- 1 -              Rev 42/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 42/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u R., protiv tuženika T. M. iz R., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., radi prestanka uznemiravanja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2821/2015-2 od 12. srpnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-4110/2015 od 30. travnja 2015., na sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. M. koji glasi:

 

“Tuženiku se zabranjuje uznemiravati tužitelja u izvršavanju njegovih suvlasničkih ovlasti na grč.179, upisanoj u zk. ul. br. 1362, k. o. V., koja u naravi predstavlja terasu ispred Buffeta E. u O., …, te mu se posebno zabranjuje uznemiravati tužitelja u posjedu čestice uklanjanjem paleta građevinskog materijala sa te terase i uništavanjem željeznih lanaca kojima su palete povezane i lokota kojima su palete zaključane, vlasništvo tužitelja, te mu se zabranjuje postavljanje stolova na toj terasi kojima zatvara prolaz ispred kuće u kojoj se nalazi stan tužitelja, kao i daljnji prolaz preko opisane terase, pa mu se nalaže da ukloni postavljene stolove sa terase i omogući tužitelju nesmetani prolaz u zgradu i po okućnici, pri čemu mu se zabranjuje takvo ili slično uznemiravanja tužitelja u suposjedu te nekretnine, u roku od 15 dana.”

 

II Nalaže se tužitelju B. M. da tuženiku T. M. u roku 15 dana nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 8.037,50 kuna“

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Prije svega, obzirom da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

7. U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani uznemiravati tužitelja u izvršavanju njegovih suvlasničkih ovlasti na zkčbr. 179, upisanoj u zk. ul. br. 1362, k. o. V., i to na dijelu koji u naravi predstavlja terasu ispred lokala E. u O., ...

 

9. Preinačujući prvostupanjsku presudu, a polazeći od utvrđenja da je tužitelj vlasnik stana upisanog u knjigu položenih ugovora koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na zkčbr. 179 k.o. V., a time i suvlasnik te zgrade kojoj pripada i terasa ispred iste, a koju koristi tuženik kao vlasnik lokala E. na temelju ugovora o zakupu ugostiteljskog objekta koji je samo formalno bio zaključen na razdoblje do godinu dana, a da se u stvarnosti radi o dugogodišnjem i kontinuiranom poslovnom odnosu između pojedinih suvlasnika predmetne nekretnine kao zakupodavaca sporne terase i tuženika kao zakupnika; drugostupanjski sud zaključuje kako predmetni ugovor nema pravni učinak na tužitelja kao suvlasnika prijepora, jer je zaključen protivno odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravnima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP), dakle bez suglasnosti svih suvlasnika. Nadalje, kako proizlazi da je tuženik izvršio radnje opisane u tužbi i tužbenom zahtjevu, tj. da je sa predmetne nekretnine uklonio palete tužiteljevog građevinskog materijala, uništio željezne lance kojim su palete bile povezane i lokot kojim su iste bile zaključane, zatim da je na prijeporu postavio stolove kojima je zatvorio prolaz ispred kuće u kojoj se nalazi stan tužitelja, te ga onemogućio da prolazi preko sporne terase do svog stana, čime je bespravno uznemiravao tužitelja u izvršavanju njegovih suvlasničkih ovlasti u odnosu na navedenu nekretninu, to je primjenom odredbe čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP prihvatio tužbeni zahtjev.

 

10. Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na konkretan odnos primijenio odredbu čl. 41. st. 1. ZVDSP (koja definira izvanredne poslove općenito kod suvlasništva) jer da se radi o etažiranoj zgradi pa da je potrebno primijeniti odredbe čl. 85. st. 1. i čl. 86. ZVDSP koje se primjenjuju u slučaju kada je na nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo.

 

11. Na navode tuženika treba istaknuti da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zakupu (2010.) predmetna nekretnina nije bila etažirana, a što proizlazi iz činjenice da je tužitelj bio upisan kao vlasnik stana u knjigu položenih ugovora, a isto tako sporni prostor predstavlja zajednički dio zgrade - u naravi terasa sagrađena na zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade pri čemu se tuženik ugovorom o zakupu obvezao da će suvlasnicima omogućiti pravo prolaza.

 

12.1. Odredbama čl. 40. te 41. ZVDSP na općenit su način definirani poslovi redovite i izvanredne uprave i odlučivanje o njima. Prema tim općim odredbama poslovi redovite uprave su oni koji se poduzimaju radi redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja stvari za njenu redovitu svrhu, ali samo ako ne izazivaju naročito velike troškove. ZVDSP ne definira (poimenično ih ne nabraja, određuje) poslove redovite uprave, nego to prepušta životnoj i pravnoj praksi. Određuje tek da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja (čl. 41. st. 2. ZVDSP). O poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju suvlasnici odlučuju većinom glasova, koji se računaju po veličini suvlasničkih dijelova, a ne broju suvlasnika.

 

12.2. Poslovi izvanredne uprave su svi oni koji premašuju okvir redovitog upravljanja, u konkretnom slučaju davanje stvari u najam na vrijeme dulje od jedne godine. Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika (čl. 41. st. 1. ZVDSP).

 

12.3. S druge strane, složena pravna priroda etažnog vlasništva (koje je spoj isključivog prava vlasništva, suvlasništva i eventualnog zajedničkog vlasništva) zahtjeva i određena odstupanja od nekih pravila koja općenito reguliraju suvlasništvo, pa tako i u pitanjima definiranja poslova redovite, odnosno izvanredne uprave, odnosno odlučivanja o njima (potrebne većine suvlasničkih dijelova). Tako odredba čl. 86. ZVDSP nabraja poslove koji se osobito smatraju poslovima redovite uprave cijelom nekretninom (za razliku od opće odredbe čl. 41. st. 1. ZVDSP - gdje su ti poslovi samo općenito definirani). Već ovakav nomotehnički pristup reguliranja ove materije jasno ukazuje na potrebu da se kod etažnog vlasništva poslovi redovite uprave drugačije i detaljnije definiraju. Slijedeći ovu logiku ZVDSP, odredba čl. 86. toč. 7. propisuje da je posao redovite uprave iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine u pogledu kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, s tim da je dopušteno otkazati najam mjesta u zajedničkog garaži ili zajedničkom parkiralištu čim nastane potreba bilo kojeg suvlasnika za tim mjestom, uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i što drugo dogovoreno. Iz citiranog sadržaja zakonske odredbe jasno proizlazi da poslove redovne uprave predstavlja iznajmljivanje i davanje u zakup onih dijelova nekretnine na kojima (za sada) nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, ali je to inače moguće s obzirom na svojstva tih dijelova (stanovi, samostalne prostorije, parkirno mjesto u garaži ili na zajedničkom parkiralištu).

 

12.4. Dakle, navedena odredba se ne odnosi na iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade (što predstavlja i prostor koji je predmet ovoga spora) odnosno onih dijelova zgrade (arg. a contrario čl. 86. toč. 7. ZVDSP) u pogledu kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, ali to inače nije moguće s obzirom na svojstva tih dijelova. Daljnja potvrda ovom shvaćanju jasno proizlazi iz sadržaja (slijedeće) odredbe čl. 86. toč. 8. ZVDSP, koja se izričito odnosi na iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade. Prema toj posebnoj odredbi posao redovite uprave predstavlja (samo) iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu sa posebnim propisima.

 

12.5. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovoga suda davanje u zakup zajedničkog dijela zgrade u svrhu kojom se ne ostvaruje namjena propisana odredbom čl. 86. toč. 8. ZVDSP (davanje u zakup zajedničkog dijela zgrade radi postavljenja, održavanja i razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture), predstavlja posao izvanredne uprave (čl. 87. ZVDSP u vezi s čl. 41. ZVDSP) za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika (tako i ovaj sud u odluci Rev-3271/2015 od 7. listopada 2020.).

 

13. Ostalim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza te ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud je služeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP za svoju ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje dao logične, dostatne i uvjerljive razloge. Nije stoga počinjena ni bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

14.1. Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presuda je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

14.2. Naime, budući da tuženik kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (nedostatak suglasnosti za davanje u najam zajedničkog dijela nekretnine), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

15. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.