REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-808/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje
izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I
ODVODNJA d.o.o., OIB 26251326399, Šibenik, Kralja Zvonimira 50, kojeg zastupa
punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, Obala I. J. Cota 27, protiv tuženika
IVANAL d.o.o., OIB 42070251592, Šibenik, Gorička 19, kojeg zastupaju
punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak iz
Rijeke, Zagrebačka 5/I, radi činidbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022., u
sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku IVANAL d.o.o., OIB:42070251592, Šibenik, Gorička 19,
otkloniti izvor opasnosti za vodocrpilište "Jaruga" položeno na zkč.br. 142 zgr., 143
zgr., 212 zgr., te dijelovima zk.č.br. 956/2, 1322/3 i 954/1 sve k.o. Lozovac, te
izvorište "Copića vrelo" položeno na dijelu zk.č.br. 953/2 k.o. Lozovac, sve označeno
na Skici sa uklopom katastarskog plana u digitalni ortofoto snimak (Skica br.2)
vještaka Pjera Sladoljeva, na način da:

- ukloni odloženi otpadni materijal od prerade boksita i recikliranja aluminija u
II. zoni i rubno u I. zoni sanitarne zaštite izvorišta Jaruga/Copić vrelo položen na
zk.č.br. 913/66 k.o. Lozovac,

- poduzme radnje i osigura vodonepropusnost spremnika ugljikovodika sa
pripadajućom tankvanom u II. zoni sanitarne zaštite, položenog na zk.č.br. 229 zgr. i
dijelu zkč.br. 913/60 k.o. Lozovac, te retencijskog bazena u I. zoni sanitarne zaštite
položenog na zk.č.br. 163 zgr. i dijelu zkč.br. 913/66 k.o. Lozovac, te

- ogradi i osigura nadzor nad područjem I. zone sanitarne zaštite položenom
na zk.č.br. 163 zgr. i dijelu zkč.br. 913/66 k.o. Lozovac, te područjem II. zone
sanitarne zaštite položenom na zk.č.br. 229 zgr., dijelu zk.č.br. 913/66 i 913/60, na
način da se na navedenom području onemogući pristup nepoznatim i neovlaštenim

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 37 Pž-808/2023-2 2

osobama, sve označeno na Skici sa uklopom katastarskog plana u digitalni ortofoto snimak (Skica br.1) vještaka Pjera Sladoljeva.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 43.770,00 kn/ 5.809,28 Eur“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi 4.131,00 EUR / 31.125,00 kn, u
roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove
presude pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve
u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru je u presudi poslovni broj P-147/2017-65 od 21.
prosinca 2022. usvojio tužbeni zahtjev sukladno čl. 1047. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). U
presudi u bitnome ističe da je povod za podnošenje tužbe bilo zamućenje izvorišta
pitke vode na izvoru Copića vrelo u rujnu 2014. jer se tada pojavila sumnja da je
prisutnost ugljikovodika u pitkoj vodi povezana s prostorom bivše tvornice aluminija
Lozovac. Utvrđeno je i da tuženik nije odgovoran za mikrobiološko zagađenje, a u
odnosu na ugljikovodike da postoji samo analiza Zavoda za javno zdravstvo
Šibensko kninske županije u kojem se prisustvo ugljikovodika zasniva na mirisu te
nisu uzeti uzorci vode radi daljnje analize. Sud prvog stupnja u presudi ističe da se
stanje na prostoru bivše tvornice aluminija u Lozovcu, s aspekta potencijalne štete,
treba ocjenjivati u smislu postojanja izvora opasnosti. Prema shvaćanju suda, sama
činjenica da je mogući objekt nastanka štete izvorište, odnosno crpilište vode za
ljudsku uporabu, te da se s tog crpilišta vodom opskrbljuje i sam Grad Šibenik,
dovodi do zaključka da bi eventualno nastala šteta na takvom objektu predstavljala
znatnu štetu, stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev. Odluka suda o zahtjevu za naknadu
troška donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. Zakona o
parničnom postupku.

2. Protiv presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnog prava navodeći da sud nije uzeo u obzir kako je tuženiku bilo
omogućeno da se bavi djelatnostima skladištenja i obrade neopasnog otpada te je za
sve aspekte djelatnosti imao odobrenja nadležnih tijela. Ističe i da se sud prvog
stupnja nije očitovao na Zapisnike o očevidima u kojima su sudjelovali inspektor
zaštite okoliša, vodopravni inspektor, protupožarni inspektor, sanitarni inspektor i
inspektor zaštite prirode a iz kojih je razvidno da nije došlo ni do kakvog onečišćenja
tla, vode ili okoliša na predmetnoj lokaciji. Ističe da se i iz službene zabilješke od 19.
rujna 2014. sastavljene od strane Službe kriminalističke policije proizlazi da se ne
može utvrditi da bi onečišćenje vodocrpilišta bilo povezano s lokacijom tuženika.
Stoga ističe da je za primjenu čl. 1047. ZOO-a potrebno udovoljiti zahtjevu da je
opasnost znatna te je potrebno da je opasnost od štete konkretna i izvjesna, stoga
predlaže da ovaj sud ukine odnosno preinači pobijanu presudu.

Poslovni broj: 37 Pž-808/2023-2 3

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i
114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu
primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka
prvostupanjskog suda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa ju je u
tom dijelu valjalo preinačiti.

6. Iz presude i spisa proizlazi da je sud pobijanu odluku donio sukladno čl.

1047. ZOO-a koji propisuje da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor
opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od
djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili
šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane
osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za spriječavanje nastanka štete ili
uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti,
ako ovaj sam to ne učini. Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za
koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete
koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). Ali se u tom slučaju može
zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili
da se ona smanji.

7. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je povod ovom
parničnom postupku bio incident povezan s onečišćenjem 2014. godine, kada je
nakon obilne kiše koja je u kritično vrijeme padala došlo do zamućenja izvorišta pitke
vode na vodocrpilištu Jaruga. No, sud prvog stupnja se nije očitovao o dokazima
(službene bilješke policije, nalazi inspekcija i dr.) koje je tuženik dostavio, a iz kojih
nesporno proizlazi da onečišćenje nije povezano s tuženikovom nekretninom.

8. Nadalje sud prvog stupnja je pogrešno protumačio odredbu čl. 1047.
ZOO-a, kada je zaključio da je za osnovanost tužbenog zahtjeva dovoljno samo
postojanje izvora opasnosti iz kojeg prijeti nastanak veće štete. Naime sud prvog
stupnja je svoju odluku upravo utemeljio na samom postojanju izvora opasnosti, iako
je tuženik za obavljanje tih djelatnosti dobio odobrenje nadležnih tijela koja se brinu
za zaštitu prirode a određene djelatnosti su dozvoljene i u blizini vodocrpilišta. Pri
tome sud prvog stupnja samo citira nalaz i mišljenje vještaka bez dovođenja istog u
vezu sa rješenjima i zapisnicima nadležnih inspekcija (zaštite okoliša, vodopravnog
inspektora i dr.).

9. Naime, u ovoj je pravnoj stvari tuženik dostavio dokumentaciju iz koje
proizlazi da ne postoji uzročna veza između njegove nekretnine i incidenta zagađenja
koje se dogodilo 2014. godine, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da to isto nije
relevantno za donošenje odluke. Pri tome je pogrešno zaključio da je za primjenu čl.

1047. ZOO-a dovoljno postojanje samog izvora opasnosti i potencijalne mogućnosti

Poslovni broj: 37 Pž-808/2023-2 4

nastanka štete jer je u konkretnom slučaju tuženik imao sve dozvole za rad na
predmetnoj nekretnini, a nadležne inspekcije nisu utvrdile da je onečišćenje 2014.
godine uzročno povezano s nečim na tuženikovoj nekretnini. Naime jedino je tužitelj
naveo kako je do onečišćenja došlo s tuženikove nekretnine ali to se kasnije nije
pokazalo točnim. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je
odbio zahtjev tužitelja.

10. Stoga je temeljem čl. 368. i 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

11. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, tako je u skladu s odredbom
čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da je
tuženik u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je
dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno
odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja
parnice, primjenom Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) te zahtjev za
naknadu troškova postupka, stoga tuženik ima pravo na naknadu troška za pristup
na ročišta održana 16. siječnja 2018., 6. ožujka 2018., 27. travnja 2018., 24.
listopada 2018., 9. studenog 2021., 21. listopada 2022. (Tbr. 9. t. 1. OT) u iznosu od

2.500,00 kn po ročištu. Nadalje tuženik ima pravo na naknadu troškova za odgovor
na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1.) te za sastav tri podneska u iznosu od

2.500,00 kn po podnesku (Tbr. 8. t. 1. OT). Slijedom navedenog, ukupno osnovano
tuženik potražuje naknadu u iznosu od 31.125,00 kn (uvećano za PDV od 25%).
Slijedom navedenog, tuženik osnovano potražuje naknadu troškova ovog postupka u
iznosu od 31.125,00 kn / 4.131,00 EUR.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća
Mario Vukelić

Broj zapisa: 9-30856-3011e

Kontrolni broj: 06a27-05069-399d6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARIO VUKELIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.