 8. studenog 2021., te od 12. prosinca 2021. do 5. svibnja 2021. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 40. st. 2. i 5. u vezi čl. 42. st. 1. do 5. KZ/11. optuženiku se kao sporedna kazna izriče novčana kazna u visini od 30 dnevnih iznosa od po 236,40 

 

 

 

kuna, odnosno ukupno 7.092,00 kune, koju je na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan  platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11. optuženik je upozoren da ukoliko ne bude u cijelosti ili djelomično platio novčanu kaznu u određenom roku, a ne budu ispunjeni uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11., da će se ista naplatiti prisilno. Ukoliko se novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora.

 

1.3. Na temelju čl. 190. st. 8. u vezi čl. 79. st. 1. KZ/11. optuženiku se oduzimaju predmeti koji su mu privremeno oduzeti po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU, Službe krim. policije serijskog broja 01373264 od 9. listopada 2021. i po zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta od 9. listopada 2021. i to dvije vakumirane prozirne PVC vrećice unutar kojih se nalazi zelena biljna materija - droga marihuana, pojedinačnih težina T1=630,7 grama i T2-420,5 grama,  sveukupno 1051,2 grama.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu 4.128,00 kuna, koji iznos je optuženik dužan uplatiti u korist državnog proračuna R. H. u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti ove presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora uz novčanu kaznu kao sporednu.

 

2.1. Žalbu je podnio i optuženi A. M. po branitelju B. Z.,  odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku odredi kraći rok provjeravanja i manji iznos sporedne novčane kazne.

 

3. Optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je sukladno članku 474. st. 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na razmatranje.

 

5. Budući je u žalbi optuženika zatraženo da se  optuženika  obavijesti  o  sjednici

 

 

 

vijeća, sjednica vijeća održana je sukladno čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) u odsutnosti uredno obaviještenog Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, branitelja  optuženika B. Z., odvjetnika iz Z. i optuženog A. M..

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik prije svega upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nalazeći da je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio, pa na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

7.1.  U žalbi optuženika se problematizira da bi tvari koje su pronađene kod optuženika i od njega oduzete predstavljale opojnu drogu u smislu zakonskih odredbi koje predviđaju kaznenu odgovornost zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, te analizira  obranu  optuženika u kojoj on navodi da nije znao niti mogao znati da tvari koje posjeduje su opojna droga, smatrajući da se radi o industrijskoj konoplji koja u sebi sadrži CBD, a koja je pogodna za kuhanje čaja i namijenjena pomoći u liječenju onkoloških bolesnika, tako da kod optuženika postoji zabluda o  biću kaznenog djela, a što isključuje namjeru za počinjenje kaznenog djela.

 

8. U odnosu na žalbene navode optuženika da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o opojnoj drogi, prvostupanjski je sud pravilno zaključio, na temelju provedenog toksikološkog vještačenja oduzete materije od optuženika, da je zelena biljna materija ukupne mase 999,70 grama konoplja koja sadrži 0,28% tetrahidrokanabinola (THC), 8,12% kanabidiola (CBD) i 4,9% kanabigerola (CBG), te da se radi o tvarima koje se nalaze na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu I., Odjeljku 1., jer se na popisu nalazi bilo koja biljka konoplje, izuzev sorti koje se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i kod kojih ukupni sadržaj THC-a ne prelazi 0,2%. Kako je analizom utvrđeno da ova konoplja sadrži više od 0,2 % THC-a, nesporno je da se radi o opojnoj drogi, što je potvrđeno nalazima i mišljenjima vještaka dr. R. F. i prof. dr. sc. M. P., a kako je to analizirao i prvostupanjski sud. Iako se u žalbi spominje da prema podacima Europske komisije postoje više sorti konoplje koje su zbog mogućeg prekoračenja dopuštene granice od 0,2% THC-a izbrisane sa Zajedničke sortne liste Europske unije, napominje se da iz zakonskih propisa proizlazi da u inkriminirano vrijeme, a to u međuvremenu nije izmijenjeno u zakonskoj regulativi, ovakva konoplja s udjelom više od 0,2% THC-a i dalje je na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga.

 

9. Nije u pravu optuženik niti kada navodi da nema dokaza da bi kod njega postojala namjera za počinjenje terećenog kaznenog djela iz razloga što je kod optuženika postojala zabluda o biću djela budući da nije znao da tvari koje prevozi su opojna droga.

 

9.1. U odnosu na ovakav žalbeni navod optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je neuvjerljiva obrana optuženika da s obzirom na količinu opojne droge ne bi bio svjestan da posjeduje opojnu drogu namijenjenu daljnjoj prodaji, jer i sam navodi da je imao kockarske dugove, nigdje ne radi i ne ostvaruje prihode, što sve upućuje na zaključak da je ovakvom kriminalnom djelatnošću namjeravao ostvariti određenu financijsku korist. Isto tako je neuvjerljiv i dio iskaza kada navodi da je probao pušiti ovu marihuanu i da nije osjetio da bi se radilo o opojnim sredstvima, iako tvrdi da inače ne konzumira opojnu drogu, tako da je mislio da se ne radi o opojnoj drogi, a što je suprotno rezultatima provedenog toksikološkog vještačenja ove opojne droge.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na tako provedene dokaze,  zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i nalaza toksikološkog vještačenja, zaključio da je optuženi posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom radi daljnje prodaje, čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

 

11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kad je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

 

12. Razmatrajući odluku o kazni, vijeće nalazi da su neosnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika da bi optuženiku trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, pri čemu se državni odvjetnik poziva na raniju osuđivanost optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11., te činjenice da je djelo počinjeno iz koristoljublja i da inkriminirana količina droge može ugroziti zdravlje velikog broja ljudi.

 

13. Prvostupanjski sud je kod optuženika kao otegotno cijenio naprijed navedene okolnosti, tako da je zbog činjenice da je djelo počinjeno iz koristoljublja optuženiku izrekao sporednu novčanu kaznu u visini 30 dnevnih iznosa od 236,40 kuna, odnosno ukupno 7.092,00 kuna, dok se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od pet godina, kao maksimalnim rokom kušnje, po stajalištu i ovog drugostupanjskog suda može utjecati na optuženika da ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, jer će u suprotnom postojati mogućnost opoziva uvjetne osude, pri čemu će tada u izrečenu kaznu zatvora optuženiku biti uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 8. listopada 2021. do 8. studenog 2021., te od 12. prosinca 2021. do 5. svibnja 2021. Okolnosti koje se ističu u odgovoru na žalbu optuženika da je optuženik mladić koji je naprosto iskorišten zbog svoje mladosti, naivnosti i lakomislenosti, a što je prestalo njegovim uhićenjem, nisu takve okolnosti koje bi utjecale na izricanje blaže kaznene sankcije, niti sporedne novčane kazne u manjem iznosu.

 

14.  Slijedom navedenog, neosnovane su žalbe državnog odvjetnika i optuženika na odluku o kazni, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanje kaznene sankcije i sporedne novčane kazne, pravilno cijenio sve okolnosti bitne za izbor vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje optuženika i svrhe kažnjavanja, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, te će se istima ostvariti i svrha generalne prevencije. 

 

 

 

 

 

 

15. Iz navedenih razloga, te kako ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 15. ožujka 2023.