Poslovni broj 77 Gž-4532/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-4532/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Š. J., OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2498/2013-40 od 7. studenoga 2022., dana 14. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2498/2013-40 od 7. studenoga 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke je odbijen kao neosnovan prijedlog tuženika Š. J. za ponavljanje postupka Općinskog suda u Zadru 10P-2498/13 pravomoćno okončanog presudom Županijskog suda poslovni broj: Gž-3479/14-2 od 12. travnja 2016.

              Pod točkom II. izreke je odlučeno da je tuženik nadoknaditi tužitelju trošak postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a podredno isto preinačiti i prihvatiti prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.

 

3. Žalba je osnovana.

4. Osnovano žalitelj ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni stanju spisa, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

5. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik prijedlog za ponavljanje postupka podnio dana 16. svibnja 2016. (list 50 spis). te je kao zakonsku osnovu naveo odredbe čl. 421. st. 1. t. 8. i 10. ZPP-a, ističući da je Upravni sud u Splitu odlukom broj Usl-1276/13-10 od 15. svibnja 2015. presudio kako Š. J. ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana na adresi Z., te je poništio rješenje ministarstva, Stambene komisije od 28. ožujka 2013. kojim je bio odbijen zahtjev Š. J. za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita. Također navodi da je presudom Visokog upravnog suda RH broj Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. poništena predmetna presuda Upravnog suda u Splitu, no u cijelosti je poništeno i rješenje ministarstva od 28. ožujka 2013. i predmet je vraćen na ponovni postupak te tuženik ističe kako je Visoki Upravni sud RH jasno zauzeo stav da je Š. J. stekao pravo na stambeno zbrinjavanje po čl. 37. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", br. 174/04, 92/05, 2/07107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/11 – dalje: ZPHBDR).

 

6. Odredbom čl. 421. st. 1. t. 8. ZPP-a je propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena, dok je u čl. 421. st. 1. t.  10. ZPP-a propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

 

7. Polazeći od utvrđenja:

-  da je presudom Općinskog suda u Zadru suda poslovni broj P-2498/13 od 12. rujna 2014. odbijen tužitelj Grad O. sa tužbenim zahtjevom da mu tuženik Š. J. isplati iznos od 225.000,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po osnovi ostatka kupoprodajne cijene u visini od 30% iz ugovora o kupoprodaji stana zaključenog između stranaka, a koje smanjenje cijene je bilo uvjetovano ostvarenjem prava na stambeno zbrinjavanje tuženika kao 30%-nog HRVI po odluci ministarstva, a koje do okončanja tog parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom nije ispunjeno,

-  da je Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-3479/14-3 od 12. travnja 2016. naprijed navedenu presudu preinačio tako da je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, a s obzirom da tuženik nije dokazao valjanom ispravom, odnosno konačnom odlukom ministarstva ili drugog nadležnog tijela, stjecanje prava oslobađanja plaćanja dijela kupoprodajne cijene stana po osnovi stambenog zbrinjavanja HRVI,

-  da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. usvojena žalba tuženika ministarstva te je poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj:UsI-1276/1310 od 15. svibnja 2015. i odlučeno da se tužbeni zahtjev tužitelja usvaja pa da se poništava rješenje ministarstva, Stambene komisije, Klasa: UP/I371-06/02-001/937, Urbroj:522-04/2-2-13-27 od 28. ožujka 2013. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak,

- da je u obrazloženju odluke Visokog upravnog suda RH je navedeno kako iz podataka u spisu proizlazi da je rješenjem tuženika od 28. ožujka 2013. odbijen zahtjev tužitelja za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće, uz obrazloženje da je tužitelj, rješenjem o nasljeđivanju od 16.listopada 2010. zakonski naslijedio 1/8 dijela kuće (25 m2) u k.o. K., koji je ustupio svom bratu, te da su imenovani i supruga sa djecom, temeljem rješenja Upravnog odjela za razvitak i obnovu Z.-k. ž. od 3. rujna 1996., ostvarili pravo na obnovu obiteljske kuće s utvrđenim V. stupnjem oštećenja na adresi …, kao članovi obitelji njegova brata, što predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje prema članku 37. ZPHBDR-a,

- također je u istoj odluci napisano da prvostupanjski Upravni sud povodom tužbe tužitelja nije prihvatio osnovanim razloge tuženika iz navedenog rješenja te da je osporenom presudom poništio isto rješenje i utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana u Z.; da je pritom prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio time da ustupljeni dio nekretnine u K. u površini od cca 25 m2 ne predstavlja odgovarajuću stambenu površinu s obzirom na broj članova tužiteljeve obitelji, dodajući da je prema zapisniku o izvidu stanja od 2. studenog 2011. kuća u K. djelomično obnovljena i nedovršena, te da nije uvjetna za život niti jedne obitelji, slijedom čega, po ocjeni Upravnog suda u Splitu da nema zapreke za stambeno zbrinjavanje tužitelja po toj osnovi, jer bi u protivnom tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na branitelje koji su vlasnici neodgovarajuće kuće, a ostvaruju pravo na drugi zakonom predviđeni način stambenog zbrinjavanja putem stambenog kredita za razliku u površini ili na drugi način,

- u obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. se navodi i da je u odredbi članka 21. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 86/05 – dalje: Uredba) propisano da ako je osoba iz članka 5. te Uredbe kao član obiteljskog domaćinstva ostvarila pravo na obnovu u iznosu od 10 m2, može joj se dodijeliti stambeni kredit umanjen za stambenu površinu koja je u obnovi ostvarena. Kako da se sukladno članku 38. stavku 3. ZPHBDR-a, stambeni kredit može koristiti i za razliku u površini, odnosno za nadogradnju stana ili kuće (podstavak 5.), to je u postupku trebalo prije svega utvrditi da li je ustupljeni dio kuće u K. (25m2) uvjetan za stanovanje, a što da je ovdje izostalo, iako od utvrđenja navedene činjenice ovisi i pravilno rješenje ove stvari. Naime, ukoliko navedeni dio ne bi bio uvjetan za stanovanje, tada, po ocjeni Visokog upravnog suda RH nema zapreke da se tužitelju po toj osnovi dodjeli stambeni kredit za razliku u površini, imajući u vidu navedeno, nastavno u postupku tuženik da je dužan neprijeporno utvrditi navedenu pravno odlučnu činjenicu, pa tek nakon toga odrediti da li tužitelj i u kojoj površini ima pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom zatraženog stambenog kredita,

- da Visoki upravni sud RH ocjenjuje da iz citirane zakonske odredbe proizlazi kako je odstupanje od odgovarajuće stambene površine dozvoljeno samo kod kupnje stana putem stambenog kredita, o čemu se upravo ovdje radi, jer da je tužitelj izričito zatražio dodjelu stambenog kredita za kupnju stana na adresi u Z., u kojem stanuje više od 10 godina, stoga, a s obzirom na površinu kupljenog stana od 85,60m2, da treba uzeti da odgovarajuća površina stana za tužiteljevu obitelj iznosi 80m2, slijedom čega da navedenu površinu treba umanjiti za stambenu površinu koju je tužitelj s obitelji ostvario u obnovi te za stambenu površinu koju je ustupio bratu (ako se nastavno u postupku utvrdi da je ista neuvjetna za stanovanje).

 

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako navedenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. nije konstituirano nikakvo pravo koje bi dovelo do povoljnije odluke za tuženika u prethodnom postupku, niti ta odluka utječe na obvezu tuženika za isplatu kupoprodajne cijene, već se u istoj odluci polemizira o mogućnosti tuženika za ostvarivanje stambenog kredita, što opet ne utječe na samu kupoprodajnu cijenu, već na način podmirivanja cijene, pa je prijedlog za ponavljanje postupka tuženika odbijen kao neosnovan.

 

9. Takav zaključak suda prvog stupnja nije pravilan niti prihvatljiv, i to iz sljedećih razloga.

 

10. Odredba čl. 36. st. 1. ZPHBDR-a, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana u Z., dana 20. kolovoza 2012., propisivala je da pravo na stambeno zbrinjavanje, prednost pri stambenom zbrinjavanju te mogućnost kupnje stanova uz obročnu otplatu pod pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate, imaju osobe utvrđene ovim Zakonom ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili je riješeno na neodgovarajući način, odnosno ako 10 godina neprekidno prebivaju u obiteljskoj kući ili stanu u državnom vlasništvu ili vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

 

11. U st. 2. istog članka je propisano da se pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće, odnosno izgradnju kuće ili stana, za razliku u površini, za nadogradnju, nastavak izgradnje i dovršenje obiteljske kuće, za poboljšanje uvjeta stanovanja, te mogućnošću kupnje stanova uz obročnu otplatu po pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate.

 

12. U skladu s odredbom čl. 47. ZPHBDR-a Vlada Republike Hrvatske uredbom će utvrditi visinu te način i postupak ostvarivanja prava na dodjelu stambenog kredita, kao i druga pitanja i uvjete vezane za dodjelu stambenog kredita te kupnju stanova i kuća uz obročnu otplatu.

 

13. Prema odredbi čl. 33. Uredbe, članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, članovi obitelji zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i članovi uže obitelji umrloga HRVI iz Domovinskog rata koji neprekidno 10 godina koriste stanove i kuće u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, moći će ih otkupiti od jedinica lokalne samouprave pod uvjetima utvrđenim člancima 30., 31. i 32. ove Uredbe.

 

14. U odredbi čl. 31. st. 1. Uredbe je propisano da HRVI iz Domovinskog rata od V. do X. skupine oštećenja organizma i članovi uže obitelji umrloga HRVI iz Domovinskog rata od V. do X. skupine oštećenja organizma, koji koriste stanove i kuće iz članka 27. ove Uredbe na dan 7. studenoga 2001., imaju pravo na dodjelu i otkup istih, s time da ostvaruju popust pri otkupu sukladno postotku oštećenja organizma.

 

15. Dakle, pravo na stambeno zbrinjavanje HRVI ne ostvaruje se samo kroz realizaciju stambenog kredita, već i kroz popust pri kupnji (otkupu) stana.

Stoga razlozi prvostupanjskog suda kako mogućnost tuženika za ostvarivanje stambenog kredita ne utječe na samu kupoprodajnu cijenu, već na način podmirivanja cijene, zbog čega je prijedlog za ponavljanja postupka odbijen kao neosnovan, nisu dostatni i u potpunosti prihvatljivi, jer pravo na stambeno zbrinjavanje ne obuhvaća samo ostvarenje prava na stambeni kredit, nego i pravo na određeni popust na kupoprodajnu cijenu.

 

16. Iz potvrde ministarstva od 7. studenoga 2011 (list 29) je vidljivo da tužitelj ima status HRVI s 30% oštećenja organizma, što znači da bi u skladu čl. 31. st. 1. Uredbe eventualno mogao ostvariti pravo na popust pri otkupu stana od najviše 30%, ovisno o ispunjenju i drugih zakonskih uvjeta.

 

17. Nadalje, Županijski sud u Zadru je presudu poslovni broj Gž-3479/14-3 od 12. travnja 2016. (list 46-48 spisa) utemeljilo, između ostalog, na činjenici da je ministarstvo, kao nadležno tijelo, dopisom od 13. ožujka 2013. potvrdilo da tuženik ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje.

 

18. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik podneskom od 7. lipnja 2016. (list 65-67 spisa) pod nazivom "dopuna prijedloga za ponavljanje postupka" dostavio dopis ministarstva od 30. svibnja 2016. u kojem je navedeno da je u ponovljenom upravnom postupku, a sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da bi tuženik ostvarivao pravo na stambeno zbrinjavanje od strane ministarstva za cca 13 m2 zakonski pripadajuće stambene površine. U tom dopisu je ministarstvo pozvalo gradonačelnika Grada O. da sukladno točki 3. predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a uvažavajući "teške okolnosti u kojim se gosp. J. nalazi i njegov doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, istome odobrite popust pri kupnji navedenog stana po osnovi priznatog statusa HRVI iz Domovinskog rata s 30% oštećenja organizma, u iznosu od 225.000,00 kuna".

 

19. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda naknadno doneseno suprotno mišljenje nadležnog tijela o tome ima li tužitelj pravo na stambeno zbrinjavanje, iz kojeg razloga je sud u pravomoćno okončanom postupku naložio isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene, predstavlja razlog za ponavljanje postupka (tako i Vrhovni sud RH, Gzz-31/86 od 25. rujna 1986.) u skladu s odredbom čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a.

 

20. Ovdje valja dodati da je za nove činjenice na temelju kojih se traži ponavljanje postupka potrebno da su nastale u vrijeme dok je u postupku čije se ponavljanje traži, njihovo iznošenje bilo moguće, dok je, naprotiv, dopušteno u prijedlogu za ponavljanje postupka isticati dokaze što su nastali u vremenu u kojem se novi dokazi više nisu mogli isticati u postupku čije se ponavljanje traže (tako i Vrhovni sud RH, Rev-2819/90 od 20. veljače 1991.), a što je upravo slučaj u ovoj pravnoj stvari (dopis ministarstva od 30. svibnja 2016.).

 

21. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a je valjalo uvažiti žalbu tuženika i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovan postupak.

 

22. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te ponovno odlučiti o prijedlogu za ponavljanje postupka, dajući za svoju odluku jasne i valjano obrazložene razloge.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

Sudac:

Diana Preglej, v.r.