1

Broj: Ppž-4693/2022

                                 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.O. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. N.O., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 28. ožujka 2022., broj 1 Pp-272/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

             

I. U povodu žalbe okr. N.O. a po službenoj dužnosti te po službenoj dužnosti u odnosu na okr. P.O., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da su okr. N.O. i okr. P.O., djelom za koje su proglašeni krivima, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji im se, svakome, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 260,00 EUR (dvjestošezdeseteura), u koju im se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), lišenje slobode 25. i 26. veljače 2022. uračunava kao 79,64 EUR, tako da je okrivljenicima, svakome, preostala novčana kazna u iznosu 180,36 EUR (stoosamdeseteuraitridesetšestcenti) / 1.358,92 HRK (tisućutristopedesetosamkunaidevedesetdvijelipe)[1], koje su dužni platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se žalba okr. N.O. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. N.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideseteura) / 226,04 HRK (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 28. ožujka 2022., broj 1 Pp-272/2022-8, okr. N.O. i okr. P.O. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, u koju se lišenje slobode uračunava kao 600,00 kuna pa je okrivljenicima, svakome, preostala novčana kazna u iznosu 1.400,00 kuna, koje su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka i to okr. N.O. u iznosu 200,00 kuna, a okr. P.O. u iznosu 400,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, okr. N.O. osobno, podnio je žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu. Predlaže da se žalba prihvati te da se situacija u vezi s nasilno zatrpanom grabom vrati u prvobitno stanje.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

5. Okrivljenik u žalbi ističe da je ostao neriješen problem slivnih voda odnosno nasilno zatrpane grabe, što je u „priloženom Zakonu strogo zabranjeno i zato smatra da se to mora odmah riješiti“, da se problem ne može rješavati parcijalno zbog čega smatra da ovaj problem pripada istom predmetu, ističe da okr. P.O. neistinito prikazuje da on kradomice pušta svoju septičku jamu u predmetnu grabu, iznosi razloge zbog kojih u predmetnoj grabi povremeno ima vode, traži da se riješi nastali problem, jer dok je graba bila otvorena i dok su slivne vode tekle svojim putem nije bilo nikakvih problema, a da su problemi nastali pregrađivanjem i zatrpavanjem grabe, za što je kriv okr. P.O..

 

6. Međutim, uz puno uvažavanje okolnosti iznesenih u žalbi, žalitelju se napominje da te okolnosti ni na koji način ne utječu na osnovanost prvostupanjske presude odnosno na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, jer se problem slivnih voda i nasilno zatrpane grabe nikako ne može rješavati u okviru prekršajnog postupka. Naime, u ovom prekršajnom postupku je protiv okr. N.O. i okr. P.O. bio podignut optužni prijedlog kojim ih se teretilo za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštititi od nasilja u obitelji i prvostupanjski sud, kao i ovaj drugostupanjski sud, mogu svoje odluke donositi samo u okviru podnesene optužbe. Problem na koji žalitelj u kazuje u žalbi može biti predmet odlučivanja neke druge vrste sudskog postupka, a nikako ne prekršajnog postupka. Pritom se žalitelju napominje da okolnosti iznesene u žalbi ne opravdavaju njegov postupak, niti ga ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti.

 

7. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. N.O. nije osnovana.

 

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. N.O. pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

9. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.) po kojem je okr. N.O. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora do 90 dana, i novčanu kaznu u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora u trajanju do 90 dana, propisana i novčana kazna od najmanje 260 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

11. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 25. veljače 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. N.O. (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer mu je pobijanom prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude. Pritom, a s obzirom da je u povodu žalbe okr. N.O. utvrđeno da razlozi zbog kojih je utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na njegovu štetu, postoje i u odnosu na okr. P.O., koji se nije žalio, to je primjenjujući načelo blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, postupljeno kao da takva žalba postoji.

 

12. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. N.O. nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, i više nego dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                              Zagreb, 14. ožujka 2023.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.