1

              Broj: Ppž-12139/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.T., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. listopada 2021., broj: Pp-8809/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o    j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. A.T., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 663,61 EUR (šestošezdesettrieuraišezdesetjedancent) / 5.000,00 HRK (pettisućakuna)[1], koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. listopada 2021., broj: Pp-8809/2021-5, okr. A.T. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta – jednog PVC smotuljka sa sadržajem droge Cannabis sativa L, tzv. marihuane, u količini od 1,5 grama.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud precijenio okolnosti koje je naveo u obrazloženju svoje odluke kod odmjeravanja prekršajnopravne sankcije. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je primijenio odredbu o ublažavanju kazne utvrdivši kao olakotne okolnosti: nekažnjavanost, izraženo žaljenje zbog počinjenog prekršaja, obećanje da više neće činiti prekršaj ovakve vrste te je uzeo u obzir „da se radi o manjoj gramaži droge“, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

6. Međutim, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne, dok preostale utvrđene olakotne okolnosti (priznanje djela, mala količina droge), ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom, u  odnosu na količinu droge za čiji posjed je okrivljenik proglašen krivim, treba navesti da se radi o količini koja je veća od potrebe za jedan tzv. joint.

7. Imajući na umu prethodno navedeno, uz činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja,  okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.