1                                           Poslovni broj: UsI-1064/22-20

                      

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje              Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. L. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon održane usmene i javne rasprave, 14. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03376421288, URBROJ: 341-99-05/3-21-8393, broj spisa: 754190 od 28. veljače 2022.

              II Poništava se rješenje zavoda, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/21-01/03376421288, URBROJ: 341-25-05/3-21-92938, broj spisa: 348933 od 25. listopada 2021.

III Tužiteljici se priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, zbog bolesti, počevši od 8. rujna 2021., s time da tužiteljica može u punom radnom vremenu raditi na svim poslovima na kojima nije potrebno uredno vidno polje, dizanje teških tereta i rad u prisilnim položajima tijela, može raditi administrativne poslove sa slobodnim ritmom rada, raditi na kompjuteru, raditi poslove pakiranja kutija ili predmeta manjih težina u kutije, posluživati obroke u poznatom prostoru i povremeno brinuti o starijim osobama u poznatim prostorima, te uz prilagodbu može uz slobodan ritam rada raditi i poslove za koje je školovana, jer ima sačuvanu vidnu oštrinu, a kontrolni pregled je potrebno obaviti u roku od 3 godine, tj. najkasnije 8. rujna 2024.

              IV Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje kojim se utvrđuje pripadajući iznos mirovine.

              V Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora za provedeno vještačenje u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kn (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa / dvijetisuće kuna) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03376421288, URBROJ: 341-99-05/3-21-8393, broj spisa: 754190 od 28. veljače 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja zavoda, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/21-01/03376421288, URBROJ: 341-25-05/3-21-92938, broj spisa: 348933 od 25. listopada 2021. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

                     2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je njen zadnji posao bio posao njegovateljice, a koji više nije u mogućnosti raditi zbog zdravstvenog stanja nepovratno oštećenog vidnog polja na oba oka, te se u njenom slučaju ne očekuje nikakvo poboljšanje funkcionalnog vida, jer su iscrpljene sve mogućnosti daljnjeg liječenja, te tužiteljica ističe da ima dijagnozu glaucoma simplex oc. utq., zatim da joj je dijagnosticiran colitis ulcerosa, da ima dijagnozu aktivnog kroničnog gastritisa, zatim da ima autoimunu bolest struma iymphomatosa gl thyreoideal hashimoto, zatim dijabetes mellitus tip 2, te ima velikih problema kod prehrane, svakih 14 dana sebi daje biološku terapiju i tada mora i vaditi krv radi kontrole krvne slike i utjecaja biološke terapije na njene bubrege, jetru i ostalo, te ne smije dići teret teži od 2 kg, ne može se sagnuti jer joj se grče crijeva, ne može sjediti na jednom mjestu duže od 1 sata jer dobije bolne grčeve u crijevima, te ne može stajati duže od pola sata jer dobije bolne grčeve u nogama, mišićima i leđima, te ju zanima tko bi nju s ovakvim rizicima uopće zaposlio. Prigovara da nije pregledana od strane drugostupanjskog tijela vještačenja.

              3. Iz tužbenih navoda proizlazi da predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

              4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, a obzirom da su oba stupnja stručnih tijela vještačenja zaključila da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik ističe da sukladno članku 69. stavku 1. Uredbe o metodologijama vještačenja Vijeće viših vještaka može donijeti svoj nalaz i mišljenje bez prethodnog pregleda.

              5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

              6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21).

8. Na prvom ročištu sud je prihvatio prijedlog tužiteljice da se provede sudsko-medicinsko vještačenje na okolnost je li kod tužiteljice i kada nastupilo smanjenje ili gubitak radne sposobnosti.

9. U upravnom sporu pribavljen je nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. M. Z., dr. med. specijalista medicine rada od 22. prosinca 2022., koja je na pitanje suda odgovorila da je kod tužiteljice zbog kroničnih bolesti kod kojih se ne očekuje poboljšanje, a koje su trajnog karaktera nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti za poslove njegovateljice u smislu stručno-medicinskih kriterija iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Međutim, tužiteljica može raditi administrativne poslove sa slobodnim ritmom rada, raditi na kompjuteru, raditi poslove pakiranja kutija ili predmeta manjih težina u kutije, posluživati obroke u poznatom prostoru i povremeno brinuti o starijim osobama u poznatim prostorima i to puno radno vrijeme, te može raditi na svim poslovima na kojima nije potrebno uredno vidno polje, dizanje teških tereta i rad u prisilnim položajima tijela, te tužiteljica uz prilagodbu može uz slobodan ritam rada raditi i poslove za koje je školovana, jer ima sačuvanu vidnu oštrinu. U smislu stručno-medicinskih kriterija iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju djelomični gubitak radne sposobnosti nastao je 8. rujna 2021., uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti je 100% bolest, a kontrolni pregled je potrebno obaviti u roku od 3 godine, tj. najkasnije 8. rujna 2024.

10. Tužiteljica se na dostavljeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje očitovala da je ona školovana za odjelnog stručnog radnika što nikad u životu nije radila, te joj je nemoguće raditi na poslovima šivanja zbog vidnog polja i sjedenja, a posao njegovateljice na kojem je radila je izuzetno težak fizički posao, te su korisnici u domovima za starije i nemoćne teški i do 120 kg, a u privatnim domovima jedna njegovateljica radi sama s 12 do 14 korisnika, te tužiteljica smatra da je kod nje nastupila trajna nesposobnost za rad, odnosno trajni gubitak radne sposobnosti.

11. Sektor za vještačenje Središnjeg ureda u Z. Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom se na navedeni nalaz i mišljenje vještaka očitovao da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kod tužiteljice zadržan bionokularni vid s dobrom oštrinom vida, da uz slobodan ritam rada može uzimati propisane obroke uslijed ulceroznog kolitisa, te je dijabetes neovisan o inzulinu, pa kao i hipertenzija i hipotireoza nije od utjecaja na radnu sposobnost tužiteljice.

12. Na drugom ročištu tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja i da joj se prizna pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti, dok je tuženik istakao da u cijelosti smatra pravilnim nalaz i mišljenje vještaka zavoda da kod tužiteljice nije došlo niti do djelomičnog niti do potpunog gubitka radne sposobnosti.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

14. Prema podacima spisa predmeta u upravnom postupku, tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a na temelju suglasnih mišljenja oba stupnja tijela stručnog vještačenja da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151,14, 33,15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda RH, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21).

15. Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

17. Naime, sud je uzeo u obzir da iz obrazloženja nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti tužiteljice Područnog ureda Z. od 8. rujna 2021. proizlazi da je ovo tijelo nakon pregleda tužiteljice 30. kolovoza 2021. i uvida u medicinsku dokumentaciju zaključilo da su zdravstvena stanja tužiteljice u fazama pogoršanja dostupna liječenju, a iz kojeg razloga radna sposobnost tužiteljice nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i fizički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, te da je Sektor za vještačenje Središnjeg ureda u Z. 1. veljače 2022. u obrazloženju naveo da Vijeće viših vještaka u postupku žalbe nije našlo osnove za promjenom utvrđene ocjene.

18. Međutim, neovisni sudski vještak za razliku od vještaka Zavoda dao je puno detaljnije obrazloženje zbog čega smatra da kod tužiteljice zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a uzevši u obzir poslove prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad, a obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njenim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njenim dosadašnjim poslovima, kod tužiteljice postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, jer se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost tužiteljica ne može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, te je vještak detaljno naveo koje kontraindikacije za obavljanje određenih poslova postoje kod tužiteljice, a koje poslove uz prilagodbu ona može i dalje obavljati.

19. Iz navedenih razloga sud je u cijelosti prihvatio zaključak dan u pribavljenom nalazu i mišljenju neovisnog sudskog vještaka i priznao tužiteljici pravo prema utvrđenjima iz tog nalaza, a uzevši u obzir medicinske činjenice u spisu i sadržaj odredbe članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju.

20. Kako je sud poništio osporavana rješenja, te se time smatra da je tužiteljica uspjela u sporu, a sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kn.

21. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

 

                Sutkinja:

Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.