Poslovni broj 33 Gž-2261/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-2261/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada S., OIB …, S., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva B. & B. iz Z., protiv tuženice Š. Š., OIB …, S., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz S., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-2/2020-11 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-2/2020-11 od 15. travnja 2022.

 

             

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Grada S. koji glasi:

"Tuženica Š. Š. iz S., dužna je iseliti iz stana u S., površine od 91 m2 koji se nalazi u dvorišnoj zgradi O. od 92 m2, izgrađenoj na k.č.br. 1689/3, upisanoj u z.k. ul. 3197 u k.o. S. S., te isti stan slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju Gradu S., kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Gradu S. da tuženici Š. Š. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka.

 

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj kao vlasnik stana u S. traži od tuženice iseljenje iz tog stana, budući da isti koristi bez pravne osnove.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a među strankama nije niti sporno:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine - stana u S., površine od 91 m2 koji se nalazi u dvorišnoj zgradi O. od 92 m2, izgrađenoj na k.č.br. 1689/3, upisanoj u z.k. ul. 3197 u k.o. S. S., a ujedno iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane na čest. kat. br. 1689/3 O., dvorišna zgrada, površine 92 m2, kao i da je između tužitelja, kao najmodavca, i tuženice, kao najmoprimca, sklopljen Ugovor o najmu stana (sa slobodno ugovorenom najamninom) od 4. 11. 2008., kao i Aneks ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom od 21.12.2011., a predmetom istog je navedeni stan,

- da je Odlukom tužitelja od 26. 4. 2019. otkazan ugovor o najmu stana (sa slobodno ugovorenom najamninom) zaključen 4. 11. 2008., izmijenjen aneksom ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom od 21. 12. 2011., za stan u S., trosobni stan koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika ukupne površine 91 m 2, a nalazi se kući koja je u zemljišnim knjigama uknjižena kao čest. kat. br. 1689/3 dvorišna zgrada, O. od 92 m2, upisna u z. k. ul. Br. 3197 k.o. S. S., vlasništvo Grada S., te je ugovor otkazan zbog razloga utvrđenih u čl. 19. st. 1. Zakona o najmu stanova i čl. 2. Odluke o davanju stanova u najam odnosno jer najmoprimac u ugovorenom roku nije podmirio najamninu, a dugovanje iznosi 33.844,81 kn, komunalnu naknadu, a dugovanje iznosi 4.948,42 kn, naknadu za uređenje voda, a dugovanje iznosi 685,60 kn, potrošnju vode, a dugovanje iznosi 21.122,12 kn, što je utvrđeno uvidom u financijske kartice,

- da je tuženica navedenu odluku tužitelja od 26. 4. 2019. primila 2. 4. 2019., te je tužitelj dopisom od 9. 12. 2019., kojeg je tuženica primila 17. 12. 2019., ujedno pozvao tuženicu na predaju stana, praznog od osoba i stvari, u posjed tužitelju,

- da tuženica nije tužitelju redovito plaćala najamninu za sporni stran, a niti režijske troškove (komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, utrošak vode),

- da iz rješenja S.-m. županije, Upravnog odjela iz opću upravu i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove o odobravanju pravne pomoći od 3. 3. 2020. proizlazi da je tuženica u evidenciji centra S. kao korisnik prava iz socijalne skrbi – zajamčene minimalne naknade, doplatka za pomoć i njegu, naknade za ugroženog kupca energenata te povremenih naknada temeljem Zakona o socijalnoj skrbi.

 

7. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u nastavku: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, a koji zahtjev sukladno čl. 161. st. 2. ZV, ako zakonom nije što drugo određeno, ne zastarijeva.

 

8. Nadalje, prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a odredba čl. 163. st. 1. ZV propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

9. Pravna osnova temeljem koje je tuženica bila zakonit posjednik nekretnine – Ugovor o najmu stana od 4. 11. 2008. te Aneks ugovora o najmu stana od 21. 12. 2011., je otpala Odlukom tužitelja od 26. 4. 2019. o otkazu ugovora o najmu stana s tuženicom.

 

10. Tuženica je tijekom postupka navodima da u spornom stanu živi preko dvanaest godina i da joj je on jedini dom, zatim, da joj je korištenje spornog stana tužitelj omogućio upravo radi osiguranja smještaja nakon što je izgorjela zgrada u kojoj je ranije živjela, te u konačnici, niti ima gdje iseliti niti ima materijalnih sredstava osigurati si drugi smještaj, istakla prigovor prava na poštivanje doma iz čl. 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; u nastavku: Konvencija).

 

11. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio prigovor prava na dom, na temelju čl. 8. Konvencije, pri čemu je imao na umu činjenicu da je tuženica u evidenciji centra S. kao korisnik prava iz socijalne skrbi, da u spornom stanu živi od 2008., da nema kuda iseliti kao i da ne plaća redovito najamninu, a niti režijske troškove iz razloga što financijska sredstva kojima raspolaže nisu dostatna i za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba odnosno za hranu i za financijske obveze prema tužitelju kao i za režijske troškove. Sud je zaključio da isti idu u prilog utvrđenju postojanja dovoljno bliske, stvarne i trajne veze tuženice s predmetnom nekretninom temeljem koje istu može smatrati domom pa zahtjevom za iseljenje tuženice dolazi do miješanja u njezino pravo na dom.

 

12. Nadalje, iako nije sporno da tuženica nije redovito plaćala najamninu tužitelju sud je ocijenio da financijska kartica najamnine dostavljena uz tužbu nije relevantan pokazatelj o točnom iznosu dugovanja tuženice po toj osnovi, jer je tuženica uz odgovor na tužbu priložila uplatnice o djelomično uplaćenim iznosima, a koji u navedenoj kartici od strane tužitelja nisu evidentirani. Da tužitelj u financijskoj kartici najamnine priloženoj uz tužbu nije evidentirao sve uplate tuženice vidljivo je i iz naknadno dostavljene financijske kartice, s izmijenjenim vrijednostima, a iz koje proizlazi da je dugovanje tuženice na dan 30.6.2019. u manjem iznosu nego u prvotno priloženoj financijskoj kartici.

 

13. U odnosu na neredovito plaćanje režijskih troškova od strane tuženice, prema navodima tužitelja s ročišta za glavnu raspravu održanog 3.3.2022., proizlazi da tužitelj nema saznanja da bi ga tko teretio za neplaćanje režijskih troškova od strane tuženice ili da bi upravo tužitelj platio kakav njezin račun za režijske troškove. Potom valjano zaključuje da za ocjenu je li neki prostor dom nije odlučno da li se tuženica njime koristi zakonito ili ne.

 

14. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da postoji legitiman cilj za iseljenjem tuženice i da je isto nužno, u smislu odredbe čl. čl. 8. 1. st. 1. Konvencije jer činjenica neplaćanja najamnine za sporni stan kao niti režijskih troškova od strane tuženice ne opravdava iseljenje tuženice odnosno ne upućuje na zaključak da bi njezino iseljenje bilo nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, ili radi sprečavanja nereda ili zločina, odnosno radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

 

15. Upravo suprotno, prema navodima tužitelja s ročišta održanog 3.3.2022., proizlazi da je interes tužitelja u vođenju ovog spora socijalni odnosno da tužitelj konkretni stan ima namjeru dodijeliti u najam nekom drugom iz kategorije socijalno ugroženih građana (tko bi plaćao najamninu i druge troškove). Stoga, nema mjesta zaključku da bi cilj tužitelja za iseljenjem tuženice, koja evidentno već jest u kategoriji socijalno ugroženog građana i ne raspolaže materijalnim sredstvima za podmirenje svih životnih potreba i za ispunjenje financijskih obveza prema tužitelju kao i za plaćanje svih režijskih troškova te nema druge nekretnine u kojoj bi mogla živjeti, dakle, za iseljenjem osobe kojoj je sporni stan potreban, a sve kako bi tužitelj omogućio korištenje tog istog stana nekoj drugoj osobi, također iz socijalnih razloga, odnosno osobi koja također nije u stanju u potpunosti osigurati si zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, bio legitiman i da je isto nužno, u smislu odredbe čl. 8. 1. st. 1. Konvencije.

 

16. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

17. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

 

18. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu,14. ožujka 2023.

                                                                                                                                                                       

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                                                       Milena Frankić, v.r.