- 1 -              I Kž 113/2021-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 113/2021-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog K. B., optužene B. B. i optuženog Š. L. te oštećene C. B. d.d. u stečaju, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 3. veljače 2020. broj K-2/15., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog K. B., odvjetnika M. K., branitelja optužene B. B., odvjetnika V. M., optuženog Š. L. te branitelja optuženog Š. L. , odvjetnika I. Š.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaćanjem žalbi optuženog K. B., optuženog Š. L. i državnog odvjetnika, a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženu B. B., ukida se pobijana presuda u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II. Uslijed odluke pod I., žalbe oštećenika C. B. d.d. u stečaju i optužene B. B. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom optuženi K. B., optužena B. B. i optuženi Š. L. proglašeni su krivima da su počinili kaznena djela protiv gospodarstva. Optuženi K. B. pod točkama I. i II. pobijane presude proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju - djela označena i kažnjiva po članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. Optužena B. B. pod točkama I., II. i III. pobijane presude proglašena je krivom za tri kaznena djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju - djela označena i kažnjiva po članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. Optuženi Š. L. pod točkama I., II. i III. pobijane presude proglašen je krivim za tri kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju - djela označena i kažnjiva po članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11. (stjecaj kaznenih djela).

 

1.1.              Optuženom K. B. je za svako od dva kaznena djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi članka 37. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena kazna zatvora po 8 mjeseci. Na temelju članka 51. točka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina. Na temelju članka 56. točka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2.               Optuženoj B. B. je za svako od tri kaznena djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi članka 37. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena kazna zatvora po 8 mjeseci. Na temelju članka 51. točka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina. Na temelju članka 56. točka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda pa jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako optuženica u roku pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.3.               Optuženom Š. L. je za svako od tri kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, na temelju članka 246. stavka 2. i članka 51. točka 1., 2. i 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora po jedna godina te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine.

 

1.4.               Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019. - dalje: ZKP/08-19) naloženo je optuženima K. B. i B. B. isplatiti oštećenoj C. b. d.d. u stečaju na ime imovinskopravnog zahtjeva i to: K. B. 6.044.814,25 kuna, a B. B. 12.123.321,79 kuna na ime odobrenih, a neplaćenih kredita, u roku mjesec dana po pravomoćnosti presude sa zakonskom zateznom kamatom, dok je s viškom imovinskopravnog zahtjeva oštećena C. B. d.d. u stečaju upućena u parnicu, kao i u odnosu na imovinskopravni zahtjev postavljen prema optuženom Š. L..

 

1.5.               Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08-19 optuženicima je naloženo da solidarno nadoknade troškove kaznenog postupka i to troškove vještačenja 49.008,88 kuna, troškove svjedoka 3.380,00 kuna, odnosno ukupno 52.388,88 kuna te paušalni iznos 3.000,00 kuna svaki, a sve u roku mjesec dana po pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, oštećena C. B. d.d. u stečaju, optuženi K. B. po branitelju, odvjetniku M. K., optužena B. B. po branitelju, odvjetniku T. R. i optuženi Š. L. po branitelju, odvjetniku I. Š..

 

2.1.              Državni se odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08-19), povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08-19), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08-19) te odluke o kazni  i imovinskopravnom zahtjevu (članak 470. ZKP/08-19, a pravilno je članak 471. ZKP/08-19). Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.2.              Oštećenica se žali u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.  Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da ''naloži optuženom K. B., optuženoj B. B. i optuženom Š. L. da solidarno naknade oštećeniku štetu u visini postavljenog imovinskopravnog zahtjeva'', a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu ''u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje''.

 

2.3.              Optuženi K. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08-19, povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08-19 te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP/08-19. Predložio je ''da Vrhovni sud Hrvatske ... prvostupanjsku presudu preinači na način da I-optuženika oslobodi od optužbe, ili podredno da presudu u pobijanom dijelu pod toč. I.) i II.) ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak''.

 

2.4.               Optužena B. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i oduke o troškovima kaznenog postupka. Predložila je ''da Visoki kazneni sud RH preinači pobijanu presudu na način da 1. okrivljenu oslobodi od optužbe za kaznena djela koje joj se stavlja na teret…, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu te da uputi predmet na ponovno suđenje i odlučivanje». 

 

2.5.               Optuženi Š. L. se žali zbog ''apsolutno i relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka'', pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog zakona, odluke o imovinskopravnom zahtjevu te odluke o kazni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu presudu ''u dijelu u kojem se ista odnosi na opt. Š. L. te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku''.

 

3.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4.              Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5.              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog K. B., odvjetnika M. K., branitelja optužene B. B., odvjetnika V. M., optuženog Š. L. te branitelja optuženog Š. L. , odvjetnika I. Š.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženi K. B. i optužena B. B. pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak  475. stavak 3. ZKP/08.).

 

6.              Žalbe državnog odvjetnika te optuženih K. B. i Š. L. su osnovane, a u povodu tih žalbi, po službenoj dužnosti po načelu beneficium cohaesionis (članak 479. ZKP/08.), ovaj je sud utvrdio da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženih K. B. i Š. L. od koristi i za optuženu B. B. koja nije podnijela žalbu u tom smislu. Žalbe optužene B. B. i oštećene C. B. d.d. u stečaju su bespredmetne.

 

7.              Branitelj optužene B. B. je u dopisu prije javne sjednice naveo da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten odlučivati o žalbama protiv pobijane presude jer je nadležan Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. To je ponovio i na javnoj sjednici. Takav prigovor nenadležnosti je neprihvatljiv jer u skladu s Odlukom i Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4658/2019. i U-I-4659/2019. od 3. studenoga 2020. (''Narodne novine'' broj 130/2020.) Visoki kazneni sud Republike Hrvatske započeo je s radom 1. siječnja 2021. Stoga, odluke o pravnim lijekovima izjavljenima protiv odluka iz nadležnosti županijskih sudova donesenih do početka rada Visokog kaznenog suda (31. prosinca 2020.) donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske i to prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda. Naime, prema prirodi stvari, Visoki kazneni sud nije mogao odlučivati o pravnim lijekovima prije nego što je prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske počeo s radom. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske mjerodavan odlučivati o žalbama na prvostupanjske presude županijskih sudova koje su donesene prije početka rada Visokog kaznenog suda, a to se odnosi i na ovaj predmet. 

 

8.              Optuženi Š. L. u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19. Navodi da je prvostupanjski sud protivno članku 420. stavku 3. ZKP/08-19 ''odbio izvesti dokaz čitanjem i pregledom Osvrta i mišljenja na Vještva'' (misli se na vještačenja). Iz stanja spisa proizlazi da je riječ o privatnoj ispravi koju je pribavila obrana radi pripreme te ispitivanja i osporavanja financijskog-knjigovodstvenog vještačenja koje je provedeno po nalogu suda. Žalitelj tvrdi da mu je prvostupanjski sud ''zabranio da postavlja pitanja i odgovore u odnosu na cjelokupno vještvo vještaka L., a jednako tako i u odnosu na vještaka K.. Time je, smatra žalitelj, prvostupanjski sud povrijedio načelo kontradiktornosti iz članka 319. ZKP/08-19. Žalitelj smatra da je time povrijeđeno ustavnopravno i konvencijskopravno pravo na pravično suđenje te načelo jednakosti oružja koje je inače i sastavnica načela pravičnosti. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

 

8.1.              Najprije treba navesti da je rasprava nakon koje je donesena pobijana presuda započela 11. listopada 2019. (list 3226 spisa). Nastavljena je 7. i 8. studenoga 2019. (listovi 3333 i 3345 spisa), zatim 29. studenoga 2019. (list 3523 spisa), a završena je 24. siječnja 2020. (list 3543 spisa) kada je donesena i pobijana presuda.

 

8.2.               Na drugoj stranici zapisnika s rasprave od 24. siječnja 2020. stoji: ''Prihvaća se prijedlog obrane pa se vrši uvid u navedeni osvrt vještaka S. K.. Izričaj ''vrši uvid'' je nejasan. Tu je privatnu ispravu pravilnom primjenom zakona prvostupanjski sud trebao pročitati ili pregledati (članak 430. u vezi s člankom 329. stavkom 3. ZKP/08.). Upravo tako je prvostupanjski sud postupao u odnosu na zapisnike o ispitivanjima svjedoka (koje je čitao) i u odnosu na ostalu dokumentaciju (koju je čitao ili pregledavao). No, bez obzira na nejasni izričaj, očito je da je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog obrane i privatnu ispravu uvrstio u dokaze. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz nego je upravo suprotno. Uostalom, to je jasno i iz obrazloženja pobijane presude u kojem stoji da je tijekom dokaznog postupka ''izvršen uvid u osvrt'' (stranica 28 pobijane presude, prvi odlomak odozgo).

 

8.2.              Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud zabranio postavljanja pitanja i odgovore u odnosu na cjelokupno financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Nijedan zapisnik s rasprave (odlomak 8.1.) nema takvu zabranu. Doduše, takva je zabrana izrečena na prethodnoj raspravi 17. lipnja 2019. (list 3134), ali na toj raspravi nije donesena presuda. No, rasprava nakon koje je donesena presuda počela je iznova 11. listopada 2019. te su svi dokazi izvedeni iznova, uključujući i višekratna očitovanja sudskih vještaka na mnogobrojne prigovore obrana. Veći broj tih prigovora obrana optuženog Š. L. iznijela je očito na temelju privatne isprave (Osvrta) koju je sud izveo kao dokaz tijekom rasprave nakon koje je donesena presuda. Prema tome, žalbeni navodi optuženog Š. L. u ovom dijelu nisu osnovani pa nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja ni načelo pravičnosti.

 

9.              Optuženi Š. L. u žalbi navodi i da je počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08-19 jer ''za provođenje izuzetno složenog vještačenja nije određena stručna ustanova ili državno tijelo'', a to je trebalo prema članku 309. ZKP/08-19. No, žalitelj nije u pravu.

 

9.1.              Prema članku 309. ZKP/08-19, kao i prema članku 309. ZKP/08., određene vrste vještačenja mogu se povjeriti ustanovi ili državnom tijelu ako za to potrebno vještačenje postoji ustanova ili državno tijelo. Zakonski je izričaj da se takvo vještačenje ''u pravilu'' povjerava ustanovi ili državnom tijelu. Prema tome, povjeravanje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ustanovi ili državnom tijelu nije zakonska obveza nego mogućnost. Prvostupanjski je sud u ovom predmetu vještačenja povjerio dvojici sudskih vještaka koji su usuglasili nalaze i mišljenja. Obrazložio je zašto nije potrebno dodatno vještačenje i ti su razlozi za sada prihvatljivi. Zato nije počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj neosnovano upire. 

 

 

10.               No, u pravu su državni odvjetnik, optuženi K. B. i optuženi Š. L. kada u žalbi tvrde da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19 jer je izreka presuda proturječna razlozima presude. Također su u pravu kada navode da u odnosu na odlučne činjenice postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava. U pravu je i optuženi Š. L. koji u žalbi navodi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Zbog svega toga se pobijana presuda ne može ispitati.

 

10.1.               Naime, iz činjeničnih opisa kaznenih djela za koja je optuženi Š. L. proglašen krivim (točka I. II. i III. izreke pobijane presude) jasno je da je prvostupanjski sud utvrdio da su kaznenim djelom iz točke I. optuženi Š. L., optuženi K. B. i optužena B. B. na štetu C. B. d.d. u stečaju pribavili protupravnu materijalnu dobit B.-u d.o.o. i to najmanje 8.782.580,96 kuna. Također je iz činjeničnog opisa jasno da su kaznenim djelom iz točke II. na štetu C. B. d.d. u stečaju u korist optužene B. B. pribavili protupravnu materijalnu dobit 1.877.691,51 kunu, a u korist K. B. 5.245.558,83 kune. Konačno, kaznenim djelom iz točke III. optuženi Š. L. i optužena B. B. na štetu C. B. d.d. u stečaju pribavili su materijalnu dobit B. e. d.o.o. i to 2.772.000,00 kuna. Sve to državni odvjetnik pravilno ističe u žalbi. 

 

10.2.               Nadalje, u razlozima presude prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz točke I. navodi da je optuženi Š. L. oštećenoj banci prouzročio štetu (34. stranica, drugi i četvrti odlomak). Također prvostupanjski sud navodi u odnosu na kazneno djelo iz točke II. navodi da je ponašanjem optuženog Š. L. oštećenoj banci pričinjena šteta (35. stranica prvi odlomak). Jednako tako, prvostupanjski sud navodi da je u odnosu na kazneno djelo iz točke III. nastupila šteta za oštećenu banku i u kojem iznosu (35. stranica, peti odlomak). Usprkos na više mjesta opisanoj visini štete, prvostupanjski sud u odluci o imovinskopravnom zahtjevu izrijekom navodi da je imovinskopravni zahtjev u odnosu na optuženog Š. L. ''vezan za utvrđivanje visine štete, a koji je u ovom kaznenom postupku nemoguće utvrditi''. To je proturječje unutar izreke, a unutar obrazloženja pobijane presude, jer najprije navodi da je nastupila šteta, a potom u obrazloženju odluke o imovinskopravnom zahtjevu postavljenom u odnosu na optuženog Š. L. navodi da je štetu nemoguće utvrditi. Ta proturječja u obrazloženju čine pobijanu presudu nepodobnu za ispitivanje. Time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. 

 

11.               Nadalje, u pravu su i optuženi K. B. i optuženi Š. L. kada u žalbi navode da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su znatno proturječni. 

 

11.1.               Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da se visina štete iz sve tri točke izreke odnosi na glavnicu i kamate. Prilikom obrazlaganja odluke prvostupanjski sud navodi da je utvrdio da se šteta sastoji od visine ''odobrenog kredita i ugovorene kamate'' (37. stranica, četvrti odlomak). Zatim prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz točke I. navodi da ''po tom kreditu odobrenom na iznos od 7.5 milijuna kuna, glavnica nije umanjena jer da se dio kredita uplaćivao za kamate na taj kredit pa je glavnica ostala ista'' te je na isti način izvršen i obračun nastale štete u odnosu na kredite iz točke II. izreke, uz odbitak mogućnosti naplate od 30 % iz kolaterala. To bi za optuženu B. B. iznosilo 1.787.691,51 kuna, a za optuženog K. B. 5.245.558,83 kuna (ukupno je to 7.033.250,34 kuna). Također prvostupanjski sud navodi da su ''sredstva upotrijebljena za podmirenje ranijih kredita pravnim osobama'' (stranica 38, prvi odlomak). Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je ''na isti način kod kaznenog djela pod točkom III. izreke utvrđena šteta u iznosu od 2.772.000,00 kuna'', a i za ovaj kredit utvrđuje da je ''odobreni iznos upotrijebljen za zatvaranje prethodno odobrenog kredita u iznosu 2.300.000,00 kuna'' (stranica 35., četvrti odlomak).

 

11.2.               S pravom optuženi Š. L. u žalbi tvrdi da je istaknuta postupovna povreda u pobijanoj presudi ostvarena u dijelu obrazloženja u kojem prvostupanjski sud iznosi razloge kojima se rukovodio prilikom utvrđivanja sporne činjenice – utvrđenja visine štete u odnosu na kazneno djelo iz točke I. izreke. Naime, prvostupanjski sud u odnosu na to kazneno djelo navodi da su ''vještaci odgovorili da pregledom knjigovodstvene kartice tog konta proizlazi da glavnica za taj kredit nije umanjena i ne iznosi 5.827.000,00 kuna jer da se taj dio kredita, kako to proizlazi iz konto kartice, uplaćivalo za kamate na taj kredit, tako da glavnica nije otplaćena'', uz šturo obrazloženje da je ''sud u cijelosti prihvatio taj dio nalaza i mišljenja vještaka'' i utvrdio da banka u odnosu na ovo kazneno djelo trpi štetu u visini 8.782.580,96 kuna.

 

11.3.               No, na raspravi 17. lipnja 2019. (list 3134) vještak V. K. naveo je da postoji odluka o odobrenju prolongata (produženje roka) za 5.827.074,61 kunu i u prijedlogu stručnih službi postoji obveza po navedenom kreditu u tom iznosu, a da se nigdje ne navodi da postoje obveze i po kamatama. Svjedokinja A. Č., stečajna upraviteljica oštećene C. B. d.d. u stečaju, na raspravi 8. studenog 2019. iskazala je da u odnosu na ovo kazneno djelo stanje duga po glavnici iznosi cca 5.800.000,00 kuna da bi potom na istoj raspravi iskazala da je iznos 1.419.000,00 kuna plaćen na ime glavnice pa je time umanjen iznos glavnice (listovi 3345 i 3346 spisa). Nakon toga je sudski vještak V. K. u dopuni svog nalaza i mišljenja (list 3516) odluku o tome je li došlo do umanjena glavnice ili ne prepustio sudu. Međutim, očito je da su u tom dijelu obrazloženja prvostupanjske presude u cijelosti izostali razlozi o odlučnim činjenicama o točnoj visini glavnice i s tim u vezi o visini štete. Nije naime jasno ulaze li i kamate u iznos protupravno pribavljene imovinske koristi u odnosu na svaki kredit te ulaze li kamate u visinu štete. S tim u vezi, ako kamate ulaze u imovinsku korist i u štetu, onda za to trebaju biti dani razlozi, kao i za situaciju ako kamate ne ulaze u korist i štetu. No, o tome su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi, zbog čega također nije moguće ispitati je, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

11.4.               Osim toga, u cijelosti su izostali i razlozi o zaključcima prvostupanjskog suda da je ostvarena protupravna materijalna dobit na štetu oštećene banke s obzirom na utvrđenja da u odnosu na točke II. i III. nije riječ o novom kreditiranju nego o zatvaranju kredita koji je opisan u točki I. izreke. Izostali su i razlozi zašto prvostupanjski sud smatra da kamata povećava imovinu trgovačkih društava za koja utvrđuje da su pribavili protupravnu materijalnu dobit (točka I. i III. izreke) te imovinu optuženog K. B. i optužene B. B. (točka II. izreke, vidi i prethodni odlomak). S obzirom na to da visina štete u odnosu na kaznena djela iz svake točke izreke predstavlja odlučnu činjenicu, to se u izostanku razloga o tome pobijana presude ne može ispitati.

 

11.5.               Nadalje, u odnosu na kazneno djelo pod točkom II. izreke optuženici su proglašeni krivim da su B. B. pribavili protupravnu imovinsku korist 1.877.691,51 kunu, a K. B. 5.245.558,83 kune, dakle ukupno 7.123.250,34 kuna. Prvostupanjski sud u razlozima u točki II. izreke navodi da za optuženu B. B. protupravna imovinska korist iznosi 1.787.691,51 kuna, a za optuženog K. B. 5.245.558,83 kuna, dakle ukupno je to 7.033.250,34 kuna (stranica 38., prvi odlomak). Iz nalaza i mišljenje sudskih vještaka V. K. i Đ. L. koje prvostupanjski sud prihvaća proizlazi da su s obzirom na procjenu vrijednosti založenih nekretnina izvršili umanjenje za već opterećeni dio pa uz korektivni faktor od 10 % oštećena banka trpi štetu u odnosu na točku II. izreke 6.613.414,95 (4.300.000,00 kuna po osnovi glavnice, a 2.313.414,85 kuna po osnovi kamata, list 3031 i list 3134). Time je također došlo do proturječja između izreke i razloga presude. Naime, u odnosu na odlučne činjenice (visinu štete) postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava. Naime, ukupni iznos protupravne imovinske koristi drukčiji je od ukupnog iznosa štete. Čak i ako se od ukupnog iznosa protupravne koristi (7.033.250,34 kuna) oduzme korektivni faktor 10 % ne dobije se 6.613.414,95 koji iznos prvostupanjski sud utvrđuje kao štetu, nego 6.329.925,31 kuna. Razlozi za te razlike u pobijanoj presudi nisu navedeni.  

 

11.6.               Daljnje proturječje između izreke i razloga presude, kako to osnovano u žalbi ističe optuženi Š. L., očituje se u činjenici da je optuženi Š. L. proglašen krivim (točka I. izreke) da ''…nije pravovremeno poduzeo radnje radi uknjižbe hipoteke i osigurao naplatu plasmana…protivno dobroj bankarskoj praksi i interesima C. B. d.d. ne poduzima nikakve radnje radi naplate potraživanja banke.'' No, u razlozima presude prvostupanjski sud navodi da je ''prijedlog za uknjižbu sporazuma o zasnivanju založnog prava poslala firma B.…pa je očito da je to bio propust banke''. No, zatim prvostupanjski ''sud zaključuje da je upravo za to odgovoran optuženi Š. L., koji se po svojoj funkciji predsjednika uprave i kreditnog odbora trebao brinuti da se i taj moment uredno obavi, a što nije učinjeno''. Iz pobijane presude dakle nije jasno zašto je optuženi Š. L. odgovoran za prijedlog za uknjižbu koji je poslala firma B., a nije jasno što točno je optuženi Š. L. trebao napraviti da osigura uknjižbu hipoteke ako je prijedlog za uknjižbu poslala firma B.. 

 

11.7.               Stoga, pravilno tvrde državni odvjetnik, optuženi Š. L. i optuženi K. B. da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava u odnosu na odlučne činjenice te su izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Iz navedenih razloga pobijana presuda se ne može ispitati.

 

12.               S obzirom na navedeno, a zbog razloga koje ističu u žalbama državni odvjetnik te optuženici K. B. i Š. L., trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Budući da je razlog zbog kojeg je presuda ukinuta od koristi i za optuženu B. B., koja se u inkriminacijama iz točke I., II, i III. tereti kao poticatelj, to je po načelu beneficium cohaesionis (članak 479. ZKP/08.) pobijanu presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i u odnosu na optuženu B. B. koja je podnijela žalbu i zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, ali ne dajući žalbene razloge kao državni odvjetnik i ostali optuženici čije su žalbe osnovane.

 

13.               U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i izbjeći pogreške na koje je upozoren ovom odlukom. Izvest će potrebne dokaze koje će razložno raščlaniti te donijeti novu odluku koju će pravilno obrazložiti. Pritom će obratiti pažnju na to da s internim aktima oštećenika kojima raspolaže sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja, trebaju biti upoznate i stranke kako bi ih imale mogućnost osporavati i propitkivati. Ako optuženike proglasi krivim, prvostupanjski će sud obratiti pozornost na pravilno utvrđivanje normativnih akata i vremena njihova važenja za svaki dio inkriminiranog razdoblja kao i na obrazlaganje odluke o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu.

 

14.               Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjska je presuda ukinuta u cijelosti pa je žalba optužene B. B. te oštećene C. B. d.d. u stečaju u cijelosti bespredmetna.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.