- 1 -              Revd 848/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 848/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. P., O., OIB …, zastupane po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., protiv tuženika P. F. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici B. Č., odvjetnici iz O. društva Č. i p. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2839/2022-2 od 11. listopada 2022., kojim je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena  presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu  poslovni broj Pr-1025/2019-33 od 5. srpnja 2022., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Tuženiku se dopušta podnošenje revizije u odnosu na pitanje:

 

              ''Ima li poslodavac pravo prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu autonomno odlučiti o tome kojem će od zakonskih ili dodatnih kriterija mjerodavnih za donošenje odluke o otkazu dati prednost?''

 

Obrazloženje

 

1. 1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2839/2022-2 od 11. listopada 2022., kojim je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1025/2019-33 od 5. srpnja 2022., pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

1. 2. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:

 

              1. Je li dodatni kriterij – ispunjavanje uvjeta za odlazak u prijevremenu mirovinu prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, kao jedan od kriterija, ali ne isključivi kriterij za odlučivanje, u suprotnosti sa odredbama članka 115. stavak 2. Zakona o radu kojima su regulirani socijalni kriteriji, odnosno temeljem kojeg pri odlučivanju poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika?

 

              2. Ako dodatni kriterij – ispunjavanje uvjeta za odlazak u mirovinu prilikom donošenja odluke o poslovno ili osobno uvjetovanom otkazu nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o radu, članak 115. stavak 2, kojima su regulirani socijalni kriteriji, ima li poslodavac pravo pri ocjeni takvog dodatnog kriterija i zakonskih obveznih kriterija sam odlučiti kojem će od navedenih kriterija dati prednost?

 

              3. Je li okolnost da poslodavac u Odluci o otkazu nije obrazložio zašto je ugovor otkazan baš određenom zaposleniku (od više njih koji rade iste poslove), ukazuje sama po sebi na nezakonito postupanje, odnosno nezakonitost odluke o otkazu?

 

              4. Ima li poslodavac pravo prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu autonomno odlučiti o tome kojem će od zakonskih ili dodatnih kriterija mjerodavnih za donošenje odluke o otkazu dati prednost?

 

              5. Ako poslodavac da prednost dodatnom kriteriju prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, smatra li se da je time isključio primjenu zakonskih kriterija?''.

 

1. 3. Ujedno je podnio prijedlog i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

 

1. 4. Kao razloge važnosti postavljenim pitanjima navodi odluke: Vrhovnog suda RH broj: Revr 203/2005 od 19.7.2005., Revr 177/2012 od 3.7.2012., Revr 337/17-2 od 28. svibnja 2019., Revr 443/08 od 26. studenog 2008., Revr 422/08 od 4. ožujka 2009., te odluku  Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-702/16-2 od 5. siječnja 2017.

 

2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica je osporila osnovanost prijedloga tuženika i predložila odbaciti prijedlog tuženika pozivom na odredbu čl. 389.a ZPP-a.

 

3. Prijedlog je osnovan.

 

4. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice uz utvrđenja da je tuženik, sukladno obvezi iz članka 107. stavka 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09 61/11, 82/12 i 73/13 - u daljnjem dijelu teksta ZR), prilikom donošenja odluke kojoj će radnici zaposlenoj na radnom mjestu financijski knjigovođa otkazati ugovor o radu, uspoređujući radnicu I. S., zaposlenu na radnom mjestu istog naziva i tužiteljicu, vodio računa o zakonom propisanim kriterijima - trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, kao i dodatno utvrđenim kriterijima: načina izvršavanja radne dužnosti te ostvarivanja prava na prijevremenu mirovinu,

 

pa su cijeneći:

 

da je radnica I. S. bila zaposlena kod tuženika znatno dulje od tužiteljice, (14 godina), da je ista navršila 51 godinu, da nije ostvarivala pravo na prijevremenu mirovinu, (iako se radi o približno istoj starosnoj skupini), a da je tužiteljica ostvarila pravo na prijevremenu mirovinu, da I. S. nije nikada opominjana za povredu radne dužnosti, i imajući u vidu da su se radnice nalazile u približno jednakoj socijalnoj situaciji, i da je tuženik dao prednost kriteriju radnog staža kod njega i dodatnom kriteriju – ostvarenju prava na prijevremenu mirovinu i kriteriju načinu izvršavanja radne dužnosti (radnica I. S. od početka radnog odnosa obavljala je radne dužnosti marljivo i savjesno i nikada nije opominjana za povredu radne dužnosti, dok je tužiteljica opominjana za svoj rad), a uvažavajući i činjenicu da je tužiteljica, u sklopu svog radnog mjesta Financijski knjigovođa, bila zadužena isključivo za pružanje knjigovodstvenih usluga društvu P. P. d.o.o., za čim tuženik više nije imao potrebe, dok za konkretnim poslovima koje je obavljala Ivana Sedmak nije prestala potreba,

 

i imajući u vidu:

 

da Pravilnikom tuženika nisu bili predviđeni bilo kakvi drugi dodatni kriteriji, a da je kriterij ostvarivanja prava na prijevremenu mirovinu u direktnoj suprotnosti s odredbama ZR-u kojim su regulirani socijalni kriteriji i kojim odredbama se prvenstveno štiti starije radnike i radnike s dužim radnim stažem i da dodatni kriteriji ne mogu isključiti primjenu zakonom propisanih kriterija, da bilo kakva pisana opomena upućena tužiteljici ne može isključiti primjenu zakonskih kriterija prilikom otkazivanja, a kako je prema više zakonskih kriterija tužiteljica došla u apsolutnu prednost u odnosu na I. S., zaključili su da je pobijana Odluka o otkazu donesena protivno odredbi čl. 107. st. 1. t. 1. i st. 3. ZR-a, te je time nedopuštena.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu postavio pet pravnih pitanja vezana za primjenu dodatnog kriterija za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a ona se u biti svode na pitanje ima li poslodavac pravo prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu autonomno odlučiti o tome kojem će od zakonskih ili dodatnih kriterija mjerodavnih za donošenje odluke o otkazu dati prednost. To pitanje je važno jer u odnosu na to pitanje u pobijanoj odluci je izneseno pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom u odluci Revr 443/08 od 26. studenog 2008. prema kojem "Poslodavac može odlučiti da na poslu zadrži radnike koji ostvaruju bolje radne rezultate iako nemaju zakonskih obveza uzdržavanja ili dužinu radnog staža kao drugi radnici, pošto je autonomno pravo poslodavca odlučiti kojoj će okolnosti dati prednost pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz.“

 

6. Sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a za ostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje smatra se da je prijedlog povučen.

 

7. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. ožujka 2023.