- 1 -              Rev 525/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 525/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB … , protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica T. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i P. d.o.o., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6097/2019-2 od 30. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-678/2018-54 od 23. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6097/2019-2 od 30. listopada 2020. kao i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-678/2018-54 od 23. kolovoza 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.494,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2012. po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te iznos od 5.130,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 2013. po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

              II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.177,50 kuna kao neosnovan."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Tuženik protiv presude suda drugog stupnja podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-482/2021-2 od 16. studenoga 2021. zbog pitanja koja glase:

 

              1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je nastao obveznopravni odnos između stranaka?

 

              2. Je li prilikom odlučivanja o osnovu tužbenog zahtjeva odluka drugostupanjskog i prvostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama broj Revx-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020., Rev-1067/12-2 od 5. prosinca 2017., Rev-454/08-2 od 14. siječnja 2009. i Rev-1061/03-2 od 23. rujna 2004. u kojim odlukama je revizijski sud zauzeo stajalište da su za odluku o sporu relevantne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?"

 

3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tuženika i preinači pobijanu nižestupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U ovom postupku sudovi su tuženika obvezali na isplatu iznosa na ime razmjernog dijela invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti  ostvarene po ozljedi izvan rada (koja je nastala kao posljedica stradavanja u prometnoj nesreći od 29. lipnja 2005., koju je skrivio osiguranik tuženika) kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku I. Š. i to za razdoblje od 5. svibnja 2009. do 31. ožujka 2012. (u razmjernom iznosu od 12.494,43 kn) te za razdoblje od 1. travnja 2012. do 31. svibnja 2013. (u razmjernom iznosu od 5.130,35 kn).

 

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog dosuđenog iznosa glavne tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se suštinski svode na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.

 

9. Glede postavljenih pitanja ovaj sud je već u odluci Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje:

              „Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)."

 

10. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.

 

11. Dakle, postavljena pitanja se u suštini svode na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja – izdatak za  isplate invalidske mirovine svom osiguraniku na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x- 388/2018.

 

12. Ovdje je radi potpunog odgovora na postavljena pravna pitanja koja su ocijenjena važnima u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno u nastavku naglasiti.

 

13. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13 – dalje: ZOOP) propisano je:

              „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

              (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

              (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

              (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

              (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

 

14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove  zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je  obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u  ugovoru  o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

 

15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između  iznosa  mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

 

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu  štete sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

17. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu iznosa mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku i postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. (Tako i ovaj sud u Rev-12/22 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr.).

 

18. Odluka o troškovima postupka donesena je pozivom na odredbu čl. 166. ZPP-a (točka II. izreke).

 

19. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina,v.r.