1                            Poslovni broj: II Kž-110/2023-5

Poslovni broj: II Kž-110/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i u svezi članka 153. stavka 2. i 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Kov-3/2023-3 od 28. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog B. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Kov-3/2023-3 od 28. veljače 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj KO-DO-3/2023. od 24. veljače 2023., protiv okrivljenog B. K. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i u svezi članka 153. stavka 2. i 1. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. i u svezi članka 52. KZ/11. i zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., na temelju članka 124. stavka 1., članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Branislava Kočovića iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom B. K. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. prosinca 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni B. K. po branitelju, odvjetniku B. L., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku umjesto istražnog zatvora izreknu neke od predloženih mjera opreza, te po potrebi i jamstvo".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog B. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

6. Osnovana sumnja da je okrivljeni B. K. počinio kaznena djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i u svezi članka 153. stavka 2. i 1. i drugih KZ/11., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru ne ocjenjuju vjerodostojnost dokaza iz optužnice, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena.

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela, tvrdi da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega i od ponavljanja djela na slobodi i koje bi opravdavale daljnje produljenje istražnog zatvora. Naprotiv navedenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice temeljem kojih je osnovano zaključio o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upravo iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08.

7.1. Nasuprot žalbenim prigovorima, opasnost da će okrivljeni Branislav Kočović eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je okrivljeni B. K. strani državljanin, državljanin B. i H. gdje ima i prebivalište, dakle države koja nije članica Europske unije, dok je teritorijem R. H. vezan samo stalnim boravkom. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog B. K., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

7.2. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

7.3. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, okrivljenikova bezobzirnost, upornost i agresivnost tijekom inkriminiranih događaja, kroz dulje vremensko razdoblje prema žrtvi koja je uz to njegova supruga I. K., upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo.

8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predloženih u žalbi niti jamstvom.

9. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i opstojnost osnova po kojima je istražni zatvor produljen, nije dovedeno u sumnju mišljenjem žalitelja da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na njega da se suzdrži od vršenja bilo kakvih kriminalnih aktivnosti, kao i navodi o tome da okrivljenik i žrtva više ne stanuju u istome stanu, da je okrivljenik poslovno vezan za D. te da je žrtva I. K. voditeljica poslovnice kod K. S. d.o.o. i raspolaže službenim oružjem, jer navedene okolnosti ne umanjuju postojeću opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.

10. Žalbom se nadalje tvrdi da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti kvalitativno jači, no što su bili kod prvobitnog određenja. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv okrivljenika.

11. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. ožujka 2023.