- 1 -              Rev 621/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 621/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. P. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u S., protiv ovršenika zavod…, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. B., dipl. iur., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-193/2021-3 od 14. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-257/2020-5 od 17. veljače 2021., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija ovršenika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je na temelju ovršne isprave, rješenja tuženika Klasa: 141-02/17-01/03484493564 od 20. ožujka 2018., ovrha na novčanim tražbinama ovršenika radi naplate iznosa od 175.505,03 kn s zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u dijelu kojim je određena predložena ovrha i odlučeno da će se prijenos radi naplate izvršiti i prije pravomoćnosti tog rješenja (toč. I. izreke), odbijena je i žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje u dijelu odluke o visini ovršnog troška u iznosu od 8.323,75 kn (toč. II. izreke), te ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava žalbe ni odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3689/2021-2 od 9. veljače 2022. dopuštena je revizija ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-193/2021-4 od 14. travnja 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-24/2019 od 11. veljače 2020. radi pravnog pitanja:

 

„Je li rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim se osiguraniku priznaje pravo na invalidsku mirovinu bez potvrde ovršnosti podobno za ovrhu?“,

 

uz obrazloženje da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (suprotno pravno shvaćanje sadržano je u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-1452/2017-2 od 5. lipnja 2017.).

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pravnog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske odluke i odbaci prijedlog za ovrhu.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija ovršenika nije osnovana.

 

7. Predmet postupka je provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom i to rješenjem zavoda (dalje: zavod) od 20. ožujka 2018., pravomoćnim dana 30. travnja 2018.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je rješenjem zavoda Klasa: … 4 od 20. ožujka 2018. ovrhovoditelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, određena je isplata mirovine i njena visina te da će mirovinu isplaćivati zavod iz sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske mjesečno unatrag, uz obračun isplaćenih svota prema rješenju od 2. lipnja 2009.,

 

- da je rješenje zavoda postalo pravomoćno 30. travnja 2018. a u izreci rješenja navedeno je da „žalba ne odgađa izvršenje“,

 

- da je tuženik postupao po tom rješenju ali nije u cijelosti isplatio dospjele iznose.

 

9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi što je prihvatio i drugostupanjski sud navodeći da rješenje zavoda predstavlja ovršnu ispravu prema odredbi čl. 23. toč. 4. OZ i da isto sadrži naznaku vjerovnika i dužnika, te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (čl. 29. st. 1. OZ).

 

10. Vijeće revizijskog suda ocjenjuje da, obzirom da zakonom nije drugačije određeno, rješenje zavoda za koje se može zaključiti da glasi na ispunjenje novčane obveze i koje je doneseno u upravnom postupku priznavanja prava na mirovinu i određivanja visine iznosa mirovine, predstavlja ovršnu ispravu iz odredbe čl. 23. toč. 4. OZ te da se na temelju istog može donijeti rješenje o ovrsi.

 

11. Prema odredbi čl. 25. st. 4. OZ, odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak, a st. 6. da će se ovrha odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu.

 

12. S druge strane, odredba čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 - dalje: ZOUP) propisuje da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe, a odredba čl. 98. st. 4. ZOUP propisuje da se u posebnoj točki izreke rješenja može navesti da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, kao što je to ovdje slučaj. Nadalje, prema odredbi čl. 137. st. 3. ZOUP, rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.

 

13. Prema stavu ovog suda, budući da rješenje zavoda od 20. ožujka 2018. sadrži potvrdu pravomoćnosti te da je u izreci određeno da žalba ne zadržava izvršenje što je sukladno odredbi čl. 133. st. 2. i čl. 98. st. 4. ZOUP, koje odredbe se imaju primijeniti prema odredbi čl. 25. st. 4. OZ, proizlazi da je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojim se osiguraniku priznaje pravo na invalidsku mirovinu (i određuje njena isplata) a koje ne sadrži potvrdu ovršnosti ali sadrži određenje da žalba ne zadržava izvršenje i koje sadrži potvrdu pravomoćnosti, podobno za ovrhu, pa je u navedenom pravnom shvaćanju sadržan i odgovor na postavljeno pitanje.

 

14. Prema odredbi čl. 291. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, dok ostali revizijski navodi a posebice oni koji se odnose na osporavanje visine tražbine, predstavljaju žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. do 11. OZ, za koje je predviđeno postupanje suda u odredbi čl. 52. OZ i stoga nisu relevantni u ovom stadiju postupka.

 

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.