Poslovni broj: 50 Gž-1148/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-1148/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika N. Z., vlasnika Obrtničke usluge J., J., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj Povrv-61/2022-11 od 16. prosinca 2022., dana 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj Povrv-61/2022-11 od 16. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.911,42 kn/386,41 eura[1] sa pripadajućim kamatama (točka I izreke) te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 825,00 kn/109,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 90/22 u daljnjem tekstu ZPP) i bez prijedloga o odluci suda drugog stupnja.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime neplaćene premije osiguranja iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

5. Među strankama tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno postojanje ugovornog odnosa između stranaka s obzirom na sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kao i činjenicu da osim prve rate, tuženik nije plaćao premije po predmetnoj polici smatrajući da mu premija nije pravilno obračunata jer mu tuženik nije priznao bonus na koji, prema mišljenju tuženika, isti ima pravo.

6. Pošavši od naprijed nespornih utvrđenja (o sklopljenoj polici osiguranja te činjenici da tuženik osim prve rate premiju tužitelju nije uplaćivao) te od daljnjeg utvrđenja da svoje tvrdnje da nije u obvezi platiti utuženi iznos jer da je imao pravo na bonuse što da je saznao od djelatnika na tehničkom pregledu tuženik nije dokazao, s obzirom da iz dokumentacije koju je tuženik predao u spis uz prigovor ne proizlazi da bi isti imao pravo na ikakve bonuse odnosno popuste pri plaćanju premije sklopljene police osiguranja sud prvog stupnja zaključio je da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva te je posljedično navedenom u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.911,42 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama određenim sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Na žalbene navode tuženika valja reći da se tužbeni se zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se u smislu odrede čl. 458. st. 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti. Kako se presuda kojom se završava spor u tom postupku može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP), to žalbeni navodi tuženika o pogrešno odnosno nepotpunom činjeničnom stanju, a koji su odnose na tvrdnju da je tuženik imao pravo na bonus koji mu tuženik nije priznao, na koji se žalba tuženika u biti svodi, nisu uopće uzeti u razmatranje.

9. S obzirom na navedeno valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi. 

10. Odluka o trošku sadržana u točki II izreke pravilna je i zakonita, a što tužena žalbenim navodima niti ne osporava, pa je prvostupanjsku presudu i u tom dijelu valjalo također potvrditi.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

S u d a c:

                                                                                                                Vlatka Fresl Tomašević, v.r.