Poslovni broj: Kž-739/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kž-739/2022-3

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene J. P. B., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene J. P. B., podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja 10.K-2177/2021-25, od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

Odbija se žalba okrivljene J. P. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivom okrivljenu J. P. B. zbog počinjenja dva kaznena djela uvrede, iz članka 147. stavka 1. i 2., a kažnjiva po članku 147. stavku 2. KZ/11 te dva kaznena djela klevete opisana po članku 149. stavcima 1. i 2., a kažnjiva po članku 149. stavku 2. KZ/11 te joj je, za počinjena kaznena djela, prethodno utvrdio pojedinačne kazne, i to za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude, na temelju članka 149. stavka 2., u vezi s člankom 42. KZ/11, novčanu kaznu u iznosu od 80 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 40,00 kuna, što ukupno iznosi 3.200,00 kuna, za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, na temelju članka 149. stavka 2., u vezi s člankom 42. KZ/11, novčanu kaznu u iznosu od 200 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 40,00 kuna, što ukupno iznosi 8.000,00 kuna, za kazneno djelo opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude, na temelju članka 147. stavka 1., u vezi s člankom 42. KZ/11, novčanu kaznu u iznosu od 40 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 40,00 kuna, što ukupno iznosi 1.600,00 kuna te za kazneno djelo opisano pod točkom 4. izreke pobijane presude, na temelju članka 149. stavka 1., u vezi s člankom 42. KZ/11, novčanu kaznu u iznosu od 100 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 40,00 kuna, što ukupno iznosi 4.000,00 kuna. Nakon toga, na temelju članka 51., u vezi s člankom 42. KZ/11, okrivljena J. P. B. je osuđena na jedinstvenu novčanu kaznu, u iznosu od 390 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 40,00 kuna, što ukupno iznosi 15.600,00 kuna, nakon čega joj je, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te se jedinstvena novčana kazna na koju je okrivljena J. P. B. osuđena neće naplatiti, ako ona u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11, određeno je da okrivljena, u slučaju opoziva uvjetne osude, je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11, određeno je da, ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, će se ista naplatiti prisilno, putem ovlaštene institucije, sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne bude mogla naplatiti niti prisilno, u roku od 3 (tri) mjeseca da će sud, uz pristanak osuđene, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, određeno je da će se novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti kaznom zatvora.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena J. P. B. obvezana je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 kuna te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, na ime provedenog sudsko medicinskog vještačenja, u ukupnom iznosu od 1.640,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude kao i nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke punomoćnice privatne tužiteljice, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela okrivljena J. P. B. osobno, bez navođenja žalbenih osnova po kojima se prvostupanjska presuda pobija, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine.

 

3. Odgovor na žalbu okrivljene podnijela je privatna tužiteljica M. S., po svojoj opunomoćenici K. A., odvjetnici u Z., s prijedlogom da žalbeni sud odbije žalbu okrivljene kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba okrivljene J. P. B. je neosnovana.

 

5. U žalbi okrivljene se ističe kako prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije uvažio jasne i precizne upute iz rješenja Županijskog suda u Splitu te da se nije očitovao na one stvari na koje je upozoren navedenim rješenjem, radi čega se predlaže ukidanje pobijane presude. Nadalje se ističe kako okrivljena ostaje kod toga da je javni interes propitivati lik i djelo, kao i vjerodostojnost javnih osoba, a u privitku presude je dostavljena i presuda Županijskog suda u Varaždinu, protiv okrivljene J. S. u povodu privatne tužbe privatne tužiteljice M. S., iz koje da je vidljiv lik, djelo i vjerodostojnost M. S. kao javne osobe.

 

6. Premda okrivljena u svojoj žalbi to nije izrekom navela, navod o tome da prvostupanjski sud nije postupio po vrlo jasnim i preciznim uputama iz rješenja ovog suda, kojim je ukinuta ranija presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, bi ustvari ukazivao da bi na taj način bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, s obzirom da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, budući da je upravo zbog tog razloga bila ukinuta ranija prvostupanjska presuda. Nije međutim u pravu okrivljena kada prvostupanjsku presudu pobija iz navedenog razloga, s obzirom da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u potpunosti postupio po uputi ovog drugostupanjskog suda iz ranijeg rješenja kojim je ukinuta prethodna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu te je o svim napucima iz ukidnog rješenja dao jasne i valjano obrazložene razloge.

 

6.2. Što se tiče eventualne primjene članka 148. a KZ/11, u odnosu na kaznena djela uvrede za koja se okrivljena tereti, za što je posebno ovaj sud u rješenju kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda, naglasio da je pitanje o kojem prvostupanjski sud mora dati jasne i uvjerljive razloge, za navesti je kako je prvostupanjski sud postupio u skladu s uputom ovog suda te je u točki 9.2. presude iznio vrlo detaljne, logične i valjano argumentirane razloge, zbog čega drži da ne dolazi u obzir primjena instituta isključenja protupravnosti kod kaznenog djela uvrede. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

7. U ostalom dijelu žalbe okrivljene, pobija se ustvari samo onaj dio prvostupanjske presude koji se odnosi na kaznena djela uvrede, dok se ni na koji način ne pobijaju utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na kaznena djela klevete, za koja je okrivljena proglašena krivom u točkama 2. i 4. izreke pobijane presude. Kod ovoga je nužno za napomenuti kako drugostupanjski sud presudu ispituje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz koje se pobija, a po službenoj dužnosti se ispituje samo u odnosu na povrede kaznenog postupka koji su izrekom navedene u članku 476. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 , 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZKP/08), kao i u pogledu povreda kaznenog zakona koje bi bile počinjene na štetu okrivljenika. S obzirom da okrivljena prvostupanjsku presudu nije pobijala u odnosu na kaznena djela klevete opisana pod točkama 2. i 4. izreke pobijane presude, to je ovaj drugostupanjski sud, što se tiče tih djela, prvostupanjsku presudu ispitao isključivo u dijelu u kojem je to dužan učiniti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

 

8. Naime, okrivljena je u svojoj žalbi navela samo to da ostaje kod toga da je javni interes propitivati lik, djelo i vjerodostojnost javnih osoba te je u potporu svojih navoda u privitku žalbe priložila navedenu presudu Županijskog suda u Varaždinu. Što se tiče pitanja javnog interesa ono je vezano isključivo za kazneno djelo uvrede, s obzirom na to da je člankom 148. a KZ/11 propisano isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede, ako je isto učinjeno u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga, u situaciji kada su ostvareni i drugi uvjeti propisani tim člankom. Dakle, kod kaznenog djela klevete pitanje isključenja protupravnosti niti ne dolazi u obzir.

 

9. Vezano za presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovnog broja 20. Kž-74/2020 od 16. ožujka 2022., za istaknuti je kako ta presuda nije primjenjiva na konkretnu pravnu situaciju u ovom predmetu. Naime, u postupku u kojem je donesena presuda koju je okrivljena priložila u svojoj žalbi, postupak je vođen zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, koja je bila objavljena u novinskom članku koji nije bio autoriziran na način propisan Zakonom o medijima i Kodeksom časti hrvatskih novinara, što nije bio slučaj u ovom kaznenom predmetu. Osim toga, drugostupanjski sud u navedenoj presudi se pitanjem kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11, bavio tek podredno, nakon što je zaključio da se ne radi o kaznenom djelu klevete, kako je postupanje okrivljene bilo pravno kvalificirano u privatnoj tužbi, ispitujući može li se činjenični opis kaznenog djela iz privatne tužbe, podvesti pod zakonski opis kaznenog djela uvrede. Stoga presuda iz tog predmeta, kako je već naprijed navedeno, nije pravno relevantna za situaciju kakva je u ovom kaznenom postupku.

 

10. Što se pak tiče javnog interesa na kojeg se okrivljena poziva u svojoj žalbi, za istaknuti je kako je člankom 148. a KZ/11, kojim je regulirano isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede, propisano da nema kaznenog djela iz članka 147. KZ/11, ako je počinitelj njegova obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom, književnom, umjetničkog djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga. Dakle, da bi se moglo raditi o isključenju protupravnosti za kazneno djelo uvrede, nije dostatno da je to učinjeno u javnom interesu, već je nužno da je uvreda koja je iznesena u "javnom interesu" objavljena u jednom od zakonom propisanih oblika djelovanja, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Naime, okrivljena je uvrede o privatnoj tužiteljici iznijela u svojoj privatnoj e-mail prepisci, koja se ne može smatrati znanstvenim, stručnim, književnim ili umjetničkim djelom niti javnom informacijom, kao ni obavljanjem dužnosti propisane zakonom, a također ni političkom ili drugom javnom ili društvenom djelatnosti, odnosno novinarskom poslu ili obrani nekog prava. Naime, samo u toj situaciji je, uz uvjet da je uvreda učinjena u "javnom interesu", može doći do isključenja protupravnosti za kazneno djelo uvrede. U konkretnom slučaju očito je da nedostaje onaj potrebni, zakonom propisani oblik djelovanja u kojem bi uvreda bila izrečena, da bi se okrivljena mogla pozvati na odredbu članka 148. a KZ/11. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona na njenu štetu.

 

11. Okrivljena prvostupanjsku presudu nije pobijala zbog žalbene osnove odluke o kazni, međutim, kako je presudu pobijala zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona na njenu štetu, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno članku 478. ZKP/08, postupio kao da takva žalba postoji. Stoga je prvostupanjska presuda ispitana i u pogledu odluke o kazneno pravnoj sankciji te je u tom smislu utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Tako je prvostupanjski sud pravilno kao olakotne okolnosti cijenio da je okrivljena do sada neosuđivana osoba i da se radi o osobi starije životne dobi, čije je ponašanje do sada bilo u potpunosti usklađeno s društvenim normama te da je udata i majka dvoje djece, dok otegotnih okolnosti nije našao. S obzirom da su za kaznena djela uvrede i klevete zakonom propisane samo novčane kazne, to je prvostupanjski sud pravilno takvu kaznu i odabrao, pri čemu se iznosi pojedinačno utvrđenih novčanih kazni za svako pojedino djelo ukazuju u potpunosti primjerenim svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela. Isto tako i jedinstvena novčana kazna od 390 dnevnih iznosa prilagođena je adekvatno stupnju krivnje okrivljene, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljene, pri čemu je posebno za istaknuti da je prvostupanjski sud u točki 17.3. presude detaljno obrazložio kako je došao do visine dnevnog iznosa za okrivljenu u iznosu od 40,00 kuna, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto tako, po ocjeni ovog suda osnovano je prvostupanjski sud, na temelju članka 56. KZ/11, prema okrivljenoj izrekao uvjetnu osudu, na način da se novčana kazna na koju je okrivljena osuđena neće naplatiti, ako ona, u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine, ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je i ovog suda da će se uvjetnom novčanom kaznom, kao svojevrsnim upozorenjem uz prijetnju sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će se i takvom sankcijom izraziti društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

 

12. Stoga kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljene sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Split, 14. ožujka 2023.