- 1 -              III Kr 138/2022-7

Broj: III Kr 138/2022-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. G. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2022. broj K-64/2022-8 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. lipnja 2022. broj Kž-220/2022-4, u sjednici održanoj 18. siječnja 2023. i 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog S. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2022. broj K-64/2022-8 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. lipnja 2022. broj Kž-220/2022-8 S. G. proglašen je krivim zbog počinjenog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. KZ/11. te je temeljem članka 227. stavka 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku G. J. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava okrivljenika na obranu i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači drugostupanjsku odluku na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te da se uz primjenu čl. 56. Kaznenog zakona okrivljeniku izrekne uvjetna osuda“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor 30. rujna 2022. pod brojem Ksm-DO-161/2022-4 s mišljenjem da je zahtjev neosnovan. 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

6. Osuđenik tvrdi da je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ističući da je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo kako je „prvostupanjski sud od olakotnog cijenio i činjenicu da je optuženik izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu uzrokovao smrt jedne osobe (žrtve T. K.)“, iako prvostupanjski sud u svojoj presudi nije utvrdio olakotnim smrt žrtve T. K.. Smatra da je zbog toga odluka drugostupanjskog suda nerazumljiva i proturječna stanju u spisu pa da je time sud drugog stupnja počinio postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Također smatra da su i navodi kojima drugostupanjski sud obrazlaže preinačenje prvostupanjske presude u pogledu odluke o kazni nejasni i proturječni zakonskim odredbama pa je i na taj način, po mišljenju podnositelja zahtjeva, počinjena ova postupovna povreda.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama osuđenika, nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku na koju u ovom dijelu zahtjeva upire podnositelj zahtjeva. Naime, iako je u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je drugostupanjski sud u svojoj odluci pogrešno konstatirao kako je prvostupanjski sud olakotnim cijenio i činjenicu da je optuženik, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, uzrokovao smrt jedne osobe (žrtve T. K.), navedena pogreška nije od utjecaja na jasnoću i razumljivost odluke drugostupanjskog suda koja se odnosi na preinačenu odluku o kazni. U tom pogledu je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, ocijenivši žalbene razloge državnog odvjetnika, dao jasne, razumljive i dostatne razloge zbog kojih je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni (stranica 2., točke 6., 6.1. i 6.2. obrazloženja). Slijedom navedenog, na taj način ne samo da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, na koju u ovom dijelu ukazuje podnositelj zahtjeva, već je sud drugog stupnja u cijelosti postupio i u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08., kojom je izričito propisano da drugostupanjski sud, u obrazloženju presude odnosno rješenja, treba ocijeniti iznesene žalbene razloge, a što je u ovom konkretnom slučaju i učinjeno. 

7. Također nije u pravu je osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku u dijelu u kojem se navodi da na sjednici drugostupanjskog vijeća, uz žalbu državnog odvjetnika, nisu razmatrani i navodi iz odgovora na žalbu tadašnjeg optuženika. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, podnositelj zahtjeva tvrdi kako je drugostupanjski sud prilikom odluke o žalbi nadležnog državnog odvjetnika razmatrao samo žalbene navode ovlaštenog tužitelja, dok nije razmatrao navode optuženika iz podnesenog odgovora na žalbu, a time da je postupio protivno odredbi članka 475. stavka 2. ZKP/08. pa da je uslijed toga, po njegovom mišljenju, optuženiku povrijeđeno i pravo na obranu.

7.1. Međutim, iako je člankom 475. stavkom 2. ZKP/08. doista propisano da sjednica vijeća počinje izlaganjem žalbe i odgovora na žalbu, s time da stranka koja je prisutna na sjednici osobno izlaže najvažnije dijelove žalbe i odgovora na žalbu, podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da je isto tako odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08. decidirano navedeno kako u obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostupanjski sud treba ocijeniti „žalbene razloge i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti“. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi kako je drugostupanjsko vijeće razmatralo izjavljenu žalbu nadležnog državnog odvjetnika (stranica 1., točka 2. obrazloženja), dok tom prigodom nije razmatran odgovor na žalbu, već je samo konstatirano kako odgovor na žalbu nije podnesen (stranica 1., točka 3. obrazloženja). S druge strane iz spisa predmeta proizlazi da je u ovom kaznenom predmetu žalba općinskog državnog odvjetnika dostavljena optuženiku i njegovom branitelju te ju je optuženik zaprimio  28. ožujka 2022., a njegov branitelj 11. travnja 2022. (list 282/b spisa predmeta), uz pouku da u roku od osam dana mogu podnijeti odgovore na žalbu. Spis predmeta je, povodom žalbe državnog odvjetnika na prvostupanjsku presudu, upućen drugostupanjskom sudu na nadležno odlučivanje 20. travnja 2022. (list 283 spisa predmeta), a nakon toga te nakon proteka zakonskog roka od osam dana na prvostupanjskom sudu je 28. travnja 2022. zaprimljen i pisani odgovor optuženika na žalbu općinskog državnog odvjetnika, koji je predan u poštanskom uredu preporučenom pošiljkom 27. travnja 2022. (list 285 spisa predmeta) i koji naknadno, do održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća (9. lipnja 2022.), nije bio dostavljen drugostupanjskom sudu.

7.2. Stoga, u situaciji kada je odgovor optuženika na žalbu općinskog državnog odvjetnika dostavljen sudu prvog stupnja nakon proteka zakonskog roka od osam dana i kada taj sud naknadno izvan zakonskog roka zaprimljeni odgovor nije proslijedio drugostupanjskom sudu te kada se uz to ima u vidu i odredba članka 487. stavka 1. ZKP/08., a koja izrijekom obvezuje drugostupanjski sud da se u obrazloženju svoje odluke (presude ili rješenja) očituje samo u odnosu na razloge istaknute u izjavljenoj žalbi, ne spominjući i ne propisujući pritom potrebu i obavezu odgovaranja na navode iz pravovremeno podnesenog odgovora na žalbu, tada, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu ostvarene povrede na koje se u ovom dijelu zahtjeva poziva osuđenik.

7.3. Naime, imajući u vidu sve naprijed izneseno, uslijed toga što na sjednici žalbenog vijeća nisu razmatrani i navodi iz odgovora na žalbu tadašnjeg optuženika, a koji je podnesen po njegovom branitelju izvan zakonom propisanog roka, te kada se ima u vidu obveza drugostupanjskog suda koja proizlazi iz odredbe članka 487. stavka 1. ZKP/08., tada u takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, nije došlo do povrede prava optuženika na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav). Istovremeno, na taj način nisu počinjene niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. i članka 475. stavka 2. ZKP/08., a koje povrede bi eventualno bile od utjecaja na tu drugostupanjsku presudu, kako to neosnovano tvrdi podnositelj zahtjeva.

8. Slijedom izloženog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. ožujka 2023.