- 1 -              Rev 959/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 959/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. F., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. K. iz Z., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B. K. d.o.o. Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. F., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i umješača protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-382/2018-2 od 17. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-320/14-25 od 13. listopada 2017., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja i umješača odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja obvezana je tuženica isplatiti, umjesto tužitelju, umješaču iznos od 264.762,00 kn s zakonskim zateznim kamatama na iznos od 123.183,24 kn od 4. srpnja 2013. do isplate (toč. I. izreke), nadalje, obvezana je naknaditi, umjesto tužitelju, umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 32.491,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od 13. listopada 2017. do isplate (toč. II. izreke), te umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od 13. listopada 2017. do isplate (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i tužbeni zahtjev odbijen (toč. 1. izreke) uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženici u iznosu od 22.500,00 kn (toč. 2. izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3888/2020-2 od 25. kolovoza 2021., tužitelju i umješaču je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda, zbog pitanja:

 

„Je li tužitelj koji tijekom parničnog postupka otuđi stvar ili pravo o kojem se postupak vodi ovlašten odnosno dužan uskladiti svoje procesnopravno ponašanje s novonastalom materijalnopravnom situacijom tako da ispunjenje traži u korist osobe kojoj je tu stvar ili pravo otuđio?“,

 

uz obrazloženje da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema dovoljno pravno relevantne prakse revizijskog suda, zbog čega u praksi postoje određene nedoumice, pa je dopuštena revizija radi razvoja prava kroz sudsku praksu.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj i umješač su podnijeli reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači nižestupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženica osporava navode i predlaže istu odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tužitelja i umješača nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova nastalih korištenjem A. E...

 

8. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena pa, shodno tomu, iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da dugovanje po A. E. ... korisnika M. G. iznosi 264.762,00 kn od čega s naslova glavnice iznos od 123.183,24 kn,

 

- da je tuženica Izjavom od 20. studenoga 2007. preuzela u cijelosti dugovanje po ... i s tim u vezi nastale sudske troškove, a suglasila se da joj se usteže od plaće mjesečno iznos od po 1.500,00 kn,

 

- da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji plasmana br. 2015-162 od 26. listopada 2015. ustupio umješaču sva svoja potraživanja iz portfelja teško naplativih plasmana koji su utuženi i za koje su u tijeku dugogodišnji prisilni postupci naplate sa stanjem na dan 30. rujna 2015., među njima i predmetno potraživanje,

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. siječnja 2014.,

 

- da se tuženica usprotivila stupanju cesionara u parnicu umjesto tužitelja pa je tužitelj objektivno preinačio tužbu na način kao u izreci prvostupanjske odluke, a cesionar se umiješao u parnicu na strani tužitelja.

 

9. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužitelj uskladio svoj zahtjev s novonastalom materijalnopravnom situacijom na način da je izvršio objektivnu preinaku tužbe i zahtijevao da tuženica, koja je pristupila dugu svog supruga (čl. 101. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO), utuženo potraživanje isplati trećoj osobi na koju je preneseno potraživanje, ovdje umješaču, a pozivom na odredbu čl. 195. st. 1. ZPP kojom je propisano da, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, te da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

 

10. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu navodeći da je, sukladno odredbi čl. 80. ZOO, tražbina tužitelja kao dosadašnjeg vjerovnika prešla na umješača kao novoga vjerovnika pa da je tužitelj prestao biti vjerovnik tuženice, slijedom čega, pozivom na odredbe čl. 84. i čl. 164. st. 1. ZOO, pravo tražiti ispunjenje tražbine nakon učinjene cesije pripada samo umješaču kao novom vjerovniku. Nadalje, taj sud smatra da procesnom odredbom čl. 195. st. 1. ZPP nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla i da se materijalnopravna sukcesija uzima u obzir kod donošenja meritorne odluke o tužbenom zahtjevu.

 

11. Revidenti u reviziji osporavaju pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno se pozivajući na sudske odluke na koje su se pozivali u prijedlogu za dopuštenje revizije; međutim, njihov prijedlog nije prihvaćen iz razloga jer da praksa viših sudova nije jedinstvena već radi važnosti pravnog pitanja za razvoj prava u sudskoj praksi. Imajući u vidu postavljeno pitanje, prije svega je za ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na III. sjednici od 14. rujna 2020. koje glasi:

 

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo."

 

12. Ovaj revizijski sud ostaje u cijelosti kod iznesenog pravnog shvaćanja, te je u njemu sadržan i odgovor na postavljeno pravno pitanje (u tom smislu i Rev 315/2021-2 od 31. ožujka 2021. i Revd 3456/2021-2 od 16. studenoga 2022.).

 

13. Naime, budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je umješač pravnim poslom (ugovorom o kupoprodaji plasmana) ovlastio tužitelja (cedenta) da u svoje ime a za račun umješača (cesionara) vodi predmetni parnični postupak, to proizlazi da je drugostupanjski sud pravilno odbio preinačeni tužbeni zahtjev.

 

14. Iz navedenog razloga, tužitelj koji je tijekom parničnog postupka otuđio predmetno potraživanje, nastalo po osnovi korištenja A. E. ... (dakle, otuđio stvar ili pravo o kojem se postupak vodi), nije bio ovlašten ni dužan uskladiti svoje procesnopravno ponašanje s novonastalom materijalnopravnom situacijom tako da ispunjenje traži u korist osobe kojoj je tu stvar ili pravo otuđio jer takvo njegovo pravo ili obveza ne proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji plasmana (ugovora o ustupu) niti se takvo što isticalo tijekom postupka.

 

15. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja i umješača odbiti kao neosnovanu.

 

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.

 

Zagreb, 14. ožujka 2023.