Poslovni broj 77 Gž-3528/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3528/2022-2

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac te suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Lidije Jelavić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3488/2020-16 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3488/2020-16 od 1. srpnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

              "I Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik na fizičkom i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine označene čest. zem. 673/1 i čest. zem. 673/2 k.o. O., koji dio je na Skici koja čini sastavni dio nalaza vještaka A. K., sačinjenoj za potrebe postupka osiguranja dokaza pred OS u Makarskoj, poslovni broj R1-134/2019, označen kao lik omeđen točkama D-E-F-G-H-O-L-M-D površine 182 m četvorna (dio čest. zem. 673/1 koja odgovara dijelu kat. čest. zem. 1430 k.o. O.) i kao lik omeđen točkama A-B-C-D-M-N-A površine 75 metara četvornih (dio čest. zem. 673/2 koja odgovara dijelu kat. čest. zem. 1430 k.o. O.).

II. Ovlašćuje se tužitelj provesti parcelaciju nekretnina označenih kao 673/1 i 673/2 k.o. O., na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi istih, pobliže označeni i precizirani u točci I. izreke ove presude i navedeni dijelovi formiraju kao samostalne čestice zemljišta s novim brojem te provesti provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K.O. O., a tuženik je dužan trpjeti navedenu parcelaciju i provedbu.

III. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i Prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 673/1 i 673/2 K.O. O., opisana u točci II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim česticama nastalima tim prijavnim listom, na ime tužitelja za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo.

              2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.725,00 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a teče od presuđenja do isplate.“                           

             

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda. Zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe nije postavila.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice je neosnovana.

 

5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

             

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na fizičkom i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine označene čest. zem. 673/1 i čest. zem. 673/2 k.o. O., koji dio je na Skici koja čini sastavni dio nalaza vještaka A. K., označen kao lik omeđen točkama D-E-F-G-H-O-L-M-D površine 182 m2 (dio čest. zem. 673/1 koja odgovara dijelu kat. čest. zem. 1430 k.o. O.) i na kojem je sagrađena kuća tužitelja prije 1968., kao i lik omeđen točkama A-B-C-D-M-N-A površine 75 m2 (dio čest. zem. 673/2 koja odgovara dijelu kat. čest. zem. 1430 k.o. O.), koji u naravi predstavlja okućnicu.

 

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud, na  temelju iskaza svjedoka i tužitelja, utvrdio da je predmetno zemljište posjedovao i obrađivao tužiteljev djed S., da je to zemljište prenio na svog sina I. (tužiteljevog oca), koji je na istom počeo graditi kuću oko 1965. te da ih nitko nije ometao u posjedu i vršenju vlasničkih prava.

 

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je prednik tužitelja pok. I. P. pok. S. pravo vlasništva samostalno stekao dosjelošću neprekidnim posjedom u trajanju od 40 godina počevši od 1950. pa do 1990., primjenom odredbe članka 159. i 160. u svezi odredbe 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP). Navodeći kako ostaviteljevi posjedi, stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti u času njegove smrti onakvi kakvi u tom času i jesu u ostavitelja, tužitelj je pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem iza svog oca I. P. za dio, te za cijelo darovanjem od strane majke.

 

9. Žalitelj u bitnome navodi da osim što nije dokazano stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti ili da su prednici tužitelja imali ovlašteničko pravo kao članovi zemljišne zajednice pa da su to pravo naslijedili ili da su njihovi prednici ostvarili pravo na diobu zemljišne zajednice, ističe da nije dokazano ni da bi se radilo o prednicima koji su uzurpirali takvo zemljište prije 6. travnja 1941. na način da bi neobradivo zemljište pretvorili u obradivo (sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom, koji je stupio na snagu danom objavljivanja u "Narodnim novinama" od 19. travnja 1947.). Također navodi da nema dokaza da su isti po kasnijim zakonima koji su regulirali pitanje uređenja imovinskopravnih odnosa nastalih zauzećem zemljišta na općenarodnoj imovini, podnijeli prijedlog za donošenje rješenja o zauzeću, odnosno da su nastojali iskoristiti mogućnost da im se kao posjednicima u upravnom postupku prizna pravo vlasništva.

 

10. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti kako slijedi.

 

11. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na općinskim dobrima, kao originarna osnova stjecanja, je prema paragrafu 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), bilo potrebno vrijeme trajanja posjeda od 40 godina. To pravo vlasništva dosjelošću moglo se stjecati na općinskim dobrima sve do 6. travnja 1941. Međutim, kada je donesen Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46) stjecati pravo vlasništva dosjelošću na državnoj ili općenarodnoj imovini  nije bilo dopušteno.

  

12. U razdoblju od 6. travnja 1941. do 1. rujna 1980. u primjeni su bila pravna pravila bivšeg OGZ-a, kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO), a ZOVO je bio u primjeni do stupanja na snagu ZVDSP-a dana 1. siječnja 1997.

 

13. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva. 

 

14. Međutim, taj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP, koji je u čl. 388. st. 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st 4. ZVDSP-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

 

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće shvaćanje:

               "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava  osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (...), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

               Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

 

16. U konkretnom slučaju su pravni prednici tužitelja – djed S. P. i otac I. P. (rođen 1937.) nesmetano posjedovali predmetne dijelove nekretnina od 1950., s time da je I. P. oko 1965. sagradio kuću te je u vrijeme stupanja na snagu ZVDSP-a stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, a koje nekretnine je naslijedio tužitelj te u istoj kući i danas živi. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

17. U odnosu na žalbene navode da tužitelj nema pravni interes vezano za zahtjev da ga se ovlasti na provedbu parcelacije jer tužitelj u skladu s odredbom članka 161. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13 i 65/17) ima ovlaštenje zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, dok je u skladu s čl. 130. st. 1. ZVDSP-a ovlašten ishoditi upis u zemljišne knjige, zbog čega nije bilo razloga za donošenje odluke pod točkama II i III izreke, treba reći sljedeće.

 

18. Točno je da je sudska odluka o utvrđivanju prava vlasništva na dijelu katastarske čestice odnosno novoformiranim česticama neupitna pravna osnova za parcelaciju - izradu prijavnog lista odnosno parcelacijskog elaborata koji će služiti za upis u zemljišne knjige, kao i da je tužitelj, pored provedbe parcelacije, a ukoliko su ispunjene i sve ostale pretpostavke koje propisuje Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19 i 128/22 ), ovlašten tražiti upis uknjižbe tako nastalih novoformiranih čestica u zemljišnim knjigama te otpis novoformiranih čestica u zemljišnim knjigama u smislu odredaba čl. 164. do 181. ZZK te prijenos prava vlasništva na tim česticama s imena tuženice kao ranije vlasnice sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP-a na svoje ime.

 

19. Međutim, iako ta dva dijela prihvaćenog tužbenog zahtjeva nisu potrebna za provođenje parcelacije i upis u zemljišne knjige, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda samim time nisu i neosnovana, odnosno protivna zakonu (u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.) pa je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

 

20. Slijedom naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 14. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                         Slavica Garac, v.r.