- 1 -              Rev 4146/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4146/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz C., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnice A. T. i S. Z., odvjetnice u R., protiv tuženice I. M. iz Š., OIB ..., koju zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja stečevine, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž Ob-271/17-4 od 27. kolovoza 2018., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P Ob-14/10 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 368.667,40 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 13. siječnja 2010. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjska presude (toč. I.). Odbijen je tužitelj „s viškom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva preko iznosa od 368.667,40 kn“ (toč. II.). Odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela k.č.br. 1094 dolnje selo površine 533 m2, kuća dolnje selo površine 136 m2, izgrađeno zemljište dolnje selo 42 m2, dvorište dolnje selo površine 206 m2, dvorište dolnje selo površine 149 m2, kao i sa zahtjevom da se tužitelj na temelju ove presude upiše kao suvlasnik navedene nekretnine. Odbijen je tužitelj i sa zahtjevom na utvrđenje da je vlasnik nekretnine k.č.br. 638 gornje selo površine 616 m2, livada gornje selo površine 716 m2, upisane u zk. ul. 2583 k.o. Š. u cijelosti, kao i sa zahtjevom da mu je tuženica dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos prava vlasništva na toj nekretnine, kao i sa zahtjevom na utvrđenje da je vlasnik automobila marke Alfa Romeo 146, reg. oznake RI..., godina proizvodnje 1995., a što je tužena dužna priznati i dozvoliti upis prava vlasništva tužitelja u službenim evidencijama MUP-a (toč. III.). Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženice kojim je ista tražila da joj tužitelj isplati iznos od 414.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2009. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. IV.). Glede odluke o troškovima postupka odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (toč. V.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja djelomično je uvažena žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke glede početka tijeka zastare na način da je kamata dosuđena od 13. travnja 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu za tijek kamata za razdoblje od 13. siječnja 2010. do 13. travnja 2017. zahtjev tužitelja odbijen (toč. I.). U preostalom dijelu odbijena je žalba tužitelja i žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. II.). Odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog, odnosno drugostupanjskog suda.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženica živjeli u faktičnoj zajednici od 2004. do 2009. i to u kući tuženice u Š.,

- da tužitelj građevinski poduzetnik i da je isti za vrijeme zajedničkog života ulagao svoja sredstva i rad u adaptaciju i dogradnju kuće tuženice  u kojoj su zajedno živjeli,

 

- da je za vrijeme zajedničkog života kupljena nekretnina k.č.br. 638 k.o. Š., te da je ta nekretnina kupljena na ime tuženice,

 

- da je u to vrijeme s tužiteljem i tuženicom živio i maloljetni sin tužitelja koji je imao hrvatsko državljanstvo,

 

- da je tužitelj 2005. kupio osobni automobil Alfa Romeo i da je isti darovao tuženici za potrebe prijevoza njegova sina,

 

- da tužitelj nije dokazao da bi u vrijeme zajedničkog života s tuženicom bio slobodnog bračnog stanja,

 

- da je tužitelj hrvatsko državljanstvo stekao 2009.,

 

- da tuženica nije dokazala da bi mogla osnovano od tužitelja potraživati isplatu naknada koja potražuje protutužbom,

 

- da iz nalaza vještaka C. B. proizlazi da je vrijednost nekretnine tuženice 1.094.638,00 kn, da je vrijednost zemljišta 247.632,00 kn, uređenja okoliša 50.000,00 kn, vrijednost komunalne naknade i priključaka 90.531,20 kn, građevinska vrijednost objekta 706.474,80 kn, te investicijska ulaganja u građevinske, obrtničke i instalacijske radove ukupno 403.062,14 kn,

 

- da bi tužitelju, obzirom na izvršena ulaganja pripalo ukupno 376.667,40 kn, od kojeg iznosa treba odbiti iznos od 8.000,00 kn koji mu je isplaćen za garažna vrata.

 

8. Obzirom na gore navedeno naloženo je tuženici da tužitelju isplati ulaganja primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) u iznosu od 368.667,40 kn, time da je drugostupanjski sud zateznu kamatu na taj iznos dosudio od dana presuđenja, pa do isplate.

 

9. Prije svega valja istaći da tužiteljica u reviziji ističe da drugostupanjsku presudu pobija u „odbijajućem dijelu toč. I., II. i III. izreke“. Iako je takav navod tuženice nejasan, revizijski sud cijeni da tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu, u kojem je ista obvezana isplatiti novčani iznos tužitelju, kao i u dijelu u kojem je presudom suda drugoga stupnja odbijen protutužbeni zahtjev tuženice radi isplate iznosa od 414.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

 

10. Iako tuženica u reviziji ističe da istu podnosi samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u samoj reviziji se ističe da je u postupku pogrešno utvrđena činjenica, odnosno da je tužitelj samovoljno i bez dozvole tuženice vršio adaptaciju njene kuće. Takav revizijski navod zapravo ukazuje da tuženica osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

11. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj za vrijeme života u kući tuženice vršio određena ulaganja, da se takvim ulaganjima tuženica nije protivila, pa je irelevantno pozivanje tuženice na sudsku praksu koja počiva na samim drugačijem činjeničnom stanju.

 

12. Pretpostavka za primjenu pravila o stjecanju bez osnove u konkretnom slučaju nije postojanje izvanbračne zajednice, a koju činjenicu sudovi pravilno ukazuju da tužitelj nije dokazao da je u spornom razdoblju bio slobodnog bračnog stanja, već činjenica da je došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice, a da za taj prijelaz ne postoji pravna osnova.

 

13. Vezano za protutužbeni zahtjev tuženice valja istaći da je isti odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja, a tuženica u reviziji ne dovodi u pitanje niti jednim navodom, da bi ta pravila bila pogrešno primijenjena.

 

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je reviziju tuženice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.