1

Poslovni broj: 64 Gž Ob-122/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž Ob-122/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. P., OIB: …, prebivalište O., koju zastupa punomoćnica M. P.1, odvjetnica u S., protiv prvotuženika J. B.1, OIB: …, P. G., N. Y., drugotuženice A. B.1, OIB: …, O., trećetuženika J. B.2, OIB: …, O., četvrtotuženice L. K., OIB: …, Z., petotuženika M. T. B., N. Y., šestotuženika T. T. B., N. Y., sedmotuženika M. M., OIB …, T., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u O., osmotuženika A. N., O., kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u S., devetotuženice B. B.1, OIB: …, O., radi utvrđenja očinstva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-241/2019-20 od 6. studenoga 2020., dana 14. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-241/2019-20 od 6. studenoga 2020.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba s tužbenim zahtjevom za utvrđenjem očinstva, koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je B. I. – R., pok. M., rođen … 1936. godine, otac tužiteljice K. P., koju je dana … 1974. godine rodila M. P.2.“

 

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje, i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je B. I. – R., pok. M., rođen … 1936., otac tužiteljice K. P., koju je … 1974. rodila M. P.2.

 

5. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica rođena … 1974., i da je u rodni list kao njena majka upisana M. P.2, a da nema upisanog oca (rodni list);

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu, od 23. rujna 1997., poslovni broj O-174/19, nakon provedenog ostavinskog postupka iza pokojnog I.-R. B., pok. M., rođenog … 1936., koji je umro … 1997., utvrđena ostavinska imovina te da su proglašeni njegovi nasljednici: B. B.2 pok. M. (brat ostavitelja), M. B. pok. M. (brat ostavitelja), A. B.2 pok. M. (brat ostavitelja), I. M. ud. S. (sestra ostavitelja), M. N. ž. P. (sestra ostavitelja) i B. B.1 pok. I. (nećakinja ostavitelja);

 

- da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 15. listopada 1997.;

 

- da je tužiteljica predmetnu tužbu radi utvrđenja očinstva podnijela 4. siječnja 2017.

 

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, a s obzirom na to da tužiteljica tužbu radi utvrđivanja očinstva nije podnijela do navršene 25. godine života, u smislu odredbe čl. 383. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19 – dalje ObZ), niti roku od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti I. –R. B., u smislu odredbe čl. 386. ObZ, sud prvog stupnja je odbacio predmetnu tužbu.

 

7. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje može se ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

8. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu određeno upire tužiteljica u žalbi, jer je sud drugog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i svoju je ocjenu opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu.

 

9. Prema odredbi čl. 383. st. 1. ObZ, tužbu radi utvrđivanja majčinstva, odnosno očinstva dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.

 

10. Nadalje, prema odredbi čl. 384. st. 1. ObZ, tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka djeteta do navršene osamnaeste godine života djeteta.

 

11. Dakle, prethodno citiranim zakonskim odredbama određene su godine života djeteta unutar kojih je moguće podnijeti tužbu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva. Kada tužbu podnosi dijete ono je može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života, a tužbu može podnijeti i majka i to sve do djetetove navršene osamnaeste godine života.

 

12. Citiranim zakonskim odredbama propisane su, dakle, zakonske pretpostavke za dopuštenost tužbe radi utvrđenja ili osporavanja očinstva.

 

13. Razdoblje do navršenih osamnaest godina djetetova života, dok je dijete pod roditeljskom skrbi, dovoljno je dugo razdoblje unutar kojeg majka djeteta ima mogućnost podnošenja tužbe u sudskom postupku radi utvrđivanja očinstva djeteta, a razdoblje do navršene 25 godine života djeteta, punih sedam godina nakon što je prestala roditeljska skrb nad njim, zakonodavac je ocijenio dovoljno dugim razdobljem unutar kojeg dijete, punoljetna osoba, ima mogućnost u sudskom postupku utvrđivati je li određena osoba njegov biološki otac (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2648/2019-2 od 23. srpnja 2019.).

 

14. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tužiteljica rođena 20. rujna 1974., a da je tužbu radi utvrđenja očinstva, podnijela 4. siječnja 2017., dakle nakon proteka prekluzivnog roka iz citirane odredbe čl. 383. st. 1. ObZ, jer je tužbu podnijela nakon navršene dvadeset i pete godine života. Također je utvrđeno da je I.-R. B., pok. M., rođen … 1936., umro … 1997., a rješenje o nasljeđivanju je postalo pravomoćno 15. listopada 1997. (čl. 386. ObZ).

 

15. U ovom slučaju riječ je dakle o proteku prekluzivnog roka iz odredbe čl. 383. st. 1. ObZ, za podnošenje tužbe radi utvrđenja očinstva. Odstupanje od odredaba ObZ kojima su propisane zakonske pretpostavke za dopuštenost takve tužbe, značilo bi dovođenje u pitanje pravne sigurnosti u ovom području obiteljskog prava (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2648/2019-2 od 23. srpnja 2019.).

 

16. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 383. st. 1. ObZ, odbacio tužbu radi utvrđenja očinstva.

 

17. Na žalbene navode tužiteljice, koja se u žalbi poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava valja odgovoriti kako pravilnost ocjene suda prvog stupnja ne dovodi u pitanje pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u presudama na koje se u žalbi poziva tužiteljica (Mikulić protiv Hrvatske, zahtjev br. 53176/99, Krušković protvi Hrvatske, zahtjev br. 46185/08, Jaggi protiv Švicarske, zahtjev br. 58757/00), jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom predmetu.

 

18. Naime, ovaj sud ne dovodi u pitanje da je Europski sud za ljudska prava priznao pravo na pribavljanje informacija radi otkrivanja vlastitog porijekla i identiteta roditelja kao integralnog dijela identiteta zaštićenog u okviru prava na privatni i obiteljski život (Odièvre protiv Francuske, par. 29.; Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, par. 39.; Qapin protiv Turske, par. 33. - 34.; Boljević protiv Srbije, par. 28.). Tako je Sud naveo kako na privatni život preminule osobe od koje bi se uzeo uzorak DNK nije mogao negativno utjecati zahtjev podnesen u tom smislu nakon njezine smrti (Jaggi protiv Švicarske, par. 42.; Boljević protiv Srbije, par. 54.). U predmetu Jaggi protiv Švicarske, na koji se poziva žaliteljica u žalbi, Sud je utvrdio da je odbijanje vlasti da odobre testiranja DNK na preminuloj osobi, na zahtjev navodnog sina koji želi sa sigurnošću utvrditi svoje roditeljstvo, dovelo do povrede članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovor, br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010 – dalje: Konvencija). U tom je predmetu interes podnositelja zahtjeva za utvrđivanjem identiteta njegova biološkog oca prevladao nad interesom preostalih članova obitelji pokojnika koji su se protivili uzimanju uzoraka DNK-a (stavci 40. - 44.), a što ovdje nije slučaj jer je tužba odbačena zbog proteka prekluzivnog roka u kojem se ova vrsta tužbe, prema pravilima sadržanim u ObZ, može podnijeti.

 

19. Kada je riječ o vremenskom ograničenju, Europski sud za ljudska prava smatra kako je uvođenje vremenskog ograničenja za pokretanje postupka o utvrđivanju očinstva opravdano željom da se osigura pravna sigurnost i stoga samo po sebi nije nespojivo s Konvencijom. Međutim, ESLJP je izrazio shvaćanje kako treba uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta koje ima pravo znati svoj identitet i interesa navodnog oca da bude zaštićen od navoda u vezi s okolnostima koje datiraju unazad mnogo godina (predmet Qapin protiv Turske).

 

20. U konkretnom slučaju, tužiteljica niti u tužbi, a niti u podnesenoj žalbi ne tvrdi, pa tako niti ne dokazuje da su u konkretnom slučaju postojale iznimne okolnosti koje bi ju sprječavale da podnese tužbu radi utvrđenja očinstva unutar zakonom propisanog prekluzivnog roka, odnosno, do navršene dvadeset i pete godine života, pa su utoliko žalbeni navodi u smislu pozivanja na sudsku praksu ESLJP u smislu povrede prava na privatni i obiteljski život zajamčenog odredbom čl. 8. Konvencije, neosnovani.

 

21. Slijedom izloženih razloga, a s obzirom na to da je, kako je prethodno navedeno, predmetna tužba odbačena jer je tužiteljica tužbu podnijela nakon navršene dvadeset i pete godine života (tužiteljica je rođena 1974., a tužbu je podnijela 2017.), dakle protekom prekluzivnog roka iz odredbe čl. 383. st.1. ObZ, neosnovani su i žalbeni razlozi tužiteljice da je u konkretnom slučaju odbacivanjem tužbe došlo do povrede odredbe čl. 14. Konvencije (zabrana diskriminacije), odnosno da bi tužiteljica bila diskriminirana po osnovi rođenja (izvan bračne zajednice).

 

22. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo, kao neosnovanu, odbiti, i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, pobijano rješenje suda prvog stupnja, potvrditi.

 

23. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, kao neosnovan.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

 

    Sutkinja

Vesna Žulj, v.r.