1                            Poslovni broj: II Kž-Us-7/2023-5

Poslovni broj: II Kž-Us-7/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. E., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-Us-12/2022-46 od 20. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. E., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-Us-12/2022-46 od 20. veljače 2023., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-4/2022. od 24. siječnja 2022., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-Us-12/2022. od 26. kolovoza 2022. protiv optuženog R. G. i drugih, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. E. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. ZKP/08., optuženom R. G. produljena je mjera opreza i to obveza redovitog javljanja ovlaštenoj osobi Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, svakog ponedjeljka u tjednu prema dogovoru. Na temelju članka 98. stavak 6. ZKP/08. određeno je da će mjera opreza trajat dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Nadalje, određeno je da će se navedena mjera izvršavati sukladno članku 100. stavku 3. ZKP/08. i Pravilniku o načinu izvršavanja mjera opreza, a ovlašteni djelatnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković svakih 15 dana dostavit će pisano izvješće Županijskom sudu u Splitu, o tome je li se okrivljenik pridržava mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. E. po branitelju, odvjetniku H. K. bez navođenja žalbene osnove pobijanja. U žalbi predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu te ukine rješenje prvostupanjskog suda i optuženika pusti na slobodu, podredno predlaže istražni zatvor zamijeniti predloženom mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08."

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj opetovano ističe kako se pobijano rješenje ne može ispitati jer je izreka rješenja proturječna razlozima, odnosno da nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, nedostatni i paušalni, a kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Osim toga, ističe i da pobijano rješenje ne sadrži dostatne razloge o mogućnosti zamjene istražnog zatvora predloženom mjerom opreza.

6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. E. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je, u točki 7.2. obrazloženja pobijanog rješenja, iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza zbog čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi Z. E. počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, zbog čega je i po ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. U žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća pri odlučivanju o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

8. Nadalje, nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi Z. E. boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, s pravom nalazi upravo u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik u ovom kaznenom postupku tereti.

8.1. Naime, optuženi Z. E. se prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice osnovano sumnjiči za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11. počinjeno tijekom višemjesečnog razdoblja (gotovo 11 mjeseci) pri čemu se inkriminirana djelatnost optuženika ne vezuje isključivo za teritorij R. H., i to na način da je u cilju ostvarenja nepripadne materijalne koristi bio povezan u zajedničko djelovanje radi kontinuirane nabave, prijevoza i daljnje prodaje većih količina droge kokain (preko 102 kg) na ilegalnom tržištu R. H. i I., krijumčarenjem iste iz E.. Pri tome se optuženiku, konkretno, stavlja na teret da je u sastavu takvog zločinačkog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kao carinski službenik bio zadužen za osiguranje sigurnog i neometanog postupka provoza kontejnera kroz L. P. do dogovorenog odredišta, nakon što je kontejner u kojem se s ostalom robom dopremila droga kokain iskrcan s teretnog broda u L. P., te da je o kretanju kontejnera obavještavao optuženog M. J. koji se tereti da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja.

8.2. Upravo opisani način postupanja optuženika, osobito organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja i međusobna povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, kontinuitet u činjenju terećenog kaznenog djela, brojnost protupravnih radnji, količina droge te činjenica da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element, ukazuju na iznimnu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju optuženika te na visok stupanj njegove kriminalne volje, a onda i na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću.

9. Slijedom navedenog, ocjena je i drugostupanjskog suda da je protiv optuženog Z. E. neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Naime, kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama pa tako ni od strane optuženika predloženom mjerom zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti. Dakle, neovisno o njegovoj ranijoj neosuđivanosti, neophodna je daljnja primjena mjere istražnog zatvora, kao jedina efikasna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

10. Nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti, navodima o predugom trajanju istražnog zatvora jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. Ponovljeni žalbeni navodi optuženika kojima ističe osobne i obiteljske prilike, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi nadmašile potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora radi općeg interesa i zaštite od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti.

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. ožujka 2023.