1

                            Poslovni broj: 33 Gž-3957/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 33 Gž-3957/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., OIB: …, protiv tuženice A. M., s prebivalištem u Z., (boravi na adresi u Z.), OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-56/2020-14 od 29. travnja 2022., dana 14. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-56/2020-14 od 29. travnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

I/ Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu stana u Z., VII. kat, stan br. 288, površine 57,81 m2, tako što je točno neutvrđenog dana u razdoblju od 06. travnja 2020. do 14. travnja 2020. stupila u posjed tog stana i isti koristila, a za što je tužitelj saznao dana 14. travnja 2020. te se nalaže tuženici uspostava ranijeg posjedovnog stanja tako da iseli iz stana u Z., VII. kat, stan br. 288, površine 57,81 m2 i opisani stan preda, slobodan od osoba i stvari, u posjed tužitelju, te joj se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda opisanog stana, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 400,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. travnja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu parničnih troškova tuženici.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj traži zaštitu posjeda nekretnine – stana u Z. u koji je tuženica uselila nasilnim putem.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno:

- da je tužitelj (putem službenih osoba nadležnog ureda tužitelja) ušao o posjed predmetnog stana dana 2. listopada 2019.;

- da je dana 23. listopada 2019. , nakon izvršenih poslova čišćenja, dezinsekcije i deratizacije, predmetni stan od strane službenih osoba tužitelja zaključan i zapečaćen službenim pečatom Grada Z. te su ključevi pohranjeni u sef ureda Grada;

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta dana 6. travnja 2020. obavljenog po službenoj osobi tužitelja (povodom dojave neposredne susjede Lj. B. i predstavnika suvlasnika I. R.) utvrđeno da je predmetni stan zatečen bez službenog pečata, uz oštećena vrata i dovratak, kao i da priloženi ključevi ne otvaraju brave te da su mehanizmi brava i okovi deformirani i oštećeni prilikom pokušaja nasilnog ulaska u stan, nakon čega je uz pomoć ovlaštenog bravara izvršen popravak i postavljanje nove brave na ulaznim vratima predmetnog stana te je predmetni stan od strane službene osobe tužitelja ponovo zaključan i zapečaćen službenim pečatom Grada Z. (vlasnika stana) te ključevi pohranjeni u uredu Grada;

- da iz sadržaja Zapisnika ureda Grada od 14. travnja 2020. (listovi 12-15 spisa) proizlazi da je prilikom uviđaja na licu mjesta obavljenog po službenoj osobi tužitelja utvrđeno da je na ulaznim vratima predmetnog stana promijenjen cilindar donje brave, kao i da na ulaznim vratima nema otiska službenog pečata predmetni stan zatečen bez službenog pečata;

- da je navedenom prilikom ispred zgrade na predmetnoj adresi "uočeno vozilo sa ženom i 3 male djece...čekaju...izjavljuju da su oni provalili u predmetni stan (vozač se ne želi predstaviti niti identificirati)";

- da je prilikom navedenog uviđaja ovdje tuženica A. M. otključala donju bravu ulaznih vrata predmetnog stana (pri tome je utvrđeno da službeni ključ izuzet sa pohrane pokreće mehanizam gornje brave) te je na Zapisnik u bitnom prvotno izjavila da je "u stan uselila 04.04.2020. u 15 sati, tako da joj je jedan čovjek rekao da je stan otvoren i ona je ušla. U stanu je zatekla razne stvari-smeće...očistila je stan i uselila s djecom..." , a nakon što je od strane službene osobe tužitelja pozvana napustiti i predati predmetni stan slobodan od osoba i stvari, tuženica je na Zapisnik izjavila da je "04.04.2020., nakon što je provalila, ona zvala policiju i rekla da ona nema kuda i da ostaje u stanu"; da su na Zapisniku uzeti osobni podaci tuženice A. M. i troje zatečene malodobne djece;

- da je tuženica Zapisnik vlastoručno potpisala,

- da iskaza tuženice (listovi 87-88 spisa) u bitnom proizlazi da je ona u predmetni stan zajedno sa svoje četvero djece (sada u dobi od 22, 18, 12 i 5 godina) uselila početkom travnja 2020.

 

7. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 161/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 -dalje: ZVDSP) prema kojoj sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, dok je kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu čl. 441 st. 1 ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

 

8. Imajući na umu prethodno navedena utvrđenja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj, prije nego što je tuženica izvršila radnje koje su u tužbi i tijekom postupka opisane kao čin smetanja (dakle, prije nego što je tuženica neutvrđenog dana u razdoblju od 06. travnja 2020. do 14. travnja 2020. ušla u posjed predmetnog stana ) bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana, kao i da navedeno postupanje tuženice predstavlja čin smetanja posjeda.

 

9. Sve navedeno u postupku nije niti sporno, ali je sporno ima li tuženica sa svojom djecom pravo na dom u tom stanu.

 

10. Sud je navedeni prigovor odbio, pri čemu je, suprotno navodima žalbe, proveo test razmjernosti.

 

11. Tako se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi, da je prema odredbi čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav)- dom nepovrediv, dok sukladno daljnjoj odredbi čl. 16. st. 2. Ustava svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: Konvencija – NN - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 ) koju je Republika Hrvatska ratificirala 7.11.1997.g. i koja je od tog datuma sastavni dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi – iznad hrvatskih zakona te su je sva državna tijela Republike hrvatske dužna izravno primjenjivati.

Citirana odredba čl. 8. st. 1. Konvencije proklamira da svatko ima pravo na poštivanje (....) doma, te da se sukladno stavku 2. istog javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

 

12. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja je li predmetna nekretnina dom tuženice, da li bi nalog za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te njezino iseljenje iz predmetnog stana predstavljalo miješanje u pravo na poštovanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

 

13. Za ocjenu da li se predmetni stan može smatrati domom tuženice, valja ukazati na presude Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava po kojima ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile.

 

14. Imajući u vidu nedvojbeno utvrđenje da je tuženica u predmetni stan uselila u razdoblju između 6. do 14. travnja 2020. te datum podnošenja tužbe u ovom predmetu (28. travnja 2020.), prema stajalištu prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u konkretnom slučaju ne može se smatrati da je u navedenom kratkom razdoblju tuženica uspjela razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom da upravo tu nekretninu smatra domom.

 

15. Navodi žalbe, da se radilo o praznoj i zapuštenoj nekretnini te da je ona prostor očistila, namjestila i uz puno truda i sredstava stvorila dom, samo su djelomično osnovni budući da se nesporno radilo o praznom stanu, koji je tužitelj, kako proizlazi iz isprava u spisu, nekoliko mjeseci ranije (u listopadu 2019.) dao očistiti putem djelatnika E.-d. d.o.o, a tuženica je, kako proizlazi iz zapisnika od 14.4.2020., unijeli manju policu, peć za grijanje, veliku spužvu-madrac i osobne stvari i odjeću. Radi se o pokretninama koje tuženica i članovi obitelji bez teškoća mogu iznijeti iz stana a ne o ulaganju u nekretninu.

 

16. Nadalje, tuženica je u stanu s dvoje punoljetne i dvoje maloljetne djece (od kojih jedno boluje od diabetesa) te prema njezinom iskazu od 14.4.2020. otac djece a njezin suprug brine o djeci, sve kupuje i financira, pa iz istog ne proizlazi da bi oni ostali „na ulici“. Tuženica je predlagala da tužitelj s njom sklopi ugovor o najmu stana te da je spremna plaćati najamninu, iz čega ne proizlazi da nema drugih mogućnosti osigurati dom za sebe i djecu .

 

17. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i da je miješanje tužitelja zakonito jer je vlasnik i posljednji mirni posjednik predmetnog stana, koji je posjed tuženica protupravno oduzela, a miješanje je usmjereno na postizanje legitimnog cilja. U protivnom bi se moglo zaključiti da se samovlast isplati više nego čekanje na listi za dodjelu gradskih stanova u najam, odnosno više nego postupanje po zakonu i poštivanje pravnog poretka. Zato je uspostava ranijeg posjedovnog stanja u interesu javnog reda i mira i općenito postupanja po zakonu, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Činjenica, da se radi o nekretnini namijenjenoj stavljanju na raspolaganje građanima za stanovanje, ne znači da se u istu smije nasilno useliti i da se takvo stanje može održati pozivanjem na pravo na dom.

 

18. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ZVDSP, Ustava RH i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada je tužitelju pružena zatražena posjedovna zaštita.

19. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 14. ožujka 2023.

 

Sudac:

Gordana Bošković Majerović, v.r.