Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2265/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2265/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. O., ... , OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. u R., protiv prvotuženika M. S., Njemačka, drugotuženika T. S., Njemačka, trećetuženika G. V., Nemačka, koje zastupa J. N. N., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., četvrtotuženika M. P. d.o.o. P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. i p. u Z. te petotuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu četvrtotuženika M. P. d.o.o. za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4747/2019-3 od 11. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2590/14-113 od 19. travnja 2019., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prijedlog četvrtotuženika od 28. ožujka 2022. i njegova dopuna od 4. travnja 2022. odbacuju se, kao nedopušteni.

 

              II. Zahtjev prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Četvrtotuženik M. P. d.o.o. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4747/2019-3 od 11. veljače 2022., a podneskom od 4. travnja 2022. taj je prijedlog dopunio.

 

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su prvotuženik, drugotuženik i trećetuženik, predloživši revizijskom sudu prijedlog odbaciti. Potražuju trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije te ostalih troškova nastalih povodom podnošenja tog prijedloga.

 

3. Prijedlog je nedopušten.

 

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da neka od pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja u smislu odredbe članka 385. stavak 1. i članka 385.a stavak 1. ZPP, dok ostala pitanja nisu važna za za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Osim što je podnositelj u odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu  propustio određeno izložiti razloge njegove važnosti, to pitanje, baš kao i prvo pitanje iz dopune prijedloga za dopuštenje revizije nije pitanje kakvo ima na umu odredba članka 385. i članka 385.a stavak 1. ZPP, slijedom čega u odnosu na ta pitanja nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenje revizije.

 

6. Drugim pitanjem iz prijedloga, kojim podnositelj problematizira shvaćanje suda o tome da je, imajući u vidu odredbe ugovora o vezu i Općih uvjeta poslovanja ovog tuženika, ugovorni odnos stranaka najsličniji ugovoru o ostavi – sugerira se prihvaćanje zaključka da bi svaki ugovor o vezu (bezuvjetno) bio ugovor o ostavi. Međutim, kako sud u pobijanoj odluci nije zauzeo takvo shvaćanje, već je analizirajući odredbe konkretnog ugovora zaključio da se u ovom slučaju imaju primijeniti odredbe ugovora  o ostavi, to pitanje nije važno niti za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Drugim pitanjem iz dopune prijedloga podnositelj sugerira prihvatiti shvaćanje da se električna instalacija pod naponom, koju on naziva „jednostavnom stvari“, kao sastavni dio plovila, ima smatrati opasnom stvari za koju bi bio odgovoran njezin vlasnik, a ne osoba kod koje se ta stvar nalazila, pa ni ovo pitanje nije važno za odluku u sporu, u kojem je ocijenjeno da plovilo u trenutku nastanka štete nije predstavljalo opasnu stvar, jer se nalazilo izvan mora, u spremištu te da prema svom položaju ničim nije izazivalo opasnost za okolinu.

 

8. Zaključno, niti treće pitanje iz dopune prijedloga, kojim se sugerira prihvatiti shvaćanje o presumiranoj odgovornosti prvotuženika i drugotuženika kao vlasnika broda, jer je riječ o šteti koju su oni objektivno mogli predvidjeti pa time i spriječiti njezin nastanak, nije važno za odluku u sporu, jer u sebi sadrži tvrdnju o činjenici da su prvotuženik i drugotuženik „objektivno mogli predvidjeti i spriječiti nastanak štete“, koja činjenica u postupku nije utvrđena.

 

9. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 392. stavak 6. ZPP, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

10. Prvotuženiku, drugotuženiku i trećetuženiku nije dosuđena naknada troškova odgovora na prijedlog (stavak II. izreke), jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za donošenje odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu