- 1 -              Rev 572/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 572/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. i p. d.o.o., Pisarnica Z., protiv tuženika B. B. S. d.o.o., S., Općina P., OIB:...., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1949/19-2 od 14. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-130/19 od 6. studenoga 2019., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. kolovoza 2018. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 9. svibnja 2018. s tužiteljem za radno mjesto brodski mehaničar-održavanje plovila, da se sudski raskine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. svibnja 2018. sklopljen između tužitelja i tuženika, da se utvrdi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 9. svibnja 2018. do dana sudskog raskida ugovora o radu, da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme u iznosu od 20.367,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, da se naloži tuženiku platiti tužitelju na ime naknade plaće iznos od 5.091,92 kuna mjesečno počevši od 31. srpnja 2018. do dana zaključenja glavne rasprave, sa zakonskim zateznim kamatama, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 kuna do zatraženog iznosa (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke (toč. I.), dok je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke na način da je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka (toč. III.), te ja naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kuna (toč. IV.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 31. kolovoza 2018., zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i zahtjev za isplatu naknade plaće.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. srpnja 2018. kao razlozi otkazivanja ugovora o radu navodi  da se tužitelj u više navrata nije pojavio na radnom mjestu, te za te izostanke nije imao opravdanja, niti je na vrijeme poslodavca obavijestio o izostancima, da se tužitelj učestalo neprimjereno ponašao (grube psovke) na radnom mjestu i vrijeđao i omalovažavao poslodavca, te bacao sitni inventar u vlasništvu poslodavca, za što je usmeno opominjan, ali je nastavljao „po svome“, da tužitelj često nije postupao po uputama poslodavca, da 30. srpnja 2018. došavši na radno mjesto tužitelj nije htio izvršiti radne zadaće koje su mu date te je direktoru T. J. i djelatnicima rekao kako ne želi više raditi i udaljio se s radnog mjesta, da dana 31. srpnja 2018. tužitelj nije došao na radno mjesto niti je obavijestio poslodavca o svom izostanku, da je tužitelj molbe poslodavca da ima mobilni uređaj kako bi poslodavac mogao stupiti s njim u kontakt, da je poslodavac doznao da je tužitelj za vrijeme radnog vremena obavljao poslove za treće osobe, čime je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa,

 

- da se tužitelj u razdoblju od 22. srpnja do 31. srpnja 2018. prema poslodavcu, odnosno direktoru i direktorici tuženika, ponašao neprimjereno, uz neopravdane nedolaske na posao, odbijanje javljanja na mobitel, psovke, neprimjereno ponašanje i obraćanje prema direktoru i direktorici,

 

- da se tužitelj 30. srpnja 2018. udaljio s radnog mjesta, a da za taj dan nije dokazao da je bio u određenom zdravstvenom stanju koje ga je onemogućilo u nastavku rada za taj dan, nego je poslodavcu dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad samo za dan 31. srpnja 2018.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da činjenica što se tužitelj u razdoblju od 22. srpnja do 31. srpnja 2018. prema direktoru i direktorici tuženika ponašao neprimjereno, uz neopravdane dolaske na posao, odbijanje javljanja na mobitel i psovke, te što se tužitelj 30. srpnja 2018. udaljio s radnog mjesta bez opravdanja, predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na temelju odredbe čl. 116. st.1. Zakona o radu (“Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

 

11. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja.

 

12. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

13. U situaciji kada se tužitelj 30. srpnja 2018. udaljio sa radnog mjesta bez opravdanja i to nakon što je u prethodnih osam dana činio razne povrede radne obveze (nedolično ponašanje prema poslodavcu, neopravdani nedolasci na posao, odbijanje javljanja poslodavcu na mobitel), onda i po ocjeni ovog revizijskog suda povreda obveze iz radnog odnosa od 30. srpnja 2018. ima značaj osobito teške povrede obaveze iz radnog odnosa, a radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. U takvoj situaciji evidentno je da je tuženik izgubio minimum potrebnog povjerenja u tužitelja da će on kao njegov radnik savjesno i odgovorno ispunjavati preuzete obaveze iz radnog odnosa.

 

14. Revident nadalje u reviziji kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenja nižestupanjskih sudova vezanih uz vrijeme počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa, te daje drugačiju ocjenu od nižestupanjskih sudova.

 

15. Takvi navodi u kojima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu koji je imao sklopljen sa tužiteljem, odnosno da je pobijani izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten (čl. 116. st. 1. ZR).

 

17. Također je neosnovan revizijski navodi vezano uz dosuđeni trošak postupka, a koji je drugostupanjski sud pravilno odredio sukladno odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP.

 

18. Slijedom izloženog a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.