- 1 -              Revd 963/2023-2

Broj: Revd 963/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B., OIB ... iz P., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u R., protiv tuženika Š. d.o.o., OIB ... iz P., kojeg zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u P. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-24/2021-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-232/2017-119 od 6. studenoga 2020., na sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev umješača za naknadom troška odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-24/2021-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-232/2017-119 od 6. studenoga 2020.

1.1. U prijedlogu tužitelj postavlja pitanja koja glase:

1.“Je li kod povišenja iznosa koji se traži po istoj pravnoj osnovi kao u prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu (odnosno kod dopuštene preinake tužbenog zahtjeva), a do kojeg povišenja je došlo zbog usklađenja zahtjeva tužitelja sa Novim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenoga 2002. godine, došlo do zastare potraživanja ukoliko je od prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva naknade neimovinske štete do trenutka povišenja/usklađenja u ISTOM sudskom postupku koje je još uvijek u tijeku proteklo više od 3 godine u odnosu na trenutak završetka liječenja tužitelja“?

2. „Ima li tužitelj pravo na naknadu imovinske štete (razliku između plaće i naknade za bolovanje) za cjelokupno vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) uzrokovanog ozljedom ili samo za razdoblje trajanja aktivnog liječenja koji dan završetka je „utvrdio“ vještak u predmetnom postupku? Postavlja se pitanje i je li za naknadu imovinske štete odlučna činjenica „aktivnog liječenja“ ili same činjenice „privremene nesposobnosti za rad“ nastale kao posljedica štetnog događaja“?

Kao razlog važnosti u odnosu na prvo pitanje poziva se na drugačija pravna shvaćanja iz odluka Županijskog suda u Sisku broj Gž-617/2020 od 11. prosinca 2020. i Županijskog suda u Osijeku broj GŽ-3700/20 od 7. prosinca 2020. kao i na stajališta doktrine. U odnosu na drugo pitanje poziva se na odluku ovoga suda broj Rev-2105/2011-4 i odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1173/2021-2 od 19. listopada 2022.

2. U odgovoru na prijedlog umješač se istom protivi i predlaže ga odbaciti uz naknadu troška za sastav odgovora.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Prvim pitanjem tužitelj problematizira pitanje zastare u slučaju preinake tužbe. O tom je pitanju ovaj sud izrazio pravno shvaćanje koje je ustaljeno (tako primjerice odluke broj Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013, Revr-1068/16 od 9. travnja 2019., Revr- 1460/13 od 24. siječnja 2017., Revd-3759/2022-2 od 5. listopada 2022. i Revd-207/2022-2 od 8. veljače 2022) i s kojim je podudarno pravno shvaćanje iz pobijane odluke. Stoga niti priloženi razlozi važnosti uz prvo pitanje nisu od utjecaja. Drugo je pitanje pak u svojoj suštini činjeničnopravne naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri tome tužitelju valja naznačiti da je za dio zahtjeva za izgubljenu zaradu u razdoblju od 2016. do 2019. odbijen zbog toga što nije dokazao da bi njegovo liječenje bilo u uzročnoj svezi s ozljeđivanjem (točka 38 obrazloženja odluka suda drugoga stupnja). U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nisu od utjecaja razlozi važnosti na koje se poziva. Zbog navedenoga nema potrebe za intervenciju ovoga suda.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

5. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev umješača za naknadom toga troška (čl. 155. ZPP-a) i odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.