- 1 -              Rev 463/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 463/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz T., OIB: ..., zastupan po punomoćnici D. B. odvjetnici u Z., protiv tuženika Grad T., OIB: ..., Upravni odjel za gospodarenjem prostorom i komunalno gospodarstvo, Odsjek komunalnog gospodarstva, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-6238/2018-2 od 4. veljače 2020., kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1857/2016 od 18. srpnja 2018. i tužba odbačena, u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Prihvaća se revizija i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-6238/2018-2 od 4. veljače 2020. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 123.064,94 kune za zateznim kamatama (toč. I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 42.812,50 kn sa zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je odlučeno o trošku postupka (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskim je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda pod točkama I. i III. izreke i odbačena tužba, a odlučeno je i o trošku žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije, povodom kojeg je prijedloga ovaj sud, rješenjem poslovnog broja Revd-2837/2020-2 od 13. listopada 2020., dopustio podnošenje revizije protiv rješenja iz toč. 2. ovoga obrazloženja, zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

„1. Je li za odlučivanje o zahtjevu za povrat naknade plaćene na ime komunalnog doprinosa nadležan sud ili upravno tijelo?“.

 

4. Slijedom toga rješenja, tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju zbog dopuštenog mu pravnog pitanja, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022). Predložio je ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu. Potražio je trošak revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za povrat razmjernog dijela naknade plaćene na ime komunalnog doprinosa, te je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu i tužbu odbacio, prihvaćajući prigovor apsolutne nenadležnosti sudova u ovoj pravnoj stvari jer da je:

- odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15 - dalje: ZKG) propisano da su komunalni doprinosi novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz čl. 30. st. 1. toga Zakona;

- odredbom čl. 32. st. 3. t. 5. ZKG-a određeno da rješenje o komunalnom doprinosu sadrži obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava;

- odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 - dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje;

- odredbom čl. 2. st. 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 - dalje: OPZ), koji Zakon je također bio na snazi u vrijeme donošenja relevantnog rješenja Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada, bilo je propisano da se odredbe Zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja propisana ovim Zakonom, ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije uređeno drugačije, a identično propisuje i odredba čl. 2. st. 8. sada važećeg Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16 i 106/18 - dalje: novi OPZ).

- odredbom čl. 113. st. 5. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno vratiti povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno, a identično propisuje i odredba čl. 127. st. 5. novog OPZ-a.

 

7.1. Tumačeći sadržaj tih propisa sud je u pobijanoj odluci zaključio da iz njih proizlazi da o pravu obveznika na povrat sredstava plaćenog komunalnog doprinosa odlučuje javnopravno tijelo u upravnom postupku i to odgovarajućim upravnim aktom.

 

8. Međutim, revizijski je sud u recentnijoj odluci poslovnog broja Revt 131/2017-2 od 21. srpnja 2020. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za povrat komunalnog doprinosa (…) na ime stjecanja bez osnove, a koji iznos je tužitelju prisilno ustegnut 19. travnja 2011. temeljem rješenja o ovrsi tuženika kao jedinice lokalne samouprave, a koje je rješenje o ovrsi doneseno temeljem rješenja tuženika koje je kasnije u postupku poništeno.

 

              Stoga kako tužitelj potražuje povrat komunalnog doprinosa prema općim propisima obveznog prava tj. Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 –dalje ZOO) i to prema odredbama kojima je uređen institut stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO), to se radi o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu, pa takav spor spada u sudsku nadležnost na temelju odredbe čl. 34.b toč. 1. ZPP.“.

 

9. Unatoč tome što se u ovome, konkretnom sporu prvostupanjski sud, kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu povrata komunalne naknade, nije pozvao na institut stjecanja bez osnove, nego opću odredbu o učincima ugovora prema ugovarateljima u smislu čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011), a ni sam tužitelj tijekom postupka nije jasno i konzistentno profilirao na kojoj zakonskoj odredbi konkretno temelji svoje potraživanje i unatoč tome što je u predmetu Revt 131/2017 komunalna naknada bila očito prisilno ovršena (a u ovopredmetnom sporu nije) rješenjem o ovrsi jedince lokalne samouprave koje je rješenje o ovrsi kasnije u postupku poništeno - revizijski sud ocjenjuje da je citirano pravno shvaćanje primjenjivo i na ovaj slučaj.

 

10. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, ovom odlukom revizijski sud reafirmira svoje recentno izraženo, gore citirano pravno shvaćanje, slijedom čega proizlazi da je sud u pobijanoj odluci učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 16. st. 2. ZPP-a pa je valjalo, temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sud u drugoga stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno odlučiti kao pod toč. I. izreke.

 

11. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku.

 

12. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije (toč. II. izreke) utemeljena je na  čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.