- 1 -              Rev-x 656/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 656/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. A. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica K. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-7870/16-2 od 28. veljače 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2945/15-84 od 1. rujna 2016., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici na ime naknade štete isplati 2.325.257,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2016., do isplate (toč. I izreke), odbio tužbeni zahtjev za iznos od 204.755,16 kn (toč. II izreke) kao i da joj naknadi parnični trošak od 161.537,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2016. pa do isplate (toč. III izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i naloženo tužiteljici platiti tuženici parnični trošak od 134.150,00 kn.

 

3. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presuda podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu tuženice.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Budući da tužiteljica u reviziji određeno ne navodi i ne obrazlaže koje je bitne povrede odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud počinio, to sukladno čl. 386. ZPP revizijski sud prigovor da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ni uzimao u obzir.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete za koju tvrdi da joj je nastala uslijed nezakonite radnje tuženice i to Komisije za ispravak zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama donoseći rješenje u postupku pojedinačnog ispravnog postupka u z.k. ul. Br. 287 k.o. S. broj Rz-159/99 od 25. studenoga 1999. kojim je u tom ulošku dopušten otpis k.č.br. 1035 u novi z.k.ul.br. 7183 iste k.o. uz uknjižbu prava vlasništva na njoj u korist S. T. i S. Lj. svakog u ½ dijela i koje je u zemljišnim knjigama provedeno na temelju rješenja tog suda Z-2191/99, čime je tužiteljici, po njenim navodima, na taj način počinjena šteta jer da joj je protupravnim putem oduzeta imovina i to ½ dijela k.č.br.287 k.o. S. ukupne površine 1080 čhv, a čije je vrijednost utuženi iznos.

 

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sljedeće činjenice;

 

- da je Komisije za ispravak zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama u sastavu od suca kao predsjednika Komisije i dva viša zemljišno knjižna referenta (u daljnjem tekstu: Komisija) u postupku pojedinačnog ispravnog postupka donijela rješenje kojim je u z.k. ul. br. 287 k.o. S. dopušten otpis k.č.br. 1035 u novi zk.ul.br. 7183 iste k.o. uz uknjižbu prava vlasništva na istoj korist S. T. i S. Lj. svakog u ½ dijela, pogrešno utvrdila da je kupoprodajni ugovor od 15. siječnja 1971., koji je predočen Komisiji pravno valjan a da isti nije pravno valjan jer nije potpisan niti ovjeren po tužiteljici, te da je Komisija pogrešno utvrdila činjenično stanje da se ugovori o kupoprodaji predmetnog zemljišta nisu proveli u zemljišnim knjigama jer je zemljište bilo nacionalizirano iako iz podataka iz zemljišnih knjiga proizlazi da isto nikada nije bilo nacionalizirano,

- da Komisija prilikom provedbe predmetnog zemljišta knjižno ispravnog postupka nije postupila sukladno odredbi čl. 200. a u svezi s čl. 192. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: ZZK) budući tužiteljici nije osobno pozvala na raspravu u tom postupku čime joj je oduzeto pravo i mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke,

- da takvo navedeno postupanje predstavlja greške u postupanju Komisije koje imaju karakter nezakonitog, odnosno nepravilnog rada suda,

- da je uslijed navedenog nezakonitog odnosno nepravilnog postupanja tužiteljici nanesena šteta koja se ogleda u umanjenju njene imovine i to za ½ dijela predmetne z.k. čestice s time da je uzročno posljedična veza između postupanja Komisije i štete koju je tužiteljica pretrpjela razvidna,

- da vrijednost ½ dijela predmetne nekretnine iznosi 2.325.257,28 kn,

 

10. Zaključno, prvostupanjski sud ističe da postupanje Komisije predstavlja protuzakonit i nepravilan rad u smislu odredbe čl. 67. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94 i 100/96) i čl.13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93 i 48/99) i da je tuženica odgovorna za njihov rad, te da su utvrđene greške osnova za odštetnu odgovornost tužene, te je posljedično navedenom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 2.325.257,28 kn.

 

11. Drugostupanjski sud na temelju činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je Komisija u postupku pojedinačnog ispravnog postupka postupala nepravilno jer je pogrešno utvrdila da je ugovor od 15. siječnja 1971. valjan iako nije bio potpisan po prodavatelju, da je pogrešno utvrdio da je predmetno zemljište nacionalizirano, te jer tužiteljicu nije osobno pozvao da sudjeluje u ispravnom postupku. Međutim, ističe da ne postoji odgovornost tužene jer da bi tuženica odgovarala za štetu morale bi se sukladno čl. 67. Zakona o sudovima kumulativno ispuniti tri pravne pretpostavke; nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave ili suca, postojanje štete koja je zbog takvog postupanja nastala i uzročno-posljedična veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave ili suca i štete koja je nastala.

 

12. Nastavno na navedeno, drugostupanjski sud zaključuje da nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljici provođenjem predmetnog postupka nanesena šteta te posljedično i utvrđenje o postojanju uzročno-posljedične veze između takvog rada Komisije i utužene štete.

 

13. Svoj zaključak drugostupanjski sud obrazlaže činjenicom da su se T. i Lj. S. nalazili u mirnom posjedu predmetne čestice od 1963., odnosno 1971., koji posjed im od tad nitko pa ni tužiteljica nikada nije osporavala. Posljedično tome, u trenutku provođenja predmetnog pojedinačnog zemljišno knjižnog ispravnog postupka T. i Lj. S. posjedovali su predmetnu nekretninu kao pošteni posjednici duže od 20 godina pa su stoga i prije provođenja ispravnog postupka stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Budući da su T. i Lj. S. prije provođenja predmetnog ispravnog postupka stekli vlasništvo navedene nekretnine, to drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljici nije nastala šteta.

 

14. Tužiteljica u reviziji osporava zaključak drugostupanjskog suda u pogledu stjecanja vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću ističući da posjed T. i Lj. S. nije bio pošten jer da su znali da im posjed ne pripada pri čemu da sama činjenica što preko 20 godina nije osporavala posjed nije od utjecaja jer nije dužna pratiti stanje posjeda svojih nekretnina dok je Ustavom Republike Hrvatske propisuje da je vlasništvo nepovredivo.

 

15. Navedeni revizijski prigovori nisu relevantni. Ako je u nekom postupku sudac donio pogrešnu odluku, to ne znači automatski nezakonit i nepravilan rad suca u smislu odredbe čl. 67. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94 i 100/96). To stoga što je protiv takve odluke omogućen pravni put kojim bi se ispitala njena pravilnost i zakonitost (u suprotnom ne bi se ni podnosili pravni lijekovi već bi se odmah tražila naknada štete zbog takvog rada suca).

 

16. Premda je sud sukladno čl. 186. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96 i 68/98 - dalje: ZZK) otvorenje ispravnog postupka objavio oglasom u službenom glasilu, na oglasnoj ploči suda i nadležnog ureda za katastar to ne treba stavljati na teret tužiteljici jer ju sud propustio  osobno pozvati da sudjeluje u tom postupku; međutim, u konkretnom slučaju tužiteljici je na raspolaganju stajala brisovna tužba u smislu čl. 129. st. 1. ZZK, koja je tužiteljici odbijena između ostalog zato što je „pobijani upis u korist neposrednih stjecatelja proveden 30. studenog 1999. godine, a tužiteljica je podnijela tužbu sudu prvog stupnja 31. listopada 2003. godine, dakle nakon proteka roka od 3 godine„ (presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2542/04-2 od 14. veljače 2006. povodom tužbe tužiteljice protiv upisanih vlasnika predmetnih nekretnina), kao što tužiteljica nije ni iskoristila pravnu zaštitu sukladno čl. 197. ZZK kojim je predviđena tužba za ispravak upisa u zemljišnim knjigama.

 

17. Dakle, tužiteljica ne samo da nije osporavala posjed predmetnih nekretnina T. i Lj. S. od 1963. do 2003., već nije ni koristila se u zakonskim rokovima ili nije uopće koristila pravna sredstva koja su joj stajala na raspolaganju protiv upisa izvršenog na temelju pojedinačnog ispravnog postupka. Stoga nije osnovan njen navod da bi uslijed radnje suda pretrpjela štetu.

 

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu, pozivom na odredbu čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.