- 1 -              Rev 696/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 696/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K.1 d.o.o. S., te 2. C. d.o.o., S., oba zastupana po H. A. i J. T., odvjetnicima u S. protiv tuženika 1. Stečajna masa iza A. d.d. u stečaju, OIB: …, zastupana po upravitelju I. J. iz P., S. D., 2. K.2 d.o.o. Z., OIB: … i 3. L. d.d. S., OIB: …, radi činidbe i dr., odlučujući o revizijama 1. i 2. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-17/14 od 13. ožujka 2014. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, poslovni broj Pst-1173/12 od 20. rujna 2013., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja K.1 d. o. o. S. koju je u njegovo ime podnio direktor mr. sc. P. M. odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Revizija tužitelja C. d.o.o. S. koju je u njegovo ime podnio J. M. odbacuje se kao nedopuštena.

 

III. Revizija oba tužitelja koju su podnijeli u njihovo ime punomoćnici H. A. i J. T., odvjetnici u S., se prihvaća i ukida presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-17/14 od 13. ožujka 2014. u dijelu u kojem je odbijena žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, poslovni broj Pst-1173/12 od 20. rujna 2013. u točci I. i II. izreke kao i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, poslovni broj Pst-1173/12 od 20. rujna 2013. u točkama I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, poslovni broj poslovni broj Pst-1173/12 od 20. rujna 2013. suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I.              I.-tuženik je dužan I.-tužitelju u roku u roku od 15 dana osigurati elektroenergetski priključak i elektroenergetsku suglasnost kapaciteta 500 kW zajedno h iz trafostanice I.-tuženika zajedno s energetskim kanalom iz trafostanice I.-tuženika do objekta u vlasništvu I.-tužitelja k. č. 7666 k.o. K. S. na način da se iz iste I.-tužitelj može nesmetano napajati električnom energijom, te je I.-tuženik dužan osigurati I.-tužitelju priključak za vodu i odvodnu kanalizaciju iz objekta tuženika do objekta I.-tužitelja zajedno s kanalom za vodu i kanalizaciju, na način da se iz iste I.-tužitelj nesmetano može koristiti dovodom i odvodom vode, u protivnom je I.-tuženik dužan I.-tužitelju iznos od 1.050.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 26. 04. 2004. g. do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

II.              I.-tuženik je dužan II.-tužitelju u roku od 15 dana osigurati elektroenergetski priključak i elektroenergetsku suglasnost kapaciteta 300 kWh iz trafo stanice I.-tuženika zajedno s energetskim kanalom od trafostanice I.-tuženika do objekta u vlasništvu II.-tužitelja k. č. 7667 k.o. K. S., na način da se iz iste II.-tužitelj nesmetano može napajati električnom energijom, te je I.-tuženik dužan osigurati II.-tužitelju priključak za vodu i odvodnu kanalizaciju iz objekta I.-tuženika do objekta II.-tužitelja zajedno s kanalom za vodu i kanalizaciju, na način da se iz iste II.-tužitelj nesmetano može koristiti dovodom i odvodom vode, u protivnom je I.-tuženik dužan II.-tužitelju iznos od 710.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 27. 10. 2004. g. do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

III.              II. i III.-tuženici dužni su trpjeti napajanje, odnosno prijenos električnom energijom iz trafostanice I.-tuženika do objekta u vlasništvu I.-tužitelja k. č. 7666 i to kapaciteta 500 kWh, te do objekta II.-tužitelja k.č. 7667 i to kapaciteta 300 kWh, sve putem transformatora koji je u posjedu II. i III.-tuženika, te su II. i III.-tuženici dužni trpjeti dovod i odvod vode iz objekta I.-tuženika do objekta tužitelja, na način da se tužitelji nesmetano mogu koristiti dovodom i odvodom vode, te su II. i III.-tuženici dužni se suzdržati od svih radnji kojima bi ometali napajanje električnom energijom iz trafostanice I.-tuženika do objekata tužitelja, kao i od svih radnji kojima bi ometali dovod i odvod vode iz objekta I.-tuženika da objekta tužitelja.

 

              II/ Odbija se podredni (drugi) tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti u korist nekretnina označenih kao čest. zem. 7666 i čest. zem. 7667, K.O. K. S., kao povlasnih i to pravo držanja, i polaganja elektroenergetskih postrojenja i uređaja, te pripadajućih električnih vodova i kablova, kao i držanja i polaganja vodovodnih cijevi i instalacija na nekretninama označenim kao (tužitelj će iste označiti nakon izvršenog očevida), te su dužni tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, izdati tužiteljima tabularne isprave podobne za upis prava stvarne služnosti, u protivnom su dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishode upis prava gore opisane stvarne služnosti u korist povlasnih nekretnina.

Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje stanje na način da postave kompletnu opremu u ćeliji VP6 vodnog polja u transformatorskoj stanici TS 6/0, 4kw, "stara prerada", i to prekidač, rastavljač, pojave i mjerni transformatori, nadalje da postave sve kablove kojima se TS 6/0, 4kw, "stara prerada", povezuje se TS 35/6 kW, kao i s objektima u vlasništvu tužitelja položenim na nekretninama označenim kao čest. zem. 7666 i čest. zem. 7667, K.O. K. S., kao i da osposobe postojeći transformator TR 6/0 kw, ili da postave novi.

Dužni su tuženi prestati s uznemiravanjem i ometanjem tužitelja u izvršavanju prava stvarne služnosti opisane u točki I alternativnog tužbenog zahtjeva, na način da se suzdrže od bilo kakvog uklanjanja i uništavanja uređaja i opreme koje služe za napajanje zgrada izgrađenih na nekretninama označenim kao čest. zem.7666 i čest. zem. 7667 K.O. K. S., vodom i električnom energijom.

 

              III/ Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku pod 1/ A. d.d. parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana".

 

2. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-17/14 od 13. ožujka 2014. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupanja u dijelu pod točkama I. i II. izreke. Ujedno je rješenjem preinačena odluka o troškovima postupka te je naloženo tužiteljima isplatiti tuženiku A. d.d. u stečaju parnične troškove u iznosu od 46.875,00 kn.

 

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju podnijeli P. M. u ime tužitelja K.1 d.o.o. S., J. M. u ime tužitelja C. d.o.o. S. te punomoćnici H. A. i J. T., odvjetnici u S. u ime oba tužitelja, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U reviziji koju su podnijeli punomoćnici tužitelja nije navedeno da se pobija i rješenje drugostupanjskog suda kojim je preinačena odluka o troškovima postupka suda prvog stupnja tako što je tužiteljima naloženo da tuženiku stečajnoj masi A. d.d. K. S. naknade parnične troškove u iznosu od 46.875,00 kn.

 

4. Odgovor na revizije podnio je tuženik A. d.d. K. S. u stečaju, (sada stečajna masa iza navedenog tuženika), s prijedlogom da se revizije odbiju kao neosnovane.

 

5. Revizije koju su podnijeli P. M. i J. M. nisu dopuštene, dok je revizija koju su podnijeli punomoćnici H. A. i J. T., odvjetnici iz S. u ime oba tužitelja je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 91.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. P. M. i J. M. nisu odvjetnici, a ne tvrde da imaju položen pravosudni ispit (čl. 91.a st. 2. ZPP) niti su priložili potvrdu o položenom pravosudnom ispitu (čl. 91.a st. 3. ZPP). Stoga njihove revizije nisu dopuštene.

 

7. Revizija 1. i 2. tužitelja (dalje: tužitelji) koju su podnijeli u njihovo ime punomoćnici H. A. i J. T., odvjetnici u S., je dopuštena jer je vrijednost predmeta spora 1.050.000,00 kn i 710.000,00 kn u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP, kako to pravilno navodi drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke. Dakle, vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn pa je dopuštena revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP.

 

8. Revizija je i osnovana  protiv dijela pobijane presude kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točci I. i II. izreke, a kojima je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik A. d.d. K. S. dužan prvotužitelju osigurati elektroenergetski priključak i elektoenergetsku suglasnost kapaciteta 500 KWh te priključak za vodu i odvodnu kanalizaciju ili mu platiti 1.050.000.00 kn, kao i tužbeni zahtjev drugotužitelja s tim da je ovaj tužitelj zatražio da mu tuženik osigura elektroenergetski priključak i elektroenergetsku suglasnost manjeg kapaciteta (300 KWh) ili da mu plati 710.000,00 kn.

 

9. Učinjena je bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelji ističu u reviziji, a pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo.

 

10. U rješenju suda prvog stupnja Pst -1173/2012 od 30. travnja 2021. navedeno je da je A. d.d. K. S., u stečaju, brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 17. prosinca 2015. te da je upisana Stečajna masa iza ovog tuženika. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je rješenjem toga suda od 9. veljače 2012. utvrđen prekid postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka (čl. 112. toč. 5. ZPP), a da je rješenjem posl. br. P-505/09 od 18. travnja 2012. postupak nastavljen. Dakle, prekid i nastavak postupka određen je i prije donošenja prvostupanjske presude (20. rujna 2013.).

 

11. Unatoč tome, suđeno je meritorno kao da nema učinaka stečajnog postupka ni Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/06, 116/10, 25/12. i 113/12. – u daljnjem tekstu: SZ), koji se u ovom slučaju primjenjuje, pa čak u uvodu prvostupanjske presude uz tvrtku tuženika A. d.d. K. S. nisu dodane riječi „u stečaju“. Stoga je u nastavku potrebno ukazati na nekoliko odredbi SZ koje sudovi nižeg stupnja nisu uzeli u obzir.

 

12.1. Prema odredbi čl. 96. SZ stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. To se odnosi i na nenovčane tražbine koje se u smislu čl. 77. SZ ističu u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozivaju se vjerovnici da prijave svoje tražbine stečajnom upravitelju u roku koji ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od mjesec dana (čl. 54. st. 3. SZ). Svaka tražbina mora se, dakle, prijaviti stečajnom upravitelju i to isključivo u novcu (i one koje nisu novčane, ali koje se pretvaraju u novčane). To se odnosi i na tražbine o kojima se vodi parnica. Prema odredbi čl. 173. st. 3. SZ ako se prijavljuju tražbine o kojima se vodi parnica, u prijavi treba navesti sud pred kojim se vodi parnica s naznakom broja spisa. Na ispitnom ročištu se prijavljene tražbine ispituju prema svojim iznosima i redu (čl. 175. st. 1. SZ). Tražbina se smatra utvrđenom ako ju na ispitnom ročištu prizna stečajni upravitelj, a ne ospori ju koji od stečajnih vjerovnika (čl. 177. st. 1. SZ). U ovom slučaju tražbina tužitelja je očito osporena, jer bi u protivnom (da je priznata) sud odbacio tužbu kada su se stekli uvjeti za nastavak postupka (ako ne bi bila povučena). Prema odredbi čl. 177. st. 3. SZ, stečajni sudac donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, stečajni sudac će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine (čl. 178. st. 1. SZ), odnosno uputit će vjerovnika koji je osporio tražbinu, ako ju je priznao stečajni upravitelj.

 

12.2. U ovim incidentalnim parnicama na koje se upućuju vjerovnici osporenih tražbina samo se odgađa donošenje odluke o tome postoji li tražbina ili ne postoji (presuda parničnog suda samo „dopunjuje“ rješenje stečajnog suca kojeg donosi na temelju čl. 177. st. 3. SZ), iz razloga što je stečajni postupak izvanparnični pa ne postoji procesni instrumentarij za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja osporenih tražbina.

 

12.3. U slučajevima u kojima je parnični postupak pokrenut prije otvaranja stečajnog postupka vjerovnik čija je tražbina osporena na ispitnom ročištu neće naravno podnositi novu tužbu, već će parnični postupak (koji je bio prekinut) biti nastavljen (čl. 179. SZ). Međutim, tužitelj u tako nastavljenoj parnici ne može biti u različitom položaju od onog vjerovnika koji pokreće parnicu tek pošto je na nju upućen rješenjem stečajnog suca. U parnici se utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ona označena u prijavi ili na ispitnom ročištu (čl. 180. SZ). Pravomoćna presuda kojom se utvrđuje tražbina i njezin isplatni red ili kojom se utvrđuje da tražbina ne postoji, djeluje prema stečajnom dužniku i svim stečajnim vjerovnicima (čl. 181. st. 1. SZ). Kondemnatorni zahtjevi na činidbu (novčanu ili nenovčanu) nisu dopušteni, već samo tužbeni zahtjevi na utvrđenje da novčana tražbina postoji (nenovčane tražbine se također moraju iskazati kao novčane) i to samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ona označena u prijavi ili na ispitnom ročištu. Ako tužitelji nisu uskladili svoje tužbene zahtjeve s tim zakonskim odredbama, tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu, a ne odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane.

 

13. Na temelju navedenog, a kako u obrazloženju pobijane presude, kao niti presude suda prvog stupnja, o navedenim odlučnim okolnostima nema valjanih razloga, presudu nije moguće ispitati.

 

14. Zbog svih navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja, a na temelju odredbi čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP odnosno čl. 394. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.