1

Poslovni broj 80 Gž-3614/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž-3614/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i izvjestiteljice te Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz Ž., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š. iz V., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB:…, zastupana po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-9/21-16 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-9/21-16 od 28. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4 st. 1. i 2., čl. 7. st. 3., čl. 8. i čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu.

 

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-9/21-16 od 28. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. i 2., čl. 7. st. 3., čl. 8. i čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu te pod točkom II. izreke te sudi:

 

    Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030250- 69600014951/2006 koji je zaključen 23. svibnja 2006. između tužitelja G. M. i prednika tuženika S. b. d.d. i to u čl. 4. st. 1. i 2., čl. 7. st. 3., čl. 8. i čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u visini 15.000,00 kn/1990,84 eura.

 

III. Svaka stranka će snositi svoje troškove parničnog postupka.

 

IV. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove žalbenog postupka u visini 130,23 eura[1] /981,25 kuna.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 23. svibnja 2006. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

    Pod točkom II. izreke su tuženiku dosuđeni parnični troškovi.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredom čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom, preinačiti prvostupanjsku presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog suca. Traži troškove žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu br. 5140030250-69600014951/2006 koji je zaključen 23. svibnja 2006. između tužitelja G. M. iz Ž., OIB:… i prednika tuženika (dalje: Ugovor o kreditu) utemeljen na činjenicama ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (čl. 4 st. 1. i 2. Ugovora o kreditu); odredbe o promjenjivoj naknadi (čl. 7 st. 3. Ugovora o kreditu), odredbe o zateznoj kamati i troškovima opomene (čl. 8. Ugovora o kreditu) te odredbe o naknadi za prijevremenu, djelomičnu i konačnu otplatu kredita (čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu).

 

8. Prvostupanjski sud nakon nespornog utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, dok bi bile ništetne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nadalje da, ništetnost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog pravnog posla jer on sadrži sve elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost, a da ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te prava i obveza stranaka povodom ništetnosti navedenih ugovornih odredbi nisu predmet ovog spora.

 

9. Iz sadržaja same tužbe proizlazi da bi "samo" pojedini dijelovi predmetnog ugovora (po tvrdnji samog tužitelja) bili ništetni, i to odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (čl. 4. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu), odredbe o promjenjivoj naknadi (čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu), zateznoj kamati i troškovima opomene (čl. 8. Ugovora o kreditu) te naknade za prijevremenu, djelomičnu i konačnu otplatu kredita (čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu), a to je u suprotnosti s postavljenim tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

 

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora, a također je prvostupanjski sud pravilno zaključio o pravnom interesu tužitelja za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu neovisno od toga što je kredit konvertiran. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. je izraženo pravno shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru  o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne  novine, br. 102/15) kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postigle sporazum o raspolaganju preplatom na znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

 

11. Stoga je prvostupanjsku odluku valjalo potvrditi (točka I. izreke ove drugostupanjske presuda), osim u dijelu odbijenog zahtjeva koji sadržava utvrđenje ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (čl. 4. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu), troškova iz čl. 7. st. 3. i troškova iz čl. 8. te naknadu iz čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi osnovanost tog dijela zahtjeva primjenom pravila da je u većem sadržano manje.

 

12. Kako je odluka prvostupanjskog suda već jednom ukinuta, a bitne činjenice između stranka nisu sporne odnosno, moguće ih je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza valjalo je na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika dana  23. svibnja  2006. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 110.000,00 CHF, koji iznos je tužitelju isplaćen u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 20 godina, da se tužitelj obvezo vratiti kredit primjenom promjenjive kamatne stope i uz ugovorenu valutnu klauzulu (čl. 4. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu) i da je kredit konvertiran 7. srpnja 2017. Nije sporno da su čl. 7. st. 3. ugovoreni troškovi pobliže navedeni u tom članku Ugovora o kreditu. Nesporno je da je u čl. 8. ugovoreno zaračunavanje plaćanja zatezne kamate prema Odluci o kamatnim stopama Banke u slučaju zakašnjenja ispunjenja obveze vraćanja kredita kao i zaračunavanje troškova opomena sukladno Odluci o visini naknada za usluge Banke. Na kraju nesporno je da je u čl. 9 Ugovora o kreditu ugovorena obaveza korisnika kredita da plati naknadu za prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita prema Tarifi Banke sukladno poslovnoj politici Banke.

14. Odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03.) u povezanosti s odredbama čl. 322. st. 1. i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Važno je spomenuti i odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. To stoga što ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope, ali i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima se osporava pravilnost toga.

 

15. I prema. zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanim u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4 i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 prema kojem, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

16. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. U slučaju prava na izmjenu kamatne stope koju plaća potrošač, pružatelj usluga mora o tome obavijesti drugu ugovornu stranku koja može odmah raskinuti ugovor.

17. Prema tome, izostanak pregovaranja sa klijentima i izostanak informacija o parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita i valutnoj klauzuli, ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli čine nepoštenim, a time i ništetnim.

 

18. Treba pri tome reći da u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

19. Nadalje, tijekom postupka nije utvrđeno, a tuženik nije niti tvrdio da bi se  spornim odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču naknade za troškove opomene i naknade za prijevremenu otplatu kredita te naknadu iz čl. 7. st. 3. (koju tužitelj označava kao promjenjivu naknadu) unaprijed pregovaralo i da bi tužitelj kao korisnik kredita imao mogućnost utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi. Osim toga Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina spornih naknada, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.

20. Valja reći i to da iz direktive 2014/17 EU parlamenta i vijeća, direktive 2008/48 EZ, direktive 93/13 EEZ, kao i Zakona o potrošačkom kreditiranu (Narodne novine, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), proizlazi da naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi ne mora biti ništetna ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i ako ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka (isto vrijedi i za naknadu troškova opomene te naknadu iz čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu), a što ovdje nije slučaj.

 

21. Ništetna je i ugovorena odredba o zaračunavanju zatezne kamate u slučaju kašnjenja u ispunjenju ugovorenih obveza koja je ugovorena po stopi opisanoj u Odluci o kamatnim stopama Banke. Navedeno iz razloga jer je se zatezna kamata obračunava prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. Dakle, takva ugovorna odredba je protivna zakonu kao prisilnom propisu pa samim time ništetna temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

 

22. Obzirom je, a sljedom navedenog, prvostupanjska odluka djelomično potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP), a djelomično preinačena (čl. 373. t. 3. ZPP), stranke su podjednako uspjele u parnici to je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (čl. 154. st. 4. ZPP).

 

23. Razmjerno uspjehu tužitelja sa žalbom u omjeru od 50% dosuđen mu je trošak u visini 781.25 kn (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP) i to temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14). Navedenom je iznosu valjalo dodati i 50% troška sudske pristoje na žalbu koju je tužitelj platio u visini 400,00 kn. Tako je tužitelju dosuđen trošak u visini 981,25 kn.

 

24. Odluka o troškovima odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

 

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

        Predsjednica vijeća:

         Vesna Skerlev, v.r.