1

Poslovni broj: 9 Gž-783/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Gž-783/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., K. & Partneri d.o.o. Z., radi ništetnosti ugovorne odredbe i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-291/2021-22 od 30. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-291/2021-22 od 30. studenoga 2022.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              „I.Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj …, kreditna partija: … od dana 11. travnja 2007. godine, solemniziran po javnom bilježniku N. B. iz K. dana 19. travnja 2007. godine, broj ovjere OV-4576-07, sklopljen između Z. b. d.d., OIB: …, Z., kao kreditora i M. K., OIB: …, iz K., istovjetnog s M. K., MBG: …, iz K., kao korisnika kredita, i to ugovorna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu koji glasi: „…i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d….“ prema kojoj je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom Odlukom o kamatnim stopama Z. b. d.d.

 

II. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB: …, Z., da u roku od 15 dana tužitelju M. K., OIB: …, iz K., istovjetnog s M. K., MBG: …, iz K., isplati iznos od 34.575,61 kuna/ 4.588,97 EUR1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući tu kamatu na:

sve do isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovoga parničnoga postupka u iznosu od 9.921,61 kuna/1.316,82 eura1, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 30. studenoga 2022. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

2. Protiv presude žali ste tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je djelomično ništetan Ugovor o namjenskom kreditu od 11. travnja 2007. koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora odnosno u čl. 2. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i zahtjev za isplatom radi preplate na temelju ništetne odredbe u iznosu od 34.575,61 kuna/4.588,97 eura sa zateznim kamatama.

 

6. U žalbenom postupku, sporno je da li je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i zastara, dok visina nije sporna.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

 

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

10. Nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a i čl. 8. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud navedene odredbe pravilno primijenio.

 

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

 

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 11. travnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj … kreditna partija … kojim se je Banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje kredit u iznosu od 515.000,00 kuna koji se je korisnik kredita obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, a iz čl. 6. Ugovora proizlazi da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće;

- da tužitelj ima status potrošača;

- da je kredit otplaćen u cijelosti;

- da je osnovan prigovor tuženika da presuda u kolektivnom sporu po tužbi Potrošač ne može biti automatski primjenjiva na predmetni Ugovor jer je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo u ugovorima o kreditu sklopljenim u švicarskim francima;

- da je proveden test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe i da sporna odredba nije jasna ni razumljiva jer ju izostavljanja kriterija po kojima će se promjene vršiti čine nejasnom i nerazumljivom;

- da je tužitelj sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu kao potrošač bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja;

- da odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija;

- da je takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik izbjegao utjecaj tužitelja na kamate što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 , 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO);

- da eventualna naknadna obavijest o strukturiranju kamatne stope, za koju tuženik tvrdi da ju je dostavio tužitelju 8. siječnja 2013., dakle nakon pet godina ne može konvalidirati način postupanja tuženika prilikom sklapanja Ugovora 2007.;

- da je predmetna odredba ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa protivna prisilnim propisima i ništetna te nije bila predmet pojedinačnih pregovora;

- da je izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku N. J. iz C. p. a. Č. d.o.o. (list 141-145 spisa);

- da prema nalazu i mišljenju vještaka zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,50% godišnje tužitelj je tuženiku platio više u razdoblju od 1. lipnja 2007. do 1. svibnja 2017. iznos od 34.575,61 kuna/4.588,97 eura;

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje;

- da je prigovor zastare neosnovan i da se primjenjuje opći zastari rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je dio predmetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetan i na temelju čl. 323. ZOO-a u vezi čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 34.575,61 kuna/4.588,97 eura sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

 

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

 

15. Prvostupanjski sud za svoje uvjerenje kada je utvrdio da je predmetna ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila predmet pojedinačnih pregovora i da je ništetna, kao i da tužitelju sukladno čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat iznosa od 34.575,61 kuna/4.588,97 eura, dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

16. Na žalbene navode potrebno je reći da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03) propisano je, da se nepoštenom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

 

17. Nadalje, takav stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., u kojoj se navodi da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača.

 

18. Činjenica, da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze, jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora, kojim se traži njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukama o kamatama Banke, nije mogao utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

 

19. Pored navedenog, eventualna naknadna obavijest o izmjeni kamatne stope, za koju tuženik tvrdi, da je istu dostavio tuženiku 8. siječnja 2013., dakle gotovo pet godina nakon sklapanja ugovora o kreditu, a kojom bi istu obavijestio o načinu promjene kamatne stope i parametrima za promjenu iste, ne može konvalidirati način postupanja tuženika prilikom sklapanja ugovora 2007. godine, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

20. Stoga, upravo uslijed takvih, nepravednih odredaba ugovora, te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je i platio više iznos od 34.575,61 kuna, pa je neravnoteža, suprotno navodima žalbe, kvantificirana provedenim dokazima.

 

21. Što se tiče žalbenih navoda kojima upire na iskaz tužitelja (list 135 spisa) i da iz istog proizlazi da je pročitao i uočio odredbu ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, valja reći da tuženik ispušta iz vida da iz njegovog iskaza ne proizlazi da mu je na temelju jasnih i razumljivih kriterija i objašnjena predmetne odredbe ugovora.

 

22. Naime, tuženiku se ukazuje da je odlučno da je riječ o ugovornoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovora, bez mogućnosti da tužitelj kao potrošač o njoj pregovara, a kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

 

23. Stoga, navedeni žalbeni navodi ne utječu na ocjenu da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj po jednostranim odlukama tuženika jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

24. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, kraj činjenica da je prvostupanjski sud proveo test nepoštenosti sporne ugovorene odredbe i utvrdio da sporna odredba nije jasna niti razumljiva te za svoje uvjerenje dao valjane razloge, to što je u jednom kraćem razdoblju kamatna stopa i bila niža od ugovorene, je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost navedenog zaključka.

 

25. Na žalbene navode vezano za prigovor zastare tuženiku se ukazuje da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

26. Stoga, suprotno tvrdnji tuženika polazeći od navedenog pravnog shvaćanja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je tek u predmetnom postupku i utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa su izneseni žalbeni navodi neosnovani.

 

27. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je na temelju provedenog vještačenja obvezao tuženika da tužitelju s osnove temeljem ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 34.575,61 kuna/4.588,97 eura.

 

28. Nadalje, za ukazati je da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba.

 

29. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

 

30. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio prava tužitelja kao korisnika kredita zaključujući predmetni ugovor i koristeći u njemu ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnik kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i odredbama ZOO-a, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

31. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

 

32. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

33. Stoga, suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

 

34. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), pa su žalbeni navodi neosnovani.

 

35. U odnosu na žalbene navode vezano za trošak pristupa na ročište za objavu valja reći da je odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a propisano da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu, dok je st. 8. iste odredbe propisano da će sud stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude, odnosno, da će se sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrati da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

 

Obzirom na navedeno, to se trošak zastupanja na ročište za objavu presude može smatrati potrebnim radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a time da je punomoćnik tužitelja na navedeno ročište pristupio i zatražio trošak sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 155. ZPP-a kada je tužitelju i dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude.

 

36. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

37. Sijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

          Vesna Skerlev, v.r.