1

Poslovni broj: 13 Gž R-513/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-513/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V.1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. d. d.o.o. iz V.2, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. K. i M. R. iz V.2, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-213/2017-23 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-213/2017-23 od 20. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-213/2017-23 od 20. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 50.120,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 48.360,00 kn od 10. listopada 2017. do isplate, a na iznos od 1.760,00 kn tekućim od 16. siječnja 2017. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjem iznosu od 64.640,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do ukupno zatraženog iznosa od 114.760,00 kn, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 48.360,00 kn za razdoblje od 16. siječnja 2017. do 9. listopada 2017. kao neosnovan. Pod točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Isto tako, rješenjem istog suda dozvoljena je preinaka tužbenog zahtjeva kako je to naznačeno u podnesku tužitelja od 21. listopada 2021.

 

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. i III. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno preinači sukladno žalbenim navodima uz parnični trošak u iznosu od 13.562,50 kn uvećan za trošak sastava žalbe.

 

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i III. izreke žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz trošak sastava žalbe te trošak sudske pristojbe na žalbu.

 

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

6. Žalba tuženika je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena kao radnik tuženika.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koji ističe tužitelj.

 

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

10. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika;

- da je tužitelj dana 26. travnja 2016. u 8,50 sati pretrpio ozljedu na radu, a to kada je pokušao izvaditi obrađenu gredu iz stroja koji je tu gredu obrađivao na način da je za vrijeme radnog procesa lijevom rukom posegnuo unutar kućišta da bi uzeo obradak, kada mu je remeni prijenos zahvatio lijevu šaku i nanio tešku tjelesnu ozljedu, a kojim strojem je u tom trenutku upravljao upravitelj stroja M. K. koji je bio educiran za rad na navedenom stroju dok tužitelj nije bio educiran za rad na navedenom stroju već je on bio educiran i osposobljen samo za potrebe svog radnog mjesta, a koji poslovi su ustvari poslovi radnog mjesta pomoćni radnik pri preradi i obradi drveta;

- da iz iskaza tužitelja, svjedoka K., ali i iz iskaza svjedoka N. te naročito pismenog nalaza i mišljenja svjedoka N. koji je izvršio inspekcijski pregled mjesta ozljeđivanja tužitelja nakon što se isti ozlijedio, proizlazi da je prilikom obrada manjih greda, a to onih koje su kraće od 1 metar, trebalo pripaziti da li je stroj doista prestao raditi, a prije nego se obrađena greda uzela iz stroja i to iz razloga što se radilo o kraćem komadu koji nije zbog svoje dužine praktično izašao iz samog stroja već je za njima trebalo posegnuti u sam stroj pa je zbog toga svakako trebalo paziti da je stroj završio sa radom što se tiče predmetne grede;

- da je prilikom ozljeđivanja tužitelja u obradi upravo bila i kraća greda od oko 80-90 cm te je tužitelj i posegnuo u sam stroj za gredom nakon njezine obrade, ali u vrijeme kada se stroj još uvijek nije zaustavio iako je upravitelj stroja otpuštanjem prstiju s upravljačkih gumbi označio završetak obrade, a poslije čega tek i ide vraćanje stroja u početni položaj tj. kakav je bio prilikom umetanja grede u stroj, tako da je upravo u tom slučaju došlo do neopreznosti od strane tužitelja te je isti prerano ušao rukama u stroj po gredu tj. prije nego se stroj vratio u početni položaj bez da je provjerio kod upravitelja stroja da to može učiniti;

- da u blizini predmetnog stroja nigdje nije bilo naznačeno kako sigurno postupati sa navedenim strojem, a zbog čega je djelomično i došlo do zabrane uporabe navedenog stroja prema rješenju inspektora rada i to upravo iz razloga dok se ne osiguraju upute za rukovanje i održavanje predmetnog stroja;

- da je tužitelj prilikom štetnog događaja pretrpio tešku tjelesnu ozljedu i to traumatsku amputaciju trećeg prsta lijeve šake, poprečni prijelom gornjeg dijela trupa srednjeg članka trećeg prsta lijeve šake sa većim pomakom krajnjeg ulomka, prijelom trupa krajnjeg članka četvrtog prsta lijeve šake sa značajno pomaknutim krajnjim ulomkom, kosi prijelom trupa četvrte kosti zapešća lijeve šake s blagim zakrivljenjem i razmakom ulomaka za pola širine kosti, prijelom nastavka za nokat drugog prsta lijeve šake bez pomaka ulomaka i oguljotine drugog i petog prsta lijeve šake.

 

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu, ali da su ispunjene i pretpostavke iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR), da se tuženika kao poslodavca oslobodi djelomično, od odgovornosti za štetu. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je i tužitelj postupao svakako nepažljivo kada je gurnuo ruke u stroj radi vađenja grede bez da je bio siguran da se stroj zaustavio, a u vezi toga se čak nije konzultirao sa svjedokom K., pri čemu je tužitelj mogao i morao znati da može ići u stroj samo kada je on potpuno zaustavljen jer ustvari to predstavlja praktično običnu pažnju prosječne osobe pa tako i tužitelja, a to tim više što je tužitelj i radio te radnje na tom stroju unatrag više mjeseci prije nego što se dogodio ovaj štetni događaj. Isto tako, ukoliko i nije bio siguran da li je stroj zaustavljen ili ne, a to kada bi na istome postojao kvar, tada je svakako mogao provjeriti običnim upitom prema svjedoku K. da li je stroj siguran ili ne. No, kako je iz inspekcijskog nalaza utvrđeno da je stroj bio ispravan te je takva izjava tužitelja po mišljenju suda samo pokušaj tužitelja da otkloni od sebe bilo kakvu odgovornost zbog eventualnog nepažljivog postupanja, a kakvo postupanje je sud iz provedenih dokaza utvrdio pa je s time u vezi prvostupanjski sud utvrdio odgovornost za ovaj štetni događaj kako na strani tužitelja tako i na strani tuženika i to svakoga u omjeru od 50%. Naime, odgovornost na strani tuženika prvostupanjski sud utvrđuje iz činjenice da nije na jasan način postavio upozorenje za sigurno postupanje sa strojem kraj stroja, a zbog čega je i došlo do pečaćenja stroja od strane inspektora rada pa i produljenja pečaćenja sve dok nisu upute za sigurno postupanje bile dostavljene uz sam stroj. Prema tome, prvostupanjski sud smatra da ovaj štetni događaj treba prosuđivati kroz odredbu iz čl. 25. st. 2. ZZR, ali i odredbu iz čl. 1067. st. 3. ZOO, a koja propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, pa budući je sud utvrdio da je nastanku štete pridonio i sam tužitelj svojim nepažljivim postupanjem, a tuženik kao poslodavac činjenicom da nije postavio upute za siguran rad sa strojem uz sam stroj to je i utvrdio da su i tužitelj i tuženik doprinijeli nastanku konkretne štete i to u jednakim omjerima.

 

12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tužitelj i tuženik svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu žalitelji.

 

13. Valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 111. st. 1. ZR, po kojoj odredbi ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

 

14. Naime, odredbom čl. 1067. st. 3. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.

 

15. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 71/14 i 118/14 – dalje: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete.

 

17. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti na radu, kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu. Tuženik to nije učinio, pa je stoga temeljem čl. 25. st. 1. ZZR odgovoran za štetu koju je prouzročio tužitelju. Nisu stoga osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da tužitelj nije dokazao činjenice o kojima ovisi tuženikova odgovornost za štetu jer su u postupku utvrđene sve činjenice na temelju kojih je sud pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koja je prouzročena tužitelju. Naime, iako je do ove ozljede došlo i zbog nepažnje samog tužitelja, treba imati u vidu i činjenicu da tužitelj nije bio educiran za rad na navedenom stroju iako je radio duže vrijeme već je on bio educiran i osposobljen samo za potrebe svog radnog mjesta, a koji poslovi su ustvari poslovi radnog mjesta pomoćni radnik pri preradi i obradi drveta, a isto tako nigdje nije bilo u blizini stroja naznačeno kako sigurno postupati sa navedenim strojem, a zbog čega je djelomično i došlo do zabrane uporabe navedenog stroja prema rješenju inspektora rada (stranica 8 nalaza-omotnica s lista 100 spisa) i to upravo iz razloga dok se ne osiguraju upute za rukovanje i održavanje predmetnog stroja. Upravo navedeno upućuje ipak na odgovornost tuženika kao poslodavca, jer isti nije postupio sukladno odredbi iz čl. 44. st. 1. i st. 2. ZZR jer od predmetnog stroja prijeti povećana opasnost za sigurnost radnika te je prema naprijed navedenim odredbama tuženik kao poslodavac svakako trebao osigurati i dodatna upozorenja za rad na tom stroju, a prvenstveno to izložiti uz sam stroj i to naročito upozorenje da se ne ulazi bilo kojim dijelom tijela u stroj dok se stroj potpuno ne isključi.

 

18. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da činjenica nepostojanja uputa za rad nije u uzročno posljedičnoj svezi s predmetnim događajem jer da tužitelj nije rukovao predmetnim strojem već je pomoćni radnik koji mora tražiti odobrenje radnika koji radi s strojem, budući da iz pismenog nalaza i mišljenja svjedoka N. koji je izvršio inspekcijski pregled mjesta ozljeđivanja tužitelja, proizlazi da je prilikom obrada manjih greda, a to onih koje su kraće od 1 metar, trebalo pripaziti da li je stroj doista prestao raditi, a prije nego se obrađena greda uzela iz stroja. To iz razloga što se radilo o kraćem komadu koji nije zbog svoje dužine praktično izašao iz samog stroja već je za njima trebalo posegnuti u sam stroj pa je jasno da je zbog toga svakako trebalo paziti da je stroj završio sa radom što se tiče predmetne grede, a o čemu su zasigurno trebale postojati i upute. To tim više što je došlo do zabrane uporabe navedenog stroja prema rješenju inspektora rada (stranica 8 nalaza-omotnica s lista 100 spisa) i to upravo iz razloga dok se ne osiguraju upute za rukovanje i održavanje predmetnog stroja, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

19. S druge strane, nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj obavljao poslove s kojima je bio upoznat i koje je i prije obavljao već nekoliko mjeseci. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju tužitelj ušao rukama u stroj po gredu prije nego se stroj uredno zaustavio nakon obrade grede te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj postupao svakako nepažljivo kada je gurnuo ruke u stroj radi vađenja grede bez da je bio siguran da se stroj zaustavio, a u vezi toga se čak nije konzultirao sa svjedokom K. Naime, i po ocjeni ovog suda tužitelj je mogao i morao znati da može ići u stroj samo kada je on potpuno zaustavljen jer ustvari to predstavlja praktično običnu pažnju prosječne osobe pa tako i tužitelja, a to tim više što je tužitelj i radio te radnje na tom stroju unatrag više mjeseci prije nego što se dogodio ovaj štetni događaj dok u situaciji da i nije bio siguran da li je stroj zaustavljen ili ne, tada je svakako mogao provjeriti upitom prema svjedoku K. da li je stroj siguran ili ne, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, slijedom čega je suprotno žalbenim navodima tužitelja, takvim svojim postupanjem tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja.

 

20. Dakle, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koja je prouzročena tužitelju. Također, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i da je i tužitelj doprinio nastanku štete te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 50%. Naime, obveza tuženika je da osiguran proces rada na siguran način, a tužiteljev doprinos u nastanku štetnog događaja ogleda se da je ovom slučaju tužitelj ušao rukama u stroj po gredu prije nego se stroj uredno zaustavio nakon obrade grede pa imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ocjena i ovog suda da je tužitelj doprinio nastanku vlastite štete u omjeru od 50% koliko je to ocijenio prvostupanjski sud tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1092. i čl. 1096. ZOO, slijedom čega su žalbeni navodi stranaka neosnovani.

 

21. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. ZOO-a da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te mu je, nakon umanjenja za utvrđeni doprinos, dosuđena primjerena naknada u iznosu od 48.360,00 kn za sve posljedice neimovinske štete nastale na strani tužitelja, dok mu temeljem odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO-a pripada pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, koja nakon umanjenja za 50%, ukupno iznosi 1.760,00 kn odnosno na ime naknade štete pravilno mu je dosuđen iznos od 50.120,00 kn s pripadajućim kamatama kao u izreci pobijane odluke pod točkom I. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

 

22. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. i 4, ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, iako je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u manjem omjeru (43,67%), prvostupanjski sud je imao u vidu da je tužitelj snosio i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn koji je bio nužan i opravdan radi vođenja postupka, slijedom čega je pravilno odlučio da svaka strana snosi svoj parnični trošak primjenom odredbe iz čl. 154. st. 4. ZPP-a.

 

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja kao i žalbu tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima te odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove odluke.

 

24. Strankama nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalbe nisu bile osnovane (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u izreci pod točkom III. i IV.

 

25. Također, zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. V. izreke).

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

 

          Predsjednica vijeća:

      Jasenka Grgić, v.r.