1                                           Poslovni broj: UsI-231/22-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. K. iz Bosne i Hercegovine, F., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica J. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi obiteljske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

                      Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20-03/03456294715, URBROJ: 341-99-06/2-20-5101, broj spisa: 733207 od 20. rujna 2021. i za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

              1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20-03/03456294715, URBROJ: 341-99-06/2-20-5101, broj spisa: 733207 od 20. rujna 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja zavoda ., Područne službe u Z., KLASA: 140-03/20-03/03456294715, URBROJ: 341-25-06/2-20-59557, broj spisa: 123284 od 1. srpnja 2020., kojim je tužiteljici, majci umrlog korisnika invalidske mirovine J. K., rođenog … odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, a ovo rješenje je doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 19. prosinca 2019., a povodom zahtjeva podnesenog 17. rujna 2013. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.

              2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je nesporno da je sin tužiteljice imao utvrđen status hrvatskog branitelja i da mu je ona majka, te se poziva na odluku Vrhovnog suda broj U-416/99 u kojoj je izneseno pravno shvaćanje da kada se o zahtjevu stranke odlučuje na temelju više pravnih propisa tuženo tijelo je dužno primijeniti onaj propis koji je za stranku povoljniji.

              3. Navodi da prema odredbama ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji, i to prema članku 1. stavku 1. točki 10. umrli pripadnik HVO-a bez obzira na uzrok smrti, te prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruju državljani Republike Hrvatske, članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je umro od posljedica rane ili ozljeda zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. odnosno koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., pa smatra da ispunjava sve uvjete za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu.

              4. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

                       5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i ističe da je konverzija konvertibilnih maraka u kune izvršena na dan 1. listopada 2012., jer je korisnik iz čije se priznate mirovine izvodi pravo na obiteljsku mirovinu umro …, te nigdje nije spomenut datum 1. listopada 2017.

              6. Tuženik navodi da je odredbom članka 6. stavka 2. relevantnog međunarodnog ugovora propisano da je Republika Hrvatska obvezna osobama iz članka 6. stavka 1. ovog ugovora isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene prema pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa invalidske mirovine koju bi ista osoba ostvarila prema pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, ali ni umrli, niti tužiteljica nisu osobe iz članka 6. stavka 1. tog ugovora.

              7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), na kojem je opunomoćenica tužiteljice zatražila trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.036,90 eur / 7.812,52 kn.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

11. Prema podacima spisa predmeta, rješenjem tuženika od 8. srpnja 2019., predmet je vraćen na ponovni postupak, jer iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 1. ožujka 2019. nije bilo vidljivo prema kojem tečaju i prema kojoj tečajnoj listi je prvostupanjsko tijelo preračunalo iznos konvertibilnih maraka u kune, niti se navodi podatak na koji način je utvrđena najniža mirovina za 15 godina mirovinskog staža za 2012.

12. Prvostupanjskim rješenjem od 1. srpnja 2020. jasno je navedeno da je tužiteljici, kao korisnici prava iz mirovinskog/penzijskog i invalidskog osiguranja kod Federalnog zavoda MIO/PIO u listopadu 2012. isplaćeno 310,73 KM, a što preračunato u kune prema srednjem tečaju Hrvatske Narodne Banke (3,7942) na dan 1. listopada 2012. iznosi 1.178,97 kn mjesečno, te najniža mirovina za 15 godina mirovinskog staža prema Odluci o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža (57,57) od 1. srpnja 2012. (Narodne novine, broj: 100/12) iznosi 866,25 kn, a da 66% te svote iznosi 571,72 kn, pa je slijedom navedenog utvrđeno da je iznos mirovine tužiteljice koji prima od Kantona srednje Bosne, iznosi više od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža.

13. Slijedom navedenog u upravnom postupku je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti niti za primjenu članka 66. stavka 1. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13), a u vezi članka 21. stavka 2. točke 1. navedenog zakona, niti za primjenu članka 1. stavka 1. točke 8. i članka 6. stavka 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO i članova njihovih obitelji (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 2/06).

14. U obrazloženju osporavanog rješenja, tuženik posebno napominje da pravo na obiteljsku mirovinu primjenom navedenog međunarodnog ugovora mogu ostvariti članovi obitelji državljani Republike Hrvatske, pripadnika HVO-a poginulog u pružanju neposrednog oružanog otpora, a prema podacima u spisu predmeta sin tužiteljice K. J. je umro … i bio je korisnik prava na invalidsku mirovinu, koja mu je počevši od 30. prosinca 1998. bila priznata prema odredbama Zakona o preuzimanju zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu vojnih osiguranika koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 18/92 i 26/93).

15. Odredbom članka 6. stavka 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO i članova njihovih obitelji propisano je da je Republika Hrvatska obvezna osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora okončati postupak priznavanja prava na mirovinu iza poginulih ili ekshumiranih pripadnika HVO-a stradalih u pružanju neposrednoga oružanog otpora, a obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa obiteljske invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa obiteljske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

17. Naime, nije sporno da je tužiteljica kao roditelj osoba iz članka 1. stavka 1. točke 8. navedenog Međunarodnog ugovora, ali isto tako prema mišljenju suda se odredba članka 6. stavka 4. navedenog ugovora odnosi na osobe koje su ostvarile mirovinu kao poginuli ili eshumirani pripadnici HVO-a stradalih u pružanju neposrednog oružanog otpora, a sin tužiteljice koji je umro … nije osoba iz članka 6. stavka 4. navedenog ugovora, a kako je to pravilno zaključeno u upravnom postupku.

18. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

19. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

20. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.